Na novom spomeniku žrtvama Domovinskog rata i velikosrpske agresije u Osijeku uklesana su i imena četvero civila za čija je ubojstva osuđen – Branimir Glavaš. Budući da HDSSB, koji je na čelu gradske vlasti, ne priznaje presudu Branimiru Glavašu, u dijelu je javnosti taj čin protumačen kao provokacija.
Branko Lovrić, Petar Ladnjak i Bogdan Počuča žrtve su iz “slučaja Selotejp”, a Đorđe Petković stradao je u “akciji garaža”. Imena su im ispisana na ploči pod “poginuli sugrađani”. Tik uz njih, imena su i Vukašina i Svetozara Bulata te Save Pavitovića. Na obitelj Bulat u Čepinu pucao je Fred Marguš. On je dao automat u ruke Tomislavu Dilberu i naredio mu da usmrti Pavitovića. Obojica su pravomoćno osuđena. – Nisam znala da je ime mog supruga Branka na spomeniku. Neću tražiti da ga se izbriše. Dosta nam je svega – kazala nam je udovica Marija Lovrić.
– Na obilježju piše da odajemo počast braniteljima i sugrađanima, žrtvama velikosrpske agresije, ali uz veliko poštovanje prema svim žrtvama rata – navodi Miljenko Kolobarić, čelnik osječkog Odbora za branitelje i braniteljske udruge. Popis su sastavljali, dodaje, tri godine, a imena su im slale razne udruge. – Stoput smo pregledali popis. Nitko me nije zvao i tražio da izbrišem bilo koje ime – ističe on. To što na spomeniku nema imena Čedomira Vučkovića, ubijenog u “slučaju Garaža” te još sedam žrtava iz “Selotejpa”, objašnjava time što njihova imena nitko nije dostavio. Iz HDSSB-a poručuju da je “Glavaš nevin, a ubojice slobodno šetaju”.
Meni stalno izmiče poenta ovih masovnih komentara na VL kad se pojavi članak o srpskim žrtvama u ratu u Hrvatskoj. Šta se tu zapravo tvrdi? Da takvih žrtava nije bilo ili da jeste bilo ali da je ubiti Srbina sasvim u redu i ne samo da ne treba biti kažnjivo nego se ne treba o tome ni govoriti? Drugim rečima, moje je pitanje da li su ti komentari jednostavno šovinistički ili pak (neo)ustaški?