Nakon što su mještani Jakopovca i Kaštelanca zbog izdvajanja svojih naselja iz župe Varaždinske Toplice održali niz prosvjeda, pa i pred zagrebačkom katedralom, reagirao je i Biskupski ordinarijat Varaždinske biskupije. U priopćenju Ordinarijata objašnjava se kako, prema crkvenim zakonima, zadaću osnivanja i ukidanja župa te mijenjanja granica župa ima mjesni biskup.
“U skladu s time, želimo naglasiti kako je odluka o izdvajanju sela Jakopovec i Kaštelanec iz župe Varaždinske Toplice i pripojenju župi Jalžabet dobro promišljena, o njoj se razmišljalo dugi niz godina te je donesena u skladu sa Zakonikom kanonskog prava”, piše u priopćenju. Nakana koja je vodila biskupa u donošenju odluke bila je poboljšanje pastoralne skrbi u tim selima koja zbog prostorne udaljenosti od središta župe i zbog same brojčane veličine župe Varaždinske Toplice nije odgovarala zahtjevima današnjeg pastorala. To posebno potvrđuje činjenica da tijekom ljetnih mjeseci vjernici iz tih dvaju sela nisu imali redovitu nedjeljnu misu u kapeli u Jakopovcu, budući da župa Varaždinske Toplice broji 13 sela (od kojih skoro svako ima svoju kapelu) u kojima se tijekom tih ljetnih mjeseci služi misa. Nadalje, djecu su roditelji na župnu katehezu vozili u Varaždinske Toplice, što je često bio velik teret za same roditelje od kojih su neki tražili da im se omogući da djecu šalju u Jalžabet. I zbog veličine same župe, toplički župnik nije se mogao vjernicima tih dvaju sela posvetiti u onoj mjeri u kojoj bi to vjernici očekivali. “Glavna, temeljna i jedina nakana u donošenju ove odluke bila je poboljšanje pastoralne skrbi u selima Jakopovec i Kaštelanec. Nikakvi drugi razlozi o kojima su mještani tih sela govorili nisu valjani ni argumentirani”, ističe se u priopćenju. Dalje se navodi da pravo koje mještani smatraju da imaju i koje bi se moglo formulirati kao pravo na pripadanje župi prema vlastitom izboru, Zakonik kanonskoga prava ne poznaje. Pastiri Crkve, u ovom slučaju varaždinski biskup, imaju dužnost omogućiti vjernicima ostvarivanje prava sadržanog u tom kanonu, a to je naviještanje Božje Riječi (kateheza) te slavljenje svetih sakramenata (euharistija, krštenje, sveta potvrda, ispovijed…). Biskupovom odlukom to pravo im se ne uskraćuje, štoviše mogućnost ostvarivanja tog prava im se povećava.
Dakle, pravo (ili prava) vjernika tih dvaju sela koje je biskup svojom odlukom navodno prekršio ne postoje. S druge pak strane, oni koji se pozivaju da su im prekršena osnovna vjerska prava (koja, dakle, ne postoje jer ih nema u ZKP-u), sami krše prava koja stvarno imaju. Oni, dakle, koji župniku iz Jalžabeta, kojemu je biskupovim dekretom povjerena briga za tu župu, zaključavaju crkvu kojoj ta sela, također biskupovim dekretom, pripadaju, krše i sebi i ostalim vjernicima pravo na sakramente i na slušanje Riječi Božje. Samim time oni sami čine duhovno nasilje za koje bi prema crkvenim propisima trebali odgovarati te biti pravedno kažnjeni.
“Vjernici nezadovoljni biskupovom odlukom u nepuna dva mjeseca iznosili su po medijima razne neistine i nagađanja na koja nismo odgovarali smatrajući da će se emocije kojima su vjernici bili vođeni stišati i da će razum prevladati. Budući da se radi o Kristovim vjernicima, članovima Crkve, vjerujemo da će se, kad se emocije malo slegnu, a razum prevlada, svatko u svojoj savjesti pred Bogom preispitati te u skladu s time prihvatiti odluku koja je donesena jedino u njihovu korist”, ističe se u priopćenju Biskupskog ordinarijata.
Zbog cijelog je slučaja, inače, župnik jalžabetske župe Josip Vidović podnio je molbu biskupu Mrzljaku da ga razriješi župničke službe. Kako navodi u pismu, posljedica je to događaja vezanih uz izdvajanje mjesta Jakopovec i Kaštelanec iz župe Varaždinske Toplice i pripajanju tih mjesta župi Jalžabet.
