Papa je papa i vjernik prema njemu treba pokazivati naklonost, poštovanje i poslušnost, što su vidljivi pokazatelji jamstva jedinstva Crkve, napisao je bivši milanski nadbiskup kardinal Angelo Scola u svojoj autobiografskoj knjizi “Kladim se na slobodu”, koju je ovih dana objavila milanska izdavačka kuća Solferino.
Zapravo je riječ o dopunjenom izdanju prethodne knjige, u koju je dodano poglavlje “Budućnost kršćanstva”, u kojem Scola kaže da nije zabrinut zbog prijetnji da se dogode nove podjele u Crkvi, nego izražava gorčinu zbog ponovnog izbijanja borbe između “konzervativaca i progresivista” unutar svetih palača (kako mnogi nazivaju vatikanske i biskupije općenito) i između katolika.
“To je povratak unatrag”, s gorčinom iznosi kardinal Scola u knjizi koju je napisao s Luigijem Geninazzijem.
Sve više “nonesa”
Scola kaže da su napadi, koji protiv pape Franje postaju sve drskiji, posebno oni koji nastaju unutar Crkve, sasvim pogrešni. To su oštre riječi protiv onih koji gotovo svakodnevno napadaju papu Franju iz raznih razloga.
U tim je napadima mnogo zavisti i mnogo primisli da bi se bilo boljim papom od samog pape. Istina, i prijašnji su pape bili mete napada. Papa Pavao VI., da ne idemo dalje u povijest, kazao je jednom nakon što je napadnut jer ga se smatralo prevelikim progresivistom poslije Drugog vatikanskog koncila da zasigurno nikad neće biti proglašen svetim, a kanoniziran je prije dvije godine. Ivan Pavao I. umro je samo mjesec dana nakon izbora, a ima onih koji smatraju da je otrovan jer je namjeravao mijenjati, odnosno otvoriti Crkvu. Ivan Pavao II. napadan je kao konzervativac (posebno nakon posjeta čileanskom diktatoru Pinochetu), zatim jer ga se smatralo globtroterom (smatralo se da je previše putovao) i zbog toga što je za neke bio poput kakve pop-zvijezde.
Benedikt XVI. čak se povukao s papinskog položaja zbog napada i unutarvatikanskih spletki. Dakle, i napadi na papu Franju nisu ništa novo, ali Scola smatra da su drski i nasilni te se pita “gdje je Katolička crkva u nevremenu koje proživljava”. Odgovara da je “neupitna erozija koja postoji u katolicizmu i općenito među vjernicima u Europi i Americi, u kojima je, čini se, u porastu broj onih koji na pitanje kojoj vjeri pripadaju odgovaraju: “Nijednoj” (none, odnosno religijski neizjašnjeni). Raste njihov broj pa u knjizi piše da se i promatrači pitaju “hoće li prijavljeni agnostici i agnosticizam postati prvom religijom u zapadnom svijetu”.
Predviđa se da će već za deset godina oni činiti do 25-30 posto stanovništva te tako postati relativna većina i prestići skupine katolika i protestanata, koje su na oko 22 posto. Kardinal Scola kaže da je riječ o “teškoj i dubokoj krizi koja se, prema nekim promatračima, u Crkvi pojavljuje svakih 500 godina”, no da je ova mnogo dublja i teža od onih cikličkih.
– Sadašnji potres po svom sistematskom karakteru podsjeća na krize hereze u 4. stoljeću, na one teološke koje su dovele do rascjepa u 11. stoljeću te na one vezane za oproste koje su dovele do rascjepa u 15. stoljeću – smatra francuski znanstvenik i stručnjak za religijska pitanja, teolog, povjesničar Jean François Colosimo.
Svi ti rascjepi nastali su nakon “moralnog nereda i svaki je put katastrofa došla iznutra, a ne izvana, svaki put kriza je snažno pogodila institucije i ovaj put koncentrirana je kao nekad na kuriju i kler”, smatra Colosimo.
Nema opasnosti od šizme
Prema Scolinu mišljenju, ideja o cikličkom karakteru krize po modelu geofizičkih pomicanja je forsiranje koje ne vodi računa o različitosti citiranih događaja. U sadašnjoj situaciji riječ je o “mondanizaciji” (svjetovnosti).
Tu je “duboki korijen skandala, kaznenih djela, nepoćudnih i nenormalnih ponašanja kao što su seksualna zlostavljanja maloljetnika koja su počinili i svećenici, zaređene osobe”, drži Scola i dodaje da se, kada ne postoji milost, živi kao da Bog i ne postoji. Ima onih koji prognoziraju šizme i tamne, sumorne scenarije za Crkvu kojoj prijeti podjela, ali Scola ne vidi opasnost od šizme premda ga zabrinjavaju polemike i podjele koje nastaju.
papa Francek nije na cistu sta mu je ciniti. On je zaostali pripadnik generacije radikalnih socijalista-svecenika Latinske Amerike iz 1960-70. Nije svjestan da je ostario, da hippy vrijeme vise nije "in", pokusava drzati tempo s danasnjim mladima koji bi mjenjali svijet ali im nedostaje bazicno skolsko znanje pa i za takvima kaska jer je kratka daha a niti mu nije jasno sta se zapravo zeli postici buntom mladih 2020-tih. Papi nije jasno da mu je duznost pred Bogom (pomalo) i vise pred vjernicima iznaci odgovore kako pomoci Crkvi prebroditi teskoce manjka poziva u nove mlade svecenike. osnaziti i pomladiti Crkvu ali je ne razbiti mjenjajuci sto ju cini Katolickom Crkvom. Protestanti nisu pod obavezom celibata ali jednako imaju manjak zvanja u svecenstvo, Evangelisti takoder. Baptisti sa vrlo strogim moralnim vrijednostima i silnom povezanoscu svih vjernika i medusobnom podrskom su jaki u drustvu i bez problema se odupiru napastima modernog drustva u kome sudjeluju upravo onoliko koliko im to odgovara a tu povlace liniju u pjesku preko koje ne kroce. Ukratko Papa mora istrijebiti nemoral i pohlrpu za vlascu i materijalnim dobrima medu visokim svecenstvom a pomoci puckom kleru biti dio naroda a narodu sacuvati obiteljske vrijednosti. Spasavanje planete neka ostavi "Gretama" i Green Peace pokretima. Nema se sta mjesati u nove religije "Globalno Zatopljenje", "Klimatske Promjene" jer to su samo nove religije, privremene kao ozonske rupe ili silikonski umetci za grudi.