Subota 8. kolovoza
Dok nisu došli velikosrbi i komunisti...
Ne prestaju poruke – narodu, hrvatskom i srpskom, radi pomirbe treba ovo, treba ono. Narodu ne treba ništa, on može sam. Potječem iz Imotske krajine, u kojoj ima nekoliko posto Srba, u mojem selu Zmijavcima jedan je zaselak u susjedstvu. U starija vremena, dok sve nije zatrovala politika, komunisti i velikosrbi, katolici su išli pravoslavcima (kršćani hrišćanima) i pravoslavci katolicima čestitati vjerske blagdane, ljudi su se pomagali u poljodjelstvu, međusobno se ženili i udavali, djeca u školama nisu znala tko je Srbin a tko Hrvat... Jedino takav odnos između Hrvata i Srba može jamčiti njihov trajni suživot. Odlasci Andreja Plenkovića, Borisa Miloševića, Milorada Pupovca... u Knin, Škabrnju, Grubore... samo su simbolične geste, one ne potiču normalan suživot nego mu se približavaju. Kad bismo držali da je njihova politika presudna za taj suživot, priznali bismo da je narod moralni bogalj pa ga moralu treba poučiti. Ali obratno je, da su političari slijedili narod, da ga nisu upotrebljavali i politizirali povijest bi bila bitno drukčija. I ove novosti što se događaju u Hrvatskoj uporaba su naroda, od njih su na dobitku uglavnom Plenković, Pupovac, Milošević... a narod će nastaviti kao i dosad.
Nedjelja 9. kolovoza
Svjetla i sjene Alke kroz povijest
Volim gledati Sinjsku alku, te ubode u srce neprijatelju, ali to natjecanje nema baš časnu povijest. Održavano je u čast mnogih vladara, pa, naravno, i onih kojih se danas odričemo, kao što je bio Tito. Ne služi joj na ponos ni što je jednom održana u Beogradu, čime je tradicija pogažena u ime podaništva Srbima, koji su inače svojatali i mnoge sportske i druge uspjehe Hrvata u Jugoslaviji. No treba reći da je to ulagivanje vladarima kroz stoljeća (netko je napisao – mislim da je to bila Tanja Torbarina – da od diktatora u Sinju nije bio samo Staljin) dalo Alki veličinu koju ne bi imala da je ostala lokalna priredba s lokalnim odjecima. Na kraju, ona se ipak prometnula u hrvatski nacionalni mit i simbol hrvatskog ratništva i pobjedništva, jer ništa drugo i nije mogla biti. I naravno, kao takva ostala je privlačna za vlast, pa su se Milanović, Plenković, Jandroković... svrstali u niz careva, kraljeva, na toj pozornici povijesti. No sve se to zaboravlja kad na moćnom konju hrvatski ratnik juriša na neprijatelje koji su obilježili hrvatsku prošlost, ali u njoj ostavili i junaštvo koje treba čuvati od zaborava.
Ponedjeljak 10. kolovoza
Hoće li mu politički demon ugušiti karijeru?
Mislili smo da je nestao, a onda se javio kao da je tu svaki dan. Miroslav Škoro kaže: “Napadaju nas jer smo se drznuli iznijeti istinu, najradije bi nas poslali na Goli otok”. Već danima nisam pročitao ili čuo njegovo ime u novinama i na TV-u i vidio da ga netko napada, ali on si ne prestaje pridavati prvorazrednu važnost i ističe kako je nekome toliko opasan da bi ga poslao na Goli otok. U djetinjim ambicijama već se vidio i na Pantovčaku i u Banskim dvorima. Nakon što su ga birači prizemljili, sad bi umjesto političke veličine htio biti politička žrtva. Premda malo koga zanima, hoće biti u središtu pozornosti. A da bi pokazao svoju iznimnost nasuprot svekolikoj političkoj sceni, u isti koš trpa “HDZ, SDP, Radničku frontu, Most, manjinske zastupnike i cjelokupnu parlamentarno-medijsko-interesdžijsku bratiju”. Žalosno je gledati kako se popularni pjevač pretvara u jalnog političara i kako u gnjevu zbog neuspjeha pada sve niže, do netolerancije prema svemu i svakome. Sada se vidi kako su njegove lijepe poruke iz pjesama bile maska za političku ambicioznost, a nesreća je ako ustraje u tome da mu sjajnu pjevačku karijeru uguši politički demon koji ga je obuzeo. Može li mu se oteti?
Utorak 11. kolovoza
Slovensko-srpski obračun u Hrvatskoj
Ako si iz Hrvatske i udaš se za Srbijanca, barem si jedan problem riješila – kad na gostovanju u Hrvatskoj upadneš u nevolju, upala si zato što ti je muž Srbijanac, a u drastičnoj inačici četnik. I onda time mašeš. A zašto i ne? Pa nacionalnost postoji zato da se upotrijebi. Nikolina Ristović Pišek zakupila je bila vilu za ljetovanje od slovenskog poduzetnika Roka Gale u Kaštel Starom, gdje je došla s obitelji, četiri psa i ježom. Potkraj zakupa izbio je incident s vlasnikom vile koji je tvrdio da su mu kuću uništavali, pa im u nju više nije dao ući. Navodno su i pokradeni a muž joj je pretučen. Naravno, kao jastrebovi doletjeli su beogradski mediji i optužili Galu da je Vidoje Ristović premlaćen jer je Srbin. Zasad za to dokaza nema, osim što je Nikolina Ristović potvrdila da su napisi beogradskih medija točni. Logično je upitati kako to da Ristovići, kad su primljeni u vilu, nisu bili Srbi i četnici? Nije im valjda tada Roko Gale rekao – hajde, iznajmit ću vam vilu premda ste Srbi, na kraju, nitko nije savršen. I kako to da ih je napao Slovenac, a Slovenci su tradicionalni prijatelji Srba? Malo neobičan slovensko-srpski obračun u Hrvatskoj, slatka hrana za srpske medije.
Srijeda 12. kolovoza
Plenković od Pupovca nikad nije tražio ispriku
Površnim zamislima Plenkovića i Pupovca o pomirbi koju bi oni i njihovi suradnici trebali potaknuti posjetima Kninu, Gruborima, Varivodama, Škabrnji... usprotivio se gradonačelnik Škabrnje Nediljko Bubnjar, koji kaže: “Mi nećemo biti gluhi na iskrene želje i namjere predstavnika srpske zajednice, ali zbog istine i budućnosti nadamo se i očekujemo da će gospodin Pupovac, pa ako treba i opetovano, jasno, iskreno i nedvosmisleno osuditi velikosrpsku ideologiju i agresiju.” Unatoč pozitivnim učincima koje će imati nova Plenkovićeva politika, treba napomenuti da on nikad nije tako jasno tražio ispriku od Pupovca niti ju je Pupovac ikad izrekao. Bez takve isprike pomirbi nedostaje bitan argument, a kad njega nema onda su u pravu oni koji tvrde da je riječ o obnavljanju bratstva i jedinstva u kojemu su Srbi neupitni, kao što je neupitno i podaništvo Hrvata dragoj braći. Što i ne bi bilo čudno jer su Plenković, Božinović i drugi politički odrastali u takvom poretku kojemu su i služili te nisu imali ni patriotski ni kršćanski odgoj. Dakle, u budućnosti odnosa srpske i hrvatske politike u Hrvatskoj čekat ćemo najvažnije – izraz žaljenja zbog agresije kojeg u Plenkovićevu mandatu neće biti.
Četvrtak 13. kolovoza
Hrvati odlaze, Bošnjaci i Srbi dolaze
Naslov u našem listu kaže – “Lani se 12.040 ljudi doselilo iz BiH, među njima 9620 Bošnjaka i Srba”. Istodobno, Hrvati se iseljavaju, a u članku piše: “Žalosno je za našu zemlju i poraz je to vladajućih politika što je najveći broj odseljenih iz Hrvatske bio u dobi od 20 do 39 godina, čak njih 44,3%.” Jednostavna računica kaže kako će za desetak godina u Hrvatskoj nehrvata – Bošnjaka, Srba i drugih koji dolaze radi potreba tržišta – biti stotinjak tisuća više te desetaka tisuća Hrvata manje. Budući da se pak iseljavanje Hrvata nastavlja, Hrvatskoj ne prijeti samo demografska katastrofa nego i bitno drukčiji nacionalni sastav. Znaju li to Plenković, Jandroković, Božinović i ostali i zanima li ih ta opasnost uopće? Tu i tamo izgovore koju frazu o “brizi za demografsko stanje”, a glavne su im teme odnosi Hrvata i Srba, Europska unija, transformacija Hrvatske u modernu zemlju i slične magluštine koje šire kako bi zastrli stvarnost. Kad gledate Plenkovića kako onako golem, nasmijan, zadovoljan i samouvjeren maršira, pomislili biste da vodi zemlju sretnih ljudi, a ne državu koja ide prema historijskom ponoru iz kojega nema povratka. Ostat će zapamćen kao predsjednik Vlade koji je uspješno rashrvaćivao Hrvatsku.
Petak 14. kolovoza
Prvaci u samohvalama i siromaštvu stanovništva
Kad biste sudili po vladajućim političarima, ne bi vam padalo na pamet da je Hrvatska siromašna zemlja. Iz dana se u dan u javnosti smjenjuju ministri i natječu u optimizmu, pa biste prije rekli da smo zemlja obilja u kojoj žive zadovoljni ljudi. Što se zbiva u moralu i psihi dužnosnika? Sama činjenica da su vlast za njih znači da zemlji dobro ide. Jer, boga ti, kako mogu biti vlast a da je ono čime vladaju u lošem stanju. Ja sam ministar i zato je u Hrvatskoj dobro! Ja sam premijer i zato je u Hrvatskoj dobro! Tko im vjeruje? Manje-više nitko. Ali u utvrdi vlasti njih to i ne zanima – a tu utvrdu čine dobre plaće, povlastice, raskošna ljetovanja i uzbudljiva putovanja, djeca u elitnim školama i na glasovitim sveučilištima... Kao što ih ne zanima ni šokantan podatak iz istraživanja uglednog bruxelleskog instituta Bruegel po kojem milijuni europskih građana ne bi mogli preživjeti dva mjeseca kad bi ostali bez posla, a u tome je na ljestvici zemalja u Europi Hrvatska – prva. Taj će podatak dan-dva živjeti u medijima i nestati kao da ga nikad nije bilo, a samohvalisavci će nastaviti svoje bezočne obmane o nepostojećim uspjesima Vlade koja krivotvori stvarnost da bi njome ovladala.
Sto bi Ivkosicu, propustio terapiju? Kako ide politika, Ivkosic se klanja