U desetak dana otkako su završeni izbori u BiH, politički analitičari
potrošili su na tone tinte kako bi narodu objasnili što se točno
dogodilo. U središtu pozornosti analitičara i javnosti, ne samo u BiH
nego i susjednoj Hrvatskoj, bio je izbor hrvatskoga člana
Predsjediništva Bosne i Hercegovine. Kako znamo na to mjesto sjeo je
Željko Komšić, načelnik općine Novo Sarajevo i član SDP-a BiH,
političke stranke čije se stajalište o uređenju BiH ne razlikuje mnogo
od stajališta SDA i Stranke za BiH.
Nitko tako jasnije i razboritije, kao dr. Mirjana Kasapović,
profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i vrsna
analitičarka političkih zbivanja na ovim prostorima, pa i u BiH, nije
objasnio apsurdnost po kojima su Hrvatima u BiH njihova člana
Predsjedništva izabrali Bošnjaci.
Ona u svojoj analizi objavljenoj u Globusu postavlja hipotetičko
pitanje što bi se dogodilo da su, recimo, Srbima Bošnjaci i Bošnjacima
Srbi izabrali člana Predsjedništva BiH. Uz pitanje daje i hipotetički
odgovor u kojemu kaže da bi vlasti u Republici Srpskoj odmah proglasile
izvaredno stanje i raspisale referendum o odcjepljenju od BiH, a
bošnjačke vlasti u Federaciji BiH sazvale bi međunarodnu konferenciju
na kojoj bi taj čin proglasile nastavkom srpskog genocida nad
Bošnjacima mirnodopskim sredstvima.
A što bi se dogodilo da se to zbilo Hrvatima? Ništa, jer se to uistinu
dogodilo. To je stvarnost za koju je kriv izborni zakon, ali i hrvatski
političari kojima je bila važnija njihova promocija od hrvatske
političke zbilje u BiH. Što je još gore, nekima je izbor Komšića za
člana Predsjedništva BiH dokaz da je napokon, 15 godina nakon pada
jednoumlja, među Hrvatima u BiH tek rođeno višestranačje.
Što više stranaka, što više ideja, što više novih lica u politici,
poželio bih svaki birač jer bi imao između čega birati. Međutim, kod
Hrvata se događa situacija da što god više imaju stranaka, sve je ve?a
apstinencija glasača. Čudno? Zbog čega? Možda problem leži u vicu koji
kaže kako je posrnulu staricu ispred zgrade jedne političke stranke u
Hercegovini podigao čelnik te stranke i odveo u obližnju ambulantu.
Baka mu u zahvalu reče kako će se moliti Bogu za njega, a on joj
odgovori da ne treba moliti nego na izborima glasovati za njega i
njegovu stranku.
"Nu, vidi njega!", reče začuđena baka. "Nisam se udarila u glavu, nego
u bedro!"
Jasno i glasno