Kako se Hrvatska, u prvih deset godina snašla unutar Europske unije kao najnovija članica, koje smo šanse od članstva najbolje iskoristili, koje možda najmanje, je li pripadnost zajednici utjecala na naše neovisno odlučivanje, kakav utjecaj imamo uopće na EU te kako će Hrvatska izgledati na 20. obljetnicu članstva. Pitanja su to na koja se odgovori mogu pronaći u dokumentarnom filmu "10 godina Hrvatske u Europskoj uniji" autora Tomislava Krasneca, u produkciji Večernjeg lista.
Ostvareni ciljevi
– Brzo je prošlo prvih deset godina. Sjećam da sam tada, u srpnju 2013., bio prvi hrvatski eurozastupnik koji je govorio na hrvatskom jeziku na plenarnoj sjednici kad smo postali članovi. Ostvarili smo strateške ciljeve koji će ostati, bit će dio onoga što će mlade generacije doživljavati kao normalno, a mi koji smo radili na tome, znamo da je bilo teško, puno reformi internih, puno međunarodnog aktivnog djelovanja – kazao je premijer Andrej Plenković, a ministrica vanjskih poslova u vrijeme pristupanja EU Vesna Pusić priznala da se boji i pomisliti gdje bi Hrvatska danas bila da nismo iskoristili šansu i u EU ušli kad jesmo. U deset godina, rekla je, Hrvatska se dramatično promijenila.
>> VIDEO Dokumentarni film Večernjeg lista: 10 godina Hrvatske u EU
– Iako, ja gledam naše članstvo u kontekstu i pristupnog razdoblja jer tad smo se možda i najviše promijenili, a bilo je to u funkciji članstva. Kad usporedite to razdoblje s današnjim, Hrvatska je izgradila bar trećinu države u smislu institucija koje postoje, a za koje nismo uopće ni znali da bi trebale postojati. Također, i u smislu političke kulture, onoga što se smatra prihvatljivim kao dijelom politike – istaknula je Vesna Pusić. A da Hrvatska nije ušla u EU kad jest, smatra zastupnik u Saboru koji je, kao diplomat, bio uključen u finiš pristupnih pregovora Ivo Stier, i danas bi bila u čekaonici. Pristup Uniji nije bio lak, pojasnila je Jadranka Kosor, premijerka koja je završila pristupne pregovore s EU.
– Toga proljeća, u travnju 2011., u Zagreb je došao predsjednik Europske komisije Barroso kako bi mi rekao da se to neće dogoditi jer nisu ispunjeni svi uvjeti i Hrvatska neće završiti pregovore te ide na sporedni kolosijek gdje će čekati sa Srbijom. Dobro sam ih poslušala, pitala zašto, pa dodatan zašto i, da skratim, završetak razgovora je bio da se pregovori završavaju i Hrvatska ulazi u EU – ispričala je Jadranka Kosor. A da je povjerenje hrvatskih građana u europske institucije u porastu te je konstantno prilično visoko, pojasnila je profesorica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Marijana Grbeša Zenzerović.
– To je povjerenje najviše u smislu povjerenja u institucije u Hrvatskoj. Konkretno, povjerenje u EU trenutačno je više od 50 posto, dok je u nacionalne institucije, Vladu i parlament oko 20 posto. Najviše, 56 posto ljudi, vjeruje europskom parlamentu, a u tom smo postotku mi iznad prosjeka EU. To pokazuje da građani vjeruju europskim institucijama i to se povjerenje pojačalo usporedno s velikim krizama – kazala je Marijana Grbeša Zenzerović, dok je Vesna Pusić još istaknula i činjenicu da se oko teme ulaska Hrvatske u EU uspio postići jedini mirnodopski politički konsenzus, što je posebno važno u svijetu u kojem su "polarizacije oko svega ekstremne". A koje je šanse, koje EU pruža, Hrvatska najbolje iskoristila?
– Potpuna sloboda kretanja u Schengenu fascinantna je stvar; od nestanka graničnih kontrola na cestama, željeznici i morskim lukama, na aerodromima, to čini naš život jednostavnijim i bržim. A što se tiče europskih sredstava, samo za ovo desetljeće 25 milijardi eura kao dodatna financijska poluga za ulaganje u sve; od poljoprivrede do infrastrukture, okoliša, prometa, socijalnih tema, možemo sve staviti na hrpu i vidjeti da lakše idemo naprijed u Uniji nego da smo ostali vani – zaključio je premijer Plenković. Da su najviše profitirali mladi, koji slobodnim odabirom sveučilišta diljem EU, intenziviraju međunarodna iskustva, smatra predsjednik Atlantic Grupe Emil Tedeschi, dok je profesor za zagrebačkom Filozofskom fakultetu Dragan Bagić istaknuo promjenu vezanu uz tržište rada.
– Ulazak u EU omogućio je znatnom broju hrvatskih građana da potraže svoju sudbinu, bolje radno mjesto u nekoj od članica EU. Na prvu, to je donijelo gubitak hrvatskom društvu i tržištu rada jer su ljudi otišli, smanjila se populacija, pogotovo radno aktivno stanovništvo. Međutim, to je donijelo i pozitivne posljedice, prije svega to se odnosi na činjenicu da prvi put u 30-40 godina u Hrvatskoj nemamo višak radne snage nego manjak, što mijenja uvjete na tržištu rada, mijenja odnos poslodavaca prema radnicima i omogućava onima koji su ostali unapređenje materijalnih, radnih uvjeta, odnosa prema radnicima – kazao je Bagić. A da se vide i ozbiljni pomaci u gospodarstvu, ističe ekonomski analitičar Velimir Šonje, koji pritom misli na stopu rasta koju imamo, a koja je iznad prosjeka EU.
POVEZANI ČLANCI:
– Ono najvažnije, Hrvatska je u dijelu izvoza iskoristila poprilično velike prilike, a jedan pokazatelj treba naglasiti; to je odnos zbroja izvoza robe i usluga u odnosu na BDP. Taj je omjer godinama prije ulaska u EU bio na 60-70 posto, sad je on izjednačio vrijednost BDP-a te i dalje raste. Najslabije smo iskoristili prostor za reformu javnog sektora. Međutim, naše tradicionalne boljke koje su posljedica naše prijašnje zatvorenosti; loša administracija, loša regulacija i skupe procedure, nereformirani sustav državnih poduzeća, nedovoljno reformirano pravosuđe; sve ono što smatramo pod generičkim pojmom reforme nismo iskoristili – na čemu bi trebalo poraditi, pojašnjava Šonje. Što se povlačenja novca iz EU fondova tiče, smatra pak rektor Sveučilišta VERN Vlatko Cvrtila, najslabiji smo u istraživanju i u znanosti. Vjeruje on, međutim, da će se i to promijeniti u budućnosti.
– U pristupnom ugovoru potpisali smo, plastično i jednostavno rečeno, da na svaki uloženi euro, imamo mogućnosti dobiti, odnosno povući tri eura. To su benefiti, međutim, sad sam sigurna nakon deset godina, iako sam na petu obljetnicu već to tvrdila, da smo u nekim segmentima, i to upravo u onima koji su bili ključni za završetak pregovora, a to je poglavlje 23, cjelokupna borba protiv korupcije i kriminala te borba za neovisnost pravosuđa otklizali unatrag – istaknula je Jadranka Kosor. A kako se od 2013. mijenjao osjećaj o suverenosti Hrvatske, imaju li ljudi danas dojam da se mjesto odlučivanja preselilo u Bruxelles ili Strasbourg, da o nama odlučuju "veliki"?
Što kraće biti vanjska granica
– Prije desetak godina, uoči ulaska Hrvatske u EU, na Fakultetu političkih znanosti proveli smo niz istraživanja sa svrhom da ispitamo strahove i nade građana. Jedno od tih istraživanja pokazalo je da postoji strah da će Hrvatska biti mala i nebitna članica EU te da ni na što nećemo moći utjecati. Ako sada premotamo film, vidimo da je dio strahova bio potpuno neopravdan. Ako gledamo čak i geografski, vidimo da su teritorijalno manje od nas jedna Danska, Nizozemska, Estonija pa se njihov glas itekako čuje. Prema tome, mislim da smo osvijestili da nije važna veličina teritorija i broj stanovnika, već vješta diplomacija, imate li priču koju drugi žele čuti, jasnu inicijativu. I kad god je to Hrvatska imala, slušalo ju se u Bruxellesu – objasnio je profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Božo Skoko. Dokumentarac u produkciji Večernjaka, a koji je predmet ovog teksta, bavi se i pitanjem kakav je uopće utjecaj Hrvatske u Europskoj uniji, posebice na politiku Unije prema zapadnom Balkanu?
POVEZANI ČLANCI:
– Ruska agresija na Ukrajinu je možda vratila geopolitičko razmišljanje opet u fokus i u tom pogledu je važno shvatiti koliko je u našem nacionalnom interesu da ne ostanemo predugo na vanjskoj granici EU. Proces proširenja sada je ponovno u fokusu, kako je Poljskoj vrlo bitno da se granica zapada proširi prema istoku, tako je i nama, zbog naše sigurnosti i nacionalnih interesa važno da se granica zapada pomakne prema jugoistoku Europe i mislim da je to sad strateški cilj koji je pred nama – kazao je Stier. A kako će Hrvatska izgledati na 20. obljetnicu ulaska u EU?
– Najzanimljivija će biti snaga integracije, naročito država koje su članice eurozone jer one će morati razriješiti temeljni ekonomski izazov; da dijele monetarni prostor i valutu, a da i dalje svaka ima svoju fiskalnu politiku – smatra Martina Dalić, predsjednica Uprave Podravke i bivša zamjenica glavnog pregovarača Hrvatske s EU. Trebamo se vratiti i pojmu odgovornosti, govori Vesna Pusić.
– Političke, društvene odgovornosti za ono što se događa u našem društvu, dakle u Hrvatskoj, ali i u našoj široj domovini, a to je EU. I to mislim da je sljedeći korak koji treba napraviti u političkoj svijesti; Europska unija nisu oni, Europska unija smo mi – kaže V. Pusić.
Ne postoji samostalna i suverena sržava ni državna politika. Nitko nije otok, a Hrvatska, sa svojim brojem stanovnika, ponajmanje. Nismo mi Monte Carlo ni Švicarska. Ni veći i snažniji od nas ne mogu, a i ne žele, sami. ...Ulazak u EU bila je, za sad, odlična odluka. Ni jedna odluka nije nepromjenjiva... Za sad-Stoj di jesi, jer ni za di si, nisi.