U Hrvatskoj je na spomen sudaca uobičajena kanonada o tomu kako su korumpirani, ovisni o politici i moćnicima, a odlično plaćeni i zaštićeni poput nekih vrsta kojima prijeti izumiranje. Stoga je čudesan podatak do kojeg smo došli analizom izvješća Ministarstva pravosuđa, predsjednika Vrhovnog suda i Državnog sudbenog vijeća, da je u proteklih ni pet godina, od početka 2016., naše sudstvo ostalo bez 207 sudaca, s tim da je za još troje odobreno razrješenje od sudačke dužnosti do kraja godine. To je četiri puta više nego u prethodnoj petoljetki od 2011. do 2015. godine. Više je bilo jedino 2016. godine, ali za 12 mjeseci, kad smo ostali bez 49 sudaca. To bi u većini europskih zemalja bio alarmantan podatak, ali ne i u Hrvatskoj. Premda smo po odlasku sudaca vjerojatno europski rekorderi, ni to nas nije pomaknulo s vrha ljestvice europskih zemalja na kojoj postojano držimo vodeću poziciju zajedno sa Slovenijom, s po četrdesetak sudaca na sto tisuća stanovnika, dok ih Irska ima tri, Danska šest, Francuska 10, Italija 11, Njemačka 24...
Na zlu glasu
U proteklom desetljeću najviše smo sudaca, 1932, imali 2012., a prema službenim podacima, na početku ove godine 1712. Kako je od početka godine imenovano devetero prvostupanjskih sudaca, znači da trenutačno imamo 1681 suca, najmanje od osamostaljenja.
Doduše, petero je sudaca ove godine umrlo, a 14 ih je navršilo 70 godina iskoristivši maksimalno mogućnost do kada mogu obnašati sudačku dužnost. Prema izvješću predsjednika Vrhovnog suda za 2019., bilo je 116 sudaca u dobi od 65 do 70 godina. Prijevremenu razrješnicu tražila su 24 suca (sedmero u Zagrebu, troje u Rijeci, po dvoje u Puli i Osijeku...), što je još velik broj premda je među njima najviše onih koji su odlučili iskoristiti mogućnost odlaska u mirovinu po općim uvjetima, a neki su odlučili promijeniti smjer karijere. Kamo će ako im je tako dobro, kako to misli većina građana!?
Sudstvo je na zlu glasu, osobito kod političara i medija. Dok je posao sudaca u većini, osobito zapadnoeuropskih, zemalja s dugom demokratskom tradicijom, jedan od društveno najpoštovanijih i adekvatno cijenjenih, suci u Hrvatskoj u anketama među svojim građanima i tvrtkama već niz godina prolaze najgore od svih europskih sudaca. Unatoč očajnoj percepciji, svjedočimo još jednom paradoksu specifičnom za Hrvatsku. Svatko bi razumno očekivao da građani sve manje idu tražiti pravdu na sudove, odnosno zagovaraju da se što više poslova tako loše percipiranim sucima uzme iz ruke. Međutim, kakvog li apsurda, mi sucima uvaljujemo sve više posla, što je naslijeđe koje baštinimo iz bivšeg sustava pa je stoga sudac morao biti na usluzi i u malim sredinama kako bi rješavali svaki iole ozbiljniji konflikt.
Posljedica toga je prekomjeran broj sudaca u usporedbi s europskim pravosudnim sustavima, a taj problem iz bivšeg sustava uz Sloveniju naslijedile su i ostale države bivše Jugoslavije. Alternativne metode rješavanja sporova nikad na tim područjima nisu bile popularne. To naslijeđe i dalje je ukorijenjeno kod nas, svjedočimo i ovih dana kad i najveći kritičari sudaca, pa i oni koji su ih za potrebe izborne kampanje smatrali korumpiranima, sada inzistiraju da sucima potpuno budu prepuštene ovrhe kao jedan od najosjetljivijih hrvatskih problema, osobito u doba koronavirusa. Lani je prvostupanjskim sucima dodijeljen dodatni posao provedbe jednostavnog stečaja potrošača, što je zamoran, rutinski posao koji sucima samo oduzima vrijeme pa je stoga lani nakon niza godina prekinut trend smanjenja broja zaostalih prvostupanjskih predmeta i produljeno vrijeme njihova rješavanja. Suci ne bi imali ništa protiv da ih se izuzme iz izbornih procedura, ali ni njihovim okorjelim kritičarima to ne pada na pamet.
Nesklad s percepcijom
Još jedan podatak u potpunom je neskladu s percepcijom sudaca. Suci moraju tražiti dopuštenje DSV-a za bavljenje dodatnim aktivnostima uz sudačku dužnost. DSV je samo ove godine odobrio sucima da uz sudački posao u četrdesetak slučajeva obnašaju i počasne dužnosti u raznim tijelima profesionalnih i sportskih udruga. Iako jedino tvrtke u Slovačkoj percipiraju svoje sudstvo lošije nego hrvatske tvrtke svoje suce, trenutno su 62 suca ujedno i prvostupanjski suci Suda časti Hrvatske gospodarske komore, i to 15 trgovačkih, 30 županijskih i 17 općinskih sudaca, te ih je još 14 na drugostupanjskom sudištu HGK. Mnogi su članovi i predsjednici etičkih sudišta niza sportskih i profesionalnih udruga, recimo liječnika, arhitekata, potrošača, građevinara, inženjera elektrotehnike, HNS-a, Hrvatskog olimpijskog odbora...
Dakle, ili nešto nije u redu s ustaljenom lošom percepcijom sudstva ili sociološki treba istražiti hrvatski fenomen prijevremenog odlaska iz profesije u kojoj navodno samo “cvatu ruže” te potrebu građana da upravo sucima dodjeljuju časne pozicije za koje je presudno povjerenje i poštenje. Zašto smo navodno tako nepovjerljivi prema sucima kad nam sude, a istodobno smo kao društvo skloni dati im neke od najvećih počasti i povjerenje.
Otvaraju odvjetničke urede, tu su veće pare, a veze su ostale...