Hrvatska je po nizu kriterija učinkovitosti, kvalitete i neovisnosti pravosuđa napredovala prema Semaforu pravosuđa 2020. za 27 zemalja EU koje se provodi pod okriljem Europske komisije, ali po mnogim kriterijima koji su izvan moći pravosuđa, odnosno ovise o političkoj volji, na samom smo dnu EU. U percepciji neovisnosti sudova i sudaca ništa se nije promijenilo. Naši građani i tvrtke i dalje najlošije u EU percipiraju neovisnost svojih sudova i sudaca, te u najvećem postotku smatraju da je razlog takvom manjku neovisnosti utjecaj i pritisak vlade i političara, ali i ekonomskih i drugih specifičnih interesa.
Što ne znači da imamo najlošije pravosuđe, kako to neki interpretiraju, već možda i da su naši građani prekritični i neobjektivni. Oko 68% naših građana percipira neovisnost sudova i sudaca prilično ili vrlo loše, a samo 24% prilično ili vrlo dobro, dok su najbolji Danci (5% i 86%), pa Austrijanci, Finci, Šveđani, Nizozemci i Nijemci. Uzgred, danski suci za naše kriterije bili bi teške lijenčine. Njihov Vrhovni sud ima 17 u odnosu na naših 39 sudaca te je 2018. riješio 274 predmeta, a naš 11.000 više. Što znači da je svaki naš vrhovni sudac riješio više predmeta nego ukupno 17 danskih sudaca! Začuđujuće, naši građani najviše od svih u EU drže i da status i pozicija sudaca nedovoljno jamče njihovu neovisnost iako se često u javnom prostoru čuje kako su naši suci zaštićeni kao lički medvjedi. Percepcija među tvrtkama u EU jedino je u Slovačkoj lošija od naše. I po kriteriju poslovne percepcije sudske neovisnosti Svjetskog ekonomskog foruma 2018.-2019. posljednji smo u EU.
Zašto im se toliko obraćamo?
Ali unatoč poražavajućem dojmu o pravosuđu, šesti smo u EU s 22 predmeta na sto stanovnika koje godišnje zaprime građanski, trgovački, upravni i drugi sudovi, uz trend smanjenja, osobito u građanskim i trgovačkim predmetima, s tim da 20 zemalja ima manje od 11 predmeta. Po vremenu rješavanja smo u sredini. Ali, iako je u prvom stupnju za građanske i trgovačke predmete od 2012. do 2018. skraćeno za 70-ak dana, s oko 360 dana peti smo najlošiji od 24 zemlje koje su dostavile taj podatak. Bolje stojimo u drugom stupnju, dok je za upravni predmete za tristotinjak dana skraćeno vrijeme rješavanja i samo u sedam zemalja se ti predmeti rješavaju brže, a još smo bolji kad se uzmu u obzir sve upravne instance. Naši suci rješavaju više predmeta nego ih godišnje zaprime i s tim omjerom su šesti u EU, a treći u trgovačkim i građanskim predmetima.
Po broju tekućih sudskih predmeta po podacima za 21 državu, jedino Poljska je 2018. imala više predmeta od nas iako smo iza Slovenije imali najveće smanjenje broja tekućih predmeta. U trgovačkim i građanskim predmetima jedino Italija od 23 zemlje još od 2012. ima više predmeta u radu od nas, unatoč smanjenju broja u obje zemlje. Dakle, percepcija i popularnost našeg pravosuđa u potpunom su nesuglasju. Zašto im se toliko obraćamo ako ih smatramo tako ovisnima!? Prilično mazohistički pristup. Što se tiče kvalitete pravosuđa, Hrvatska, uz Grčku, Cipar i Luksemburg, nije dostavila podatke o javnoj dostupnosti online informacija o pravosudnom sustavu kao što su interaktivni alati za podučavanje o zakonskim pravima građana, zatim kompjutorski terminali u sudovima s internetskom vezom za građane, interaktivni alati za procjenu mogućnosti dobivanja pravne pomoći, informacije dostupne na drugim jezicima, te za slabovidne i gluhonijeme.
Hrvatska ima najniži prag za dobivanje pune pravne pomoći u sudskim postupcima, za one s primanjima za više od 30% ispod europske granice siromaštva, dok je za dobivanje djelomične pravne pomoći prag za nešto više od 30% iznad te granice. Najveći prag za punu pravnu pomoć, gotovo 150% veći od europske granice siromaštva ima Danska, pa Španjolska gotovo 50%. Većina zemalja traži plaćanje sudskih taksi za pokretanje sudskog postupka te su korisnici pravne pomoći uglavnom oslobođeni plaćanja, s izuzetkom šest zemalja. Nakon Irske i Danske, Hrvatska ima najnižu sudsku taksu za potrošački spor vrijednosti 6000 eura (1%), a i za sporove male vrijednosti. U devet zemalja sudske takse za sporove male vrijednosti su iznad 10% vrijednosti spora, u Estoniji veće od 20%, Finskoj 40%, i u Cipru iznad 60%.
Po tomu su hrvatski sudovi najdostupniji za sitna parničenja. I u specifičnim trgovačkim predmetima pet zemalja ima manje sudske takse od hrvatskih oko 220 eura. U Slovačkoj i Mađarskoj su 1200 eura, u Njemačkoj, Češkoj. Poljskoj i Nizozemskoj oko 1000, u Sloveniji oko 420 eura. Dostupnosti elektroničke komunikacije, odnosno ICT sustava na sudovima Semafor pravosuđa EU daje važnost, ali po tom kriteriju Hrvatska stoji loše. Doduše, još samo tri zemlje imaju poput nas mogućnost praćenja statusa predmeta, ali po ostalim kriterijima smo na dnu, bez mogućnosti slanja poziva i s malom mogućnosti pokretanja postupka elektroničkim putem. I po online dostupnosti presuda za opću javnost smo posljednji u EU, bez mogućnosti uvida u prvostupanjske i presude Vrhovnog suda, dok smo za drugostupanjske predmete uz bok najboljima. I po online alatima po ukupno sedam kriterija smo na začelju, samo Grčka je lošija od nas. U najlošijoj smo skupini zemalja EU i po prilagodljivosti pravosuđa djeci.
Plaće sudaca
Gotovo sve države EU su od 2012. do 2018. povećale proračun za sudove pa i Hrvatska iako manje od većine ostalih zemalja. Međutim, promatrano u postotku od BDP-a, Hrvatska je treća s oko 0,47%, iza Bugarske i Poljske, a odmah iza nas je Slovenija. Najmanji udio 2018. imala je Danska 0,15%. Što se tiče strukture troškova, jedino u Danskoj na plaće sudaca i sudskog osoblja otpada 40%, dok kod ostalih iznad 50%, dok smo mi u europskom prosjeku s oko 76%. Kod nas je manji udio troška za najam zgrada, pravnu pomoć i potrošnju energije, oko 18%. Dok je u većini zemalja EU broj sudaca isti ili se povećava, u dvije zemlje se značajnije smanjuje broj sudaca, a to su ujedno zemlje s najvećim brojem sudaca, Slovenija i Hrvatska s više od 40 sudaca na 100.000 stanovnika.
Najmanje ih imaju Irska 3, Danska 6, Malta 9 i Francuska malo više od 10. Dok nam se sudstvo sve više feminizira, udio žena na Vrhovnom sudu se smanjuje od 40% 2017. do lani oko 33%, po čemu smo u europskoj sredini. Po broju odvjetnika, nešto više od 100/100.000 stanovnika smo u sredini, u rasponu od pedesetak u Švedskoj do 480 u Luksemburgu. Po dostupnosti komunikacijskih treninga za suce (podizanje svijesti i suočavanje s dezinformacijama u novim medijima, rodno-senzitivne prakse u sudskim postupcima, komunikacija sa žrtvama rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji, s tražiteljima azila, slabovidnima i gluhonijemima, te s osobama različitog kulturnog, religijskog, etničkog podrijetla) na dnu smo EU, samo Latvija i Finska su lošije.
Naše sudstvo je rang ispod onog u Meksiku, mislim da to govori dovoljno.