- Kada se kaže Rakitić, misli se na Sevillu. On je simbol naše momčadi - kaže Juan Antonio Abril (66), trgovac čiji se ured nalazi na jugu grada, donosi sportski tjednik Max!
Kao malo dijete počeo je ići na utakmice Seville, a u posljednjih 60 godina nikada nije bio tako oduševljen jednim strancem.
- Ivana volimo jer je jedan od nas - naglašava Juan Antonio.
Hrvatski as oženio se lokalnom djevojkom, govori španjolski s andaluškim naglaskom, baš kao i stanovnici te regije na jugu Španjolske.
- No prije svega ga volimo jer se iskreno bori u svakoj utakmici i jer je sportaš - napominje Juan Antonio.
- Pa mi smo Maradonu potjerali iz kluba jer je šmrkao koku i išao prostitutkama, a nikada nam potpuno nije legao ni Brazilac Pintinho koji je pijan dolazio na utakmice! - napominje.
Maradona je posljednju sezonu u Europi odigrao baš u Sevilli 1993., no ondje se zadržao samo godinu dana. Kada ga je zatekao s ilegalnim sredstvima u društvu noćnih dama, tadašnji predsjednik Seville ga je ucijenio. Da nije do kraja odigrao besplatno, Argentinac bi završio na sudu.
>> Sevilla izgubila od Atletica, kapetanu Rakitiću svih 90 minuta
Više ih navija za neuspješnijeg
Brazilac Pintinho igrao je pak za Sevillu od 1980. do 1984., i to često baš na Rakitićevoj poziciji. On je u 86 utakmica postigao 23 gola, a i danas živi u Sevilli gdje ima kafić. Međutim, nitko od njih nije imao čast kakvu je prije mjesec dana dobio naš veznjak. -
Rakitić je apsolutno zaslužio kapetansku vrpcu. On je poput stroja, posljednju sezonu bio nam je vođa - kaže Juan Carlos, konobar u kafiću “Slikarova šalica”, na jugu grada, gdje se nalazi stadion Betisa.
- Pitajte bilo koga ovdje, svi će vam isto reći - napominje.
Iako nije iz Seville, 26-godišnja Miriam zaluđena je crveno-bijelima. Nosi klupsku šiltericu, majicu kratkih rukava s imenom kluba te donji dio trenirke s grbom.
U centru grada, u Ulici ustava, razgledava sportsku trgovinu.
- Sve bih ovdje kupila - kaže ta djevojka s tetovažom na vratu i zapešću, dok kupuje futrolu za mobitel, dakako u bojama Seville. - Sviđa mi se kako igra Rakitić, odličan je - ističe dok se njezina teta smije.
Te su dvije žene potegnule na utakmicu iz 506 kilometara udaljene Avile. U Španjolskoj žene prate nogomet više nego u Hrvatskoj, a poraze i pobjede burno doživljavaju. Miriam i njezina teta ismijavaju prodavača jer ne zna tko je Ivan Rakitić. Trgovcu je jedino važan profit i ne može razumjeti ljubav prema nogometu.
Rakitić (25), pak, na ovako nešto ne ostaje hladan.
- Ja sam doista poput njih. Kći mi se rodila ovdje i sve me veže uz ovaj grad i klub - napominje dok iz njega probijaju emocije, te dodaje:
- Presretan sam kada od građana i navijača čujem ovako lijepe riječi. Znam koliko im sve ovo znači, i ja jednostavno ne mogu drugačije nego dati sve od sebe.
Poseban je osjećaj na dan gradskog derbija između Seville i Betisa.
- To nisam nigdje doživio. Nama iz hotela udaljenog 300 metara do stadiona treba 25 minuta. Ljudi žive za taj derbi, to su najvažnije utakmice u sezoni - ističe Rakitić i tvrdi da tako nešto nije osjetio u dresu Schalkea protiv Borussije Dortmund.
On je postigao dva pogotka u posljednjem derbiju koji je završio 3:3. Za polovicu od 702.000 stanovnika bio je heroj, a za polovicu zločinac.
Sevilla ima 30.000 registriranih navijača s iskaznicama, a Betis 31.000. Seviljist Juan Abril kaže:
- To je ovdje čudno. Sevilla je trenutačno uspješnija, a ima manje navijača. Kada je pak Betis bio uspješniji, on je imao manje navijača.
Rivalstvo dvaju klubova datira s početka prošlog stoljeća, od osnutka Seville 1905. i bijelo-zelenog Betisa 1907. Najžešći navijači Seville “Biris Norte” smatraju se ljevičarima, dok se ultrasi Betisa, “Gol Sur”, smatraju desničarima.
Navijači su ljevičari
Grupa “Biris Norte” u prijateljskim je odnosima s ultrasima Rayo Vallecana i Deportiva iz La Coruñe, također ljevičarskim grupacijama. S druge strane Betisovi “Gol Sur” bliski su ultrasima madridskih Reala i Atlética, odnosno njihovim desnim grupama “Ultras Sur” i “Frente Atletico”.
- Na derbijima s Betisom zna biti nereda po gradu - kaže Manuel Bernal (31), bivši pripadnik Birisa, skupine koja se 1977. nazvala po igraču Gambije Biri-Biriju, čiji je gol odlučio jednu utakmicu nakon koje je euforija zahvatila tribine.
Skupina na sjevernoj tribini razvlači zastave Andaluzije, zeleno-bijelo-zelene trobojnice, ali s crvenom petokrakom u sredini.
Podjela na ljevicu i desnicu proizlazi iz španjolskog građanskog rata od 1936. do 1939. u kojem je dio sevilljista bio na strani poraženih republikanaca, dok su pripadnici Betisa, čiji klub nosi naziv Real, kraljevski, bili na strani nacionalista pobornika monarhije.
- To je nekada možda tako bilo, i još je prisutno među ultrasima, no većina gledatelja i navijača nije opterećena politikom - kaže stanovnik Seville Juan (50) koji navija za Betis.
Brojni pobornici Seville su odvjetnici i imućni ljudi za koje bi se teško moglo reći da pripadaju ljevici. S njim se slaže i seviljist Antonio (36), u čiji kafić zalaze i jedni i drugi.
- Moj otac je navijač Betisa, a ja Seville. Mislim da nema pravila tko navija za koji klub, ovdje ne postoje kvartovi jedne ili druge ekipe - napominje Antonio.
Manuel Bernal nekad je stajao s Birisima na sjeveru, a danas radi u podnožju stadiona u prostoriji Udruženja navijača koje ima 250 grupa, no ne i onu najradikalniju. Na pultu stoji crvena majica s istaknutim rezultatom Sevilla – Betis 5:1 i popisom igrača među kojima je Rakitić. Osim njega sjećaju se i Davora Šukera.
- On je bio naš najbolji napadač ikad - ističe Bernal, dok iz susjedne prostorije, iz kartonske kutije vadi slike mladog Šukera.
- Bio je čovjek-gol, igrač od kojega ste očekivali pogodak čim primi loptu - napominje.
Davor Šuker je od 1991. do 1996. zabio 76 golova u 153 utakmice. U utrobi stadiona, pored svlačionica, nalazi se ploča s imenima sto najboljih igrača u povijesti Seville, dakako i njegovim.
Dječaci Javier (9) i Manuel (11) premladi su da bi znali za njega, no njihov otac i djed itekako ga se sjećaju.
- Nikada ga nećemo zaboraviti - govori otac dječaka.
Njima je, pak, sada zanimljiv Luka Modrić koji je uz Iniestu osvanuo na naslovnici albuma sa sličicama nogometaša španjolske lige.
- Pogledajte, dobio sam Rakitića, on je najvredniji igrač! - hvali se Javier pokazujući sličicu.
I s druge strane stadiona Hrvat je najtraženiji.
- Tjedno prodam 20 njegovih dresova. Dres Rakitić definitivno je najprodavaniji - govori prodavač Juan (26), u službenoj trgovini Seville.
Iznad njega na zidu nalazi se fotografija hrvatskog igrača. Dres košta 500 kuna, a s brojem i imenom 575 kuna.
- Tek sada očekujemo rast prodaje, a Rakitić je hit. Prošle godine to su bili Negredo i Navas koji su nedavno otišli - objašnjava prodavač.
>> Rakitić: U srcu nosim boje Seville i želim biti njen najbolji kapetan
Rakitić je, navodno, vidjevši da klub ostaje bez važnih igrača, uvjetovao ostanak pojačavanjem momčadi. Spominjala se i ponuda Liverpoola, o čemu ne želi govoriti.
- Ma dobro, ja imam ugovor na još dvije godine, i o drugim stvarima ne želim ni razmišljati - kaže. Tvrdi da ni kapetanska vrpca nije prevagnula da ostane.
- Te dvije stvari ne treba miješati. Ja sam upravi rekao da sam sretan ovdje, da volim Sevillu. A brojni veliki igrači koji su igrali ovdje nisu imali tu čast, pa je kapetanska vrpca potvrda mog rada - kaže.
Uvjeren je da mogu ostvariti bolji rezultat nego prošle godine kada su sezonu završili deveti. Zahvaljujući financijskim problemima Malage i Rayo Vallecana, igraju kvalifikacije za Europsku ligu.
- Ako Bog da, ući ćemo u Europsku ligu, što bi nam bilo bitno - dodaje.
No, navijači traže više.
- S Rakitićem ove godine želimo pehar Europske lige! - poručuje Antonio (53), dok njegov sin José (25) u trgovini kupuje dva dresa. Nikada ne uzima dres s imenom jer u slučaju da igrač napravi veliku pogrešku, nešto loše ili pak da ode u neki nepopularni klub, može ga baciti u smeće.
- Ako jednom odlučim kupiti dres s imenom, to će biti Rakitićev - naglašava.
Hrvatski igrač je skroman, korektan i pravi sportaš, kažu otac i sin.
- Uz njega se ne vežu nikakvi skandali - dodaju.
Vozač igrača Seville Ignacio (44) tvrdi da nikada nije imao incident ili neugodnu situaciju s njim, štoviše...
- On je pravi sportaš, uvijek sjedi u stražnjem dijelu autobusa, pa i sada kada je postao kapetan - kaže Ignacio koji četiri godine vozi igrače na utakmice i treninge.
Rakitić je u klub došao 2011. iz Schalkea.
- Oni se na početku svake sezone međusobno dogovaraju gdje će sjediti, a pri odabiru mjesta nema nekog posebnog pravila - napominje vozač.
Svatko ima dva sjedala, odnosno mjesto do prozora i mjesto uz prolaz.
Nitko u gradu nije čuo ni za neki ljubavni ili seksualni skandal vezan uz hrvatskog igrača.
Pozdrav s belgijskim vratarom
Njegova žena Raquel Mauri Olmo (23) nije manekenka niti lice s televizije i gotovo nitko u Sevilli ne zna ništa o njoj. Rođena je na sjeveru grada, u četvrti Pino Montano, za koji neki kažu da je obična četvrt, a neki da je riječ o radničkom kvartu.
- Ovdje u Sevilli igra se nogomet, ovdje su igrači, a u Realu i Barceloni glumci i pozeri! - odrješito će Antonio dok sa sinom čeka u redu za blagajnu. Ne sjećaju se kada su išta čuli o Rakitićevoj ženi.
Djevojka rođena u Sevilli i Hrvat koji predstavlja njezin grad priredili su lijepu, emotivnu sliku na otvaranju sezone. Ivan Rakitić, predvodeći momčad pri izlasku na travnjak, pred 35.000 gledatelja zastao je na aut-liniji gdje ga je poljubila supruga, a zatim mu predala nedavno rođeno dijete. On je s bebom u rukama, budućom navijačicom Hrvatske i Seville, potrčao prema središtu terena dok su ga suigrači pozdravljali, a tribine davale gromoglasnu podršku. Nije se zaboravio prekrižiti.
Stadion Ramón Sánchez Pizjuán bio je spreman za novi početak, baš kao i hrvatski reprezentativac. Atletico je, međutim, pokvario ugođaj pobijedivši 3:1.
- Iako smo izgubili, te trenutke neću nikada zaboraviti - govori Rakitić, još pod utjecajem svega što se događalo.
- Način na koji su me dočekali i primili kao kapetana nešto je što se samo poželjeti može. Ostvario mi se san! - dodaje, a onda kao da iz njega izlaze stihovi pjesme Zabranjenog pušenja, “Nedjelja kad je otišao Hase” – “Bit će još mnogo važnih utakmica...”
Posljednji je izašao s terena uzdignutih ruku pozdravljajući publiku koja je uzvratila pljeskom. Teren je napustio u pratnji vratara Atletica i belgijske reprezentacije Thibauta Courtoisa koji ga je srdačno pozdravio. Uskoro će se ponovno sučeliti, u Zagrebu u dresovima Belgije i Hrvatske. Ono što je ohrabrujuće za Courtoisa, a loše za izbornika Štimca, nova je defenzivna pozicija Rakitića.
O reprezentaciji ne želi govoriti
- Da, to je potpuno drugačija koncepcija od one u Hrvatskoj. Klub ima svoje ideje te mi je dao važnu ulogu na terenu i u momčadi - kaže.
Pa ipak, smatra da bi možda opet mogao sudjelovati i u ofenzivnim zadacima, a ne samo izvoditi slobodne udarce i kornere.
- Bit će puno utakmica, posebno uđemo li u Europsku ligu, pa će sigurno biti nekih promjena, to je normalno. Što je dobro za momčad dobro je i za mene - napominje.
Hrvatska 6. rujna igra u Beogradu protiv Srbije, no Rakitić kaže:
- Kad je riječ o reprezentaciji, ne želim ništa govoriti. Sve ću pokazati na terenu.
Uvjerava da se kao osoba neće promijeniti nakon što je na ruku navukao kapetansku vrpcu Seville.
- Jedina je novost što će me sada puno više pitati u klubu, imat ću veću ulogu. Najvažnije je da su me navijači prihvatili - ističe.
Neki od njih, pak, strahuju da bi ih mogao napustiti.
- Nadam se da nam ga Real ili Barca neće odvesti. Oni pojedu sve što vrijedi - kaže Juan Antonio Abril na jugu Seville, u ulici koja dijeli grad od šikare i autoceste.
- Real nam je davno odveo Šukera, pa Sergia Ramosa, sada se govori o mladom Kondogbiji. Možda je Rakitić idući...
