Ovog će Božića biti još više razloga za slavlje jer konačno, nakon više od 70 godina, naša draga domovina Palestina postala je članicom UN-a – kazao je za Večernji list 39-godišnji palestinski kršćanin Suhail Daibes, ravnatelj katoličke škole Sveta Terra u Betlehemu.
– Za razliku od prijašnjih godina, ove godine Božić smo počeli slaviti 1. prosinca. Ulice su okićene i sve je spremno za doček rođenja Isusa Krista. Uvjeren sam da bi svaki kršćanin barem jednom u životu volio dočekati polnoćku u betlehemskoj bazilici Rođenja Isusova. No, Sveta zemlja, koja je za kršćane diljem svijeta najsvetiji Božji oltar, za domicilne je kršćane tek suha kora kruha koja im iz godine u godinu sve teže prolazi kroz grlo. Okrutna istina palestinske kršćane prati od 1948. godine pa sve do danas. Mirovni procesi između Palestinaca i Izraelaca, dosad neuspješni, jednog će dana, nadam se, ipak donijeti mir u zemlju u kojoj se rodio Gospodin i vratiti domicilne kršćane u domovinu Palestinu. Iako zvuči nevjerojatno, ali u napaćenoj zemlji, koju potresa i najmekši korak, predbožićni su dani u godini u kojima se barem na trenutak zaboravlja crna realnost. Kršćani i muslimani na području cijele Palestinske samouprave zajednički dijele radosti tog blagdana te u Betlehemu ne možete razlikovati kršćanina od muslimana. Jer, koliko nama kršćanima znači Isus Krist, isto toliko znači i muslimanima – kaže Suhail.
Zapad daje dokumente
Kršćani i muslimani zajedno ukrašavaju grad koji je iz godine u godinu sve ljepši, prepun okićenih jela, štandova sa suvenirima i divnog, raskošnog ugođaja. Betlehemsko svjetlo svečano je upaljeno 19. prosinca u nazočnosti predsjednika palestinske vlade Salama Fajada. Naime, pokojni predsjednik Yaser Arafat na području Palestinske samouprave 1994. godine proglasio je Božić nacionalnim praznikom. Do svoje smrti svake je godine dolazio na polnoćku i bio među kršćanima. Tradicija se nastavila i nakon njegove smrti. Polnoćka ne može proći bez predsjednika Palestinske samouprave Mahmuda Abbasa. On tradicionalno dolazi na ručak u Beit Sahour, potom večera u Betlehemu i ostaje s kršćanima na misi do jutra. – Njegov dolazak, kao i dolasci pokojnog Yasera Arafata, puno nam znače jer smo svi mi jedan dio palestinskog naroda i svaki problem, bilo da kroz njega prolaze muslimani ili kršćani, problem je svih nas. Kako izraelski okupator ne razlikuje muslimane od kršćana, to je snažna simbolika našeg jedinstva. Predsjednik Mahmud Abbas uvijek ističe da kršćani u Palestini nisu manjina iako ih je brojčano manje. Jer u zemlji u kojoj se rodio Isus Krist kršćani nikako ne mogu biti manjina. Predsjednik Abbas također uvijek upozorava nas vjernike da pokušamo utjecati na kršćane koji žive ovdje da ne napuštaju svoju zemlju jer Palestina bez kršćana ne bi mogla opstati – govori Suhail ističući kako unatoč pozivima kršćani napuštaju Svetu zemlju.
– Nažalost, svaki mladi Palestinac razmišlja o odlasku, a kršćanske zemlje zapada velikodušno im pomažu u tome. Čim čuju da je netko kršćanin iz Palestine, oni ga prihvate, daju mu potrebne dokumente i sve što im treba za solidan život. Naravno da ta osoba više nikada ne pomisli na povratak u Svetu zemlju. To je velika opasnost za naš opstanak, jer je 1948., prije nego što je nastala izraelska država, na cijelom teritoriju Palestine živjelo 20 posto kršćana. Nažalost, prema zadnjoj statistici, kršćana na području Palestinske samouprave ima samo tri posto jer ih je većina podlegla pritiscima i otišla u zapadne zemlje. No, nije vjera ta koja nas je dovela do ovog represivnog stanja, već politika. Mi doslovce nestajemo, a papa Benedikt XVI. upoznat je s tom situacijom. Nažalost, pasivan odnos Vatikana prema kršćanima u Svetoj zemlji dovest će nas do toga da u kolijevci kršćanstva nećemo imati nijednog kršćanina – istaknuo je Suhail Daibes.
Napominje kako zna da ovaj Božić sa ženom Nevin i 8-godišnjom kćeri Veronikom te 2-godišnjim sinom Tomasom neće moći proslaviti kao i prijašnjih godina.
Prazan blagdanski stol
– Zbog izraelske blokade računa Palestinske samouprave nismo dobili plaću od listopada, tako da će nam blagdanski stol biti skroman, bez purice i kolača – tužnim glasom kazao je Suhail te svim Hrvatima katoličke vjeroispovijesti poželio sretan i blagoslovljen Božić.
Pa to imamo prednosom,