Dvogodišnju Mašu otetu usred dana u Beogradu iz majčina naručja otmičari su kao žrtvu odabrali na Facebooku. Šokantna priča, nasreću, završila je uhićenjem trojke iz Francuske i spašavanjem djeteta, ali je istodobno pokazala kolika je odgovornost roditelja za vlastito dijete i u virtualnom svijetu.
Neodgovorno izložena intima
Maša je bila pikirana, otmičari su u Beograd došli upravo po nju s namjerom da njezin DNK podmetnu u borbi za skrbništvo u kojoj se trenutačno nalazi jedna od otmičarki. Prema pisanju srpskih medija, režija otmice djelo je jedne obitelji – majke i oca koji su htjeli pomoći kćeri u borbi za skrbništvo nad njezinim djetetom. Brane se kako bi nakon podmetanja Mašina DNK, čime im je bila namjera dokazati da partner njihove kćeri nije otac djeteta, dvogodišnjakinju vratili u Beograd. Bi li tako i bilo, na sreću, sada je nevažno, ali činjenica jest da su se iz Francuske put Beograda uputili u smišljenu i planiranu otmicu konkretnog djeteta – na temelju slike objavljene na Facebooku. I to je činjenica o kojoj treba razmisliti svaki roditelj prije nego što online odluči podijeliti slike i podatke vlastitog djeteta.
– Nemamo pravo obilježiti djetetov život digitalnim tragom koji ono možda neće moći izbrisati, a i ne znamo tko sve prati, gleda, dijeli ili mijenja naše fotografije i videozapise djece. Zar ih zaista trebamo staviti nadohvat pedofilima? – upozorava i pita prof. Lidija Kralj, profesorica matematike i informatike i voditeljica projekta “Sigurnost djece na internetu”, u čijem su sklopu na web stranici petzanet.hr dostupni materijali za djecu i roditelje, ponajprije o sigurnosti i rješavanju problema. I upravo navedeni naziv projekta u javnosti prečesto se pogrešno apostrofira kao niz mjera kojima moramo naučiti samu djecu da bi bila sigurna na internetu. Ali istodobno se događa da roditelji ni sami ne znaju ništa o sigurnosti ili čak ugrožavaju vlastitu djecu. Jer malena djeca pogotovo nemaju izbora; slika na Faceu nije njihova volja, nego odluka njihovih roditelja, pa tako isključivo i njihova odgovornost. A danas je teško pronaći roditelja koji na gotovo dnevnoj bazi ne objavljuje intimu vlastitog djeteta. Od rođenja pa nadalje svakodnevno stavljaju galerije slika djeteta koje se igra, kupa, smije, protestira, kojem se mijenja pelena, daje ručak, odijeva nešto novo... a nerijetko ih poprate i videomaterijalima.
Plusevi i minusi društvenih mreža poput Facebooka više su puta isticani, u Americi već neko vrijeme klasificiraju i ovisnike koji pokazuju simptome fizičke i psihičke krize ako nisu online većinu svog dana. Poznati su slučajevi depresivnih stanja ako na Faceu korisnik ne dobije dovoljno očekivanih likeova, ali i primjeri razvoda brakova nakon “zaljubljivanja” na ovoj mreži. Dakle, mnogi imaju svoj Facebook život i to su u većini slučajeva odrasli ljudi i roditelji, a ne djeca.
Profili za dvogodišnjake?!
AVG-ovo istraživanje pokazalo je 2010. da je 92% djece u SAD-u vidljivo online prije nego što navrše dvije godine, a istodobno je rezultat za pet europskih država bio 73%. Istraživanje iz 2014. pokazuje da je šest posto roditelja napravilo profil na društvenoj mreži za svoje dijete mlađe od dvije godine te da se 25% roditelja voli hvaliti slikama djece na društvenim mrežama bez obzira kome su te slike dostupne – opisuje prof. Kralj, napominjući kako je Facebook komercijalna mreža koja zarađuje i prikupljanjem naših podataka. Korisnici, ističe, često ne čitaju uvjete korištenja pa tako nisu ni svjesni da objavljivanjem daju dopuštenje Facebooku da njihove podatke dijele s drugima.
– Odnosi se to i na objave, slike, videozapise, ali i sve što označavamo sa “sviđa mi se” ili dijelimo. Sve što se objavi na internetu, posebice društvenim mrežama, dohvatljivo je i zlonamjernim osobama.
Dakle, ako baš želite dijeliti snimke online, najprije se dobro informirajte i potpuno svjesno suočite s rizikom koji prekomjerno online dijeljenje donosi vašoj obitelji – poručuje profesorica.
>> Priveden 29-godišnji pedofil. Djecu iskorištavao i za pornografiju
