Teško je razgovarati sa saborskim zastupnikom Ivanom Pernarom na javnome mjestu jer svaku njegovu rečenicu prekidaju obožavatelji svih uzrasta, od djece do umirovljenika. Čak su mu i časne sestre došle dati podršku i s njim se fotografirati. S Ivanom Pernarom razgovarali smo na Gornjem gradu u Zagrebu pokraj uspinjače. Govorio nam je o svojim planovima, predsjedničkoj kandidaturi, raskolu Živog zida, sukobu s Katoličkom crkvom, a na kraju nam je otkrio i da će uskoro dobiti drugo dijete.
Osnovali ste novu stranku koju ste nazvali Stranka Ivana Pernara. Nije li to malo egoistično, stranku nazvati svojim imenom i prezimenom?
Neki su rekli da je to tobože zbog moje potrebe da se namećem kao osoba. Međutim, razlog nije bio u tome već zato što je moje ime prepoznatljivo i nisam vidio neki drugi prepoznatljiv način da birači kada iziđu na izbore mogu prepoznati koju stranku predstavljam. Kada stranka nosi vaše ime, to je nedvojbeno jasno.
Održali ste konferenciju za novinare na kojoj ste tražili premještaj migranata iz “Porina”. Zbog čega? Zašto je vaš stav prema migrantima takav?
Da su migranti koji su u “Porinu” dobri i mirni, da ne rade probleme ljudima, tada bi moj stav o tim ljudima bio afirmativan. Međutim, iskustva građana koji žive u neposrednoj blizini “Porina” su, nažalost, negativna i u to se može uvjeriti svatko tko tamo ode. Moram reći da kada idem na izbore, ja predstavljam birače. Birači su hrvatski građani. Ako je interes hrvatskih građana s jedne strane, a interes migranata iz Pakistana s druge, valjda je svima jasno čije ću interese štititi. Usudit ću se reći da mi je moj narod na prvome mjestu.
Hoće li se vaša nova stranka razlikovati od Živog zida kad su u pitanju ideje i ideologija?
Mislim da se po ideji i ideologiji ne mogu razlikovati zato što sam ideju i ideologiju Živog zida ja stvorio i samim time stranka koju sada stvaram imat će sličnu, ako ne i identičnu ideju i ideologiju. Međutim, ono što razlikuje mene od njih je to što sam ja autentični predstavnik te ideologije, odnosno osoba koja ju je stvorila i samim time njezin nosilac. Danas više ta osoba koja je to nosila nije tamo. Tako da su oni, po mome sudu, ostali šuplja forma, bez sadržaja, i način na koji su organizirani i na koji su postupali prema ljudima, pa i prema meni, za njih će se pokazati štetnim. Mogu oni tvrditi da neće, ali vrijeme će pokazati istinitost mojih riječi.
Dakle, sada ćemo u Saboru imati dvije stranke koje se zalažu za to da Hrvatska iziđe iz EU: vašu stranku i Živi zid? Kako će to funkcionirati?
Građani će moći zaključiti koja je stranka jača, a moći će zaključiti i članovi koji bi eventualno htjeli biti ili jesu članovi jedne od tih dviju stranaka u kojoj se stranci bolje osjećaju. Ljudi će vidjeti koja stranka ima jače ličnosti. I na kraju će to biti presudni faktor koji će okrenuti birače jednom od ta dva smjera.
Jeste li se čuli s imenjakom Sinčićem otkako je došlo do raskola?
Ni jednom. To zvuči smiješno kad ja kažem, ali od siječnja ove godine taj čovjek nije mi se javljao na telefon. To vam sve govori o njegovu odnosu prema meni. Jednostavno, dijaloga s njim nema.
Što se u stvari dogodilo? Puno je špekulacija!
Javnost zna što se dogodilo i ja sam to već rekao i ne namjeravam više ponavljati. To je za mene završena priča.
I vi i Bunjac stalno ste govorili da Vladimira Palfi vuče sve konce, da je ona za sve kriva. Pa što ste joj dopustili da drži sve konce u rukama, pa nije baš da vi niste velike momčine?
Za raskol je kriva Palfi i njezin muž. Mogu ja tvrditi ili jedno ili drugo. Nije bitno što tvrdim ja ni što tvrde oni, nego što misli javnost, a javnost će reći svoj sud.
U javnosti je prevladavao dojam da između vas s jedne i Sinčića i Palfi s druge strane cvjetaju ruže, da ste dobri prijatelji. Je li ikada više moguće da se pomirite? Biste li koalirali sa Živim zidom?
Ja to trenutačno ne vidim, ali kako se ono kaže – nikad ne reci nikad. U politici ništa nije nemoguće i ništa se ne može isključiti, ali u ovom trenutku ja ne vidim tu priliku. S moje strane nema osvetoljubivosti ni zle krvi, ali se bojim da je s druge strane itekako ima.
Koliko se članova Živog zida pridružilo vašoj stranci?
Mogu vam reći da se radilo ne o prelasku nego o egzodusu članova. To najviše možete vidjeti kada dođete na teren. U tri dana posjetio sam Zadar, Šibenik i Split i susreo se ondje s našim članovima. Mogu vam reći da su u Dalmaciji mojoj stranci prešle cijele organizacije. Živi zid je, po anketama, doživio kolaps. Pao je s 11 na devet i sada na tri posto. Ja sam sad od njega udaljen 0,1 posto i moja je procjena da ću ga već u idućim anketama prestići. To vam sve govori o tome što se zapravo s tom strankom dogodilo. Po mojem mišljenju, ta je stranka s trenutačnim vodstvom osuđena na političku propast.
Hoćete li se kandidirati za predsjednika države?
Već jesam. Ono što je sigurno, nudim program kakav masonizirana elita ne nudi. Odnosno, nudim alternativu tom njihovu programu, odnosno rastakanju države i naroda, nudim jačanje države i naroda, nudim zaštitu od monetarnog sustava temeljenog na kreditu kojim žele porobiti cijeli svijet, nudim program suvereniteta spram stranih entiteta poput EU i NATO-a. Ne želim da Hrvatska bude dio tih organizacija.
Što kažete na konkurenciju: Kolinda, Škoro, Milanović?
Njih je filozof Aleksandar Dugin nazvao predstavnicima globalne elite, a znamo koji je njihov plan. Njihov je plan ostanak Hrvatske u EU i NATO-u i služenje stranim interesima, a ne našim.
Je li vam Kolakušić prihvatljiv kao političar?
Kolakušić je dovoljan sam sebi i mislim da ja njemu nisam potreban i samim time ne vidim prostora za suradnju s njim. Stvarni problem nije njegov ego nego njegov program jer je za ostanak u EU što je za mene i moju stranku neprihvatljivo.
Nitko nije vaša meta češće od HDZ-a. Je li vam ponekad neugodno što ste nekad bili član te stranke?
Ne, naprotiv. To što sam bio član HDZ-a dalo mi je uvid iznutra, da vidim na koji način ta organizacija funkcionira. Budući da sam bio svjestan njihovih metoda znao sam se u Saboru suprotstaviti kao nitko dosad, a nastavit ću to činiti još žešće.
Rekli ste da je Katolička crkva produžena ruka HDZ-a. Jeste li i dalje vjernik?
Katolička crkva podržava globalnu agendu, ali sam Vatikan u tome ne sudjeluje. Vatikan podržava EU, ali u nju ne ulazi. Papa podržava primanje migranata širom otvorenih ruku, ali ne znam koliko je sam Vatikan primio migranata. Papa Franjo je zapravo neiskren i licemjeran, a to se najviše vidi po njegovoj tobožnjoj brizi za siromašne koji umiru od gladi, dok on tamo uživa u neviđenom bogatstvu. I sama činjenica da u Vatikanu postoji muzej torture i da taj muzej naplaćuje ulaz vrhunac je cinizma. To je jedan suludi sustav koji traži svoje izvršitelje na globalnoj razini, a u Hrvatskoj ih je pronašao u marionetskoj vlasti HDZ-a. Ja sam još uvijek vjernik, ali nisam katolik. Izišao sam iz te organizacije jer ne želim biti dio nečega, religije ili politike, u što sam ne vjerujem.
Prakticirate li jogu? I što kažete na spor isusovca Ike Mandurića s predsjednicom zbog joge?
Nisam pronašao svoju osobnost u istočnjačkim filozofijama. Što se tiče isusovca Mandurića, smatram da bi svaki čovjek trebao imati pravo reći svoje mišljenje. Ako se netko bavi religijom, ne vidim problem u tome da komentira religioznost drugih. Međutim, ono što fali Katoličkoj crkvi je to što ona ne prihvaća kritiku, a daje je. Kada vi nešto govorite protiv Katoličke crkve, tada ste neprijatelj države i naroda, a kada svećenici dobacuju političarima ili ulaze s njima u vjerske ili političke rasprave, smatraju da za to imaju ovlasti. I to je zaista licemjerno.
Predsjednica je ponovo izazvala buru u BiH, doduše demantirala je da je rekla da u BiH vlada radikalni islam, ali je izazvala brojne reakcije. Kakvo mišljenje imate o BiH?
Samim time što predsjednica ide u Izrael daje legitimitet premijeru Benjaminu Netanyahuu koji je rasist i dandanas nastavlja s etničkim čišćenjem Palestinaca koje bez prestanka traje od 1948. Ona se ne osvrće na te ratne zločine niti na kršenje ljudskih prava, nju to ne zanima. Naprotiv, uskočila je u taj antimuslimanski vagon, ne zato što ima nešto osobno protiv muslimana, već zato što daje prigodne izjave. Kada je u BiH daje jednu, a kada je u Izraelu daje drugu izjavu. Ista je stvar bila s Marakeškim sporazumom za koji je svojedobno lokalnim desničarima rekla da ga neće podržati, a kada je srela globaliste rekla je da podržava taj sporazum. A kada su je pitali o referendumu za rad do 67. godine, rekla je da ne želi reći svoje mišljenje. Po mojem mišljenju, to je neozbiljna politika.
I vi ste bili u Izraelu?
Ja sam bio u okupiranoj Palestini. Tamo sam vidio najstrašnije moguće stvari. Vidio sam rasnu segregaciju. U Hebronu mi je bilo strašno kada sam vidio da postoji ulica kojom Palestinci ne smiju hodati. Rekao sam izraelskom vojniku da nigdje ne piše da Palestinci ne smiju tuda hodati, a on mi je rekao da ne treba pisati, da oni to znaju. Imate prometnu infrastrukturu, ceste kojima se ne možete kretati ako ste Palestinac. A te ceste sagrađene su na palestinskoj zemlji. Njihov pravni sustav dopušta da se događa otimačina zemlje, rušenje kuća samo zato što su palestinske, protjerivanje ljudi, držanje djece u vojnim zatvorima. Onome tko ne zna kakvo je ondje stanje pokušat ću u dvije riječi dati pravu sliku, a to su riječi – vojna diktatura. Palestinci koji žive pod okupacijom nemaju pravo glasa, ugnjetavani su, oduzeta im je sloboda kretanja i onemogućen ekonomski razvitak. Osuđeni su na život u trajnom siromaštvu. A svijet koji se kune u demokraciju i ljudska prava podržava to izraelsko ludilo. Time je maska tim zapadnim demokracijama skinuta.
Što mislite o dvojici vođa sličnoga stila, Donaldu Trumpu i Borisu Johnsonu? Smatrate li da su ti populisti opasni?
Zna se tko vlada Amerikom i zna se kome Trump služi. Trump samo nastavlja s agendom čiji su začetnici bili njihovi prethodnici. Od Borisa Johnsona očekujem nastavak politike njegovih prethodnika. Nije to nikakva nova politika. Ljudi kažu Trump je novost, Johnson ima novu politiku, ne, to je samo novi izvršitelj stare politike. To je ista stvar kao i na hrvatskoj sceni kada HDZ da sto kandidata za predsjednika i tko god bio izabran samo će nastaviti istu politiku. Ista je stvar i sa SDP-om.
Vaš predak Ivan Pernar koji je ranjen u Skupštini Jugoslavije kad je ubijen Stjepan Radić bio je član HSS-a. Vama nikad nije palo na pamet da postanete član te stranke koju danas vodi Krešo Beljak?
Smatram da HSS danas nema program kakav je imao u vrijeme Stjepana Radića koji je htio da hrvatski novac bude u hrvatskom džepu, hrvatska puška na hrvatskom ramenu i da mi, kao narod, sami odlučujemo o svojoj sudbini. Program Radićeva HSS-a bio je – jadan je onaj koji očekuje kruh iz tuđe torbe. A fondovi EU upravo se svode na prosjačenje iz tuđeg džepa. Trenutačno mi se HSS ne čini kao provoditelj autentičnog HSS-a za vrijeme Stjepana Radića. Usudio bih se reći da je moj program bliži programu HSS-a Stjepana Radića nego programu HSS-a koji vodi Krešo Beljak, kojem ništa ne zamjeram jer je naslijedio stranku u kojoj su ljudi određenog stanja svijesti i time je naslijedio sve moguće i pozitivne i negativne strane. Mislim da čak i kad bi htio, pitanje je bi li imao prostora unutar svoje organizacije za neki krupniji ideološki politički zaokret. Moram reći da se po nekim pitanjima i slažemo. Npr., oko legalizacije konoplje, slobode izbora cijepljenja...
Kakvo je bilo vaše odrastanje? S obzirom na to da ste hiperaktivni kao političar, pretpostavljam da ste se kao dječak tukli s vršnjacima?
Kao dijete nikad nisam bio nasilan. Uvijek sam bio subverzivan, uvijek sam se pitao je li sustav koji nad nama vlada pošten i ispravan, jesu li profesori pošteni i ispravni autoriteti, pitao sam se kako je moguće da nas u školi uče da slušamo vlast kada je ona usmjerena protiv građana. Poslije sam shvatio da su profesori samo instrument u rukama vlasti kojima je svrha održavanje statusa quo, odnosno, da ne dođe do društvenih promjena.
Imate li prijatelje među političarima?
Nemam puno prijatelja među političarima. Mogu čak reći da političari iz iste stranke nisu jedni drugima prijatelji, a onda je jasno da su im još manje prijatelji oni iz drugih stranaka. Međutim, kada bismo na ljudskoj razini gledali, rekao bih da određeni karakter ili osobnost imaju Ante Pranjić iz Nezavisne liste mladih, ali i Krešo Beljak. Ja ne mogu ništa loše reći na račun tog čovjeka s ljudske strane.
Zašto volite uvijek izazivati incidente u Saboru?
Zato što vas, radite li po PS-u, nitko ne čuje. A iznesete li svoje mišljenje na incidentni način, tada sve zanima vaše mišljenje i o njemu se raspravlja. Znači, ako vam je cilj nametnuti određenu raspravu i vidite da to na miran način ne ide, onda trebate unijeti malo nemira i živosti da biste ostvarili cilj. Ono što neki ne shvaćaju je da meni nije cilj raditi incidente, da oni nisu svrha nego instrument kojim se pokušava na nešto ukazati ili nešto reći.
Od tri HDZ-ova člana koji predsjedaju Saborom, predsjednik Jandroković, Brkić i Reiner, koji najbolje vodi sjednice?
Željko Reiner je nekako najdirektniji, njemu što je na umu, to je i na drumu. Jandroković je premazan svim mastima, međutim, figurativno rečeno, Milijan Brkić je tihi ubojica. Svatko od njih ima svoj karakter, ali Reiner će odmah skočiti na vas, Jandroković će vas pokušati na finjaka predriblati, a Brkić će vam kada se okrenete pucati u leđa.
Naravno, to je u figurativnom smislu. Smatram da je od tog trojca bez kormilara najopasniji Brkić, jer on će čekati trenutak kada ste najslabiji i tada udariti, a ostala dvojica su spontanija i ne znaju prepoznati trenutak kada ste slabi i u defenzivi da bi vas udarili.
Na brojnim deložacijama na kojima ste bili policija vas je često uhićivala. Jesu li policajci bili neugodni, jesu li kada prešli svoje ovlasti?
Bilo je dosta grubih poteza i prljave igre da nas slome, ali nismo ni mi došli iz sakristije. I mi smo njima na različite načine pokušavali kontrirati. Nikada neću zaboraviti razgovor s bivšim ministrom unutarnjih poslova Rajkom Ostojićem. Vozili smo se zajedno u autu i rekao sam mu da sve što je policija radila prema nama nije bilo korektno jer je bilo elemenata nasilja. On mi je rekao: “Ivo moj, da mi to nismo radili ti danas ne bi bio u Saboru”. I tada sam shvatio da čovjek govori istinu. Da SDP nije provodio masovne deložacije građana, pitanje je bih li ja danas sjedio u Saboru.
Kakve koristi Hrvatska može imati od legalizacije marihuane?
Imali bismo turizam cijelu godinu. Naš je problem što nam turizam traje tri ljetna mjeseca. Nije moguće da četiri milijuna ljudi živi lijepo cijelu godinu od sezone koja traje tri mjeseca. Kada bi se legalizirala konoplja, spojili bismo turistički zelenu i plavu Hrvatsku i ljudi bi bili sretni i veseliji.
Viđate li sina?
Naravno da ga viđam, već ima 14 godina. Ponosi se kad gleda moje zgode i nezgode u javnosti, izbacivanje iz sabornice, njemu je to zanimljivo i smije se. Otkrit ću vam tajnu: 10. kolovoza dobit ću i drugog sina – Nou.
koliko je jadna naša politička scena kada i ovakvi bolidi nadju svoje mjesto i zaradjuju dobre novce...