Bio je to, zapravo, povijesni trenutak: premijer Srbije, koja je prije dva desetljeća nastojala postati "velikom" provodeći takve prljave ratne metode kao što je granatiranje ovog istog trga u pokušaju atentata na prvog hrvatskog predsjednika, sjedi na Markovu trgu u Zagrebu na inauguraciji prve hrvatske predsjednice. Aleksandar Vučić, koji je 1995. kao mladi Šešeljev radikal na skupu u Glini obećavao hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da "nikad Banija neće biti Hrvatska" i "živjet ćete u velikoj Srbiji", sluša hrvatsku himnu i u minuti šutnje odaje počast onima koji su dali život za hrvatsku domovinu.
Trenutak je povijestan jer u njemu se zrcali i činjenica da je Hrvatska pobijedila u ratu izazvanom velikosrpskom agresijom te da danas sa Srbijom gradi odnose iz pozicije članice NATO-a i Europske unije. Vučićev dolazak na inauguraciju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović znači i da Srbija shvaća da u EU, u koji i sâma želi ući, ne može ako ne gradi i održava dobre odnose s Hrvatskom. Srbija mora graditi dobre odnose s Kosovom, što je postalo glavno mjerilo njezina napretka prema EU, ali mora i s Hrvatskom. To Hrvatsku stavlja u snažniju poziciju, ali Hrvatska i njezina nova predsjednica ne bi trebali verbalno bježati iz regije, kako se dalo naslutiti iz izjave Kolinde Grabar-Kitarović da je "ovo Hrvatska, a ne regija" ili najave da neće spominjati samu riječ "regija". Evo zašto Hrvatska ne treba bježati iz regije.
U vanjskoj politici nema puno područja u kojima je Hrvatska globalno relevantna. Zovite naše susjedstvo kako hoćete – regija, jugoistočna Europa ili zapadni Balkan – ali konstruktivna uloga koju Hrvatska može igrati u stabiliziranju svog susjedstva jest područje u kojem je Hrvatska globalno relevantna. Naglašavanjem da odbijamo uopće govoriti o "regiji" riskiramo da u vanjskoj i sigurnosnoj politici postanemo irelevantni čak i ondje gdje svi drugi misle da možemo biti najrelevantniji.
Kao iskusna diplomatkinja, Kolinda Grabar-Kitarović to dobro zna. Zna da će bilo kakvom sastanku sa svjetskim liderima – od pape u Vatikanu do predsjednika u Washingtonu – uvijek prethoditi brušenje dnevnog reda za razgovor na kojemu će biti i "situacija u regiji". Bilo bi pravo čudo da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uspije dovršiti prvu godinu mandata a da negdje u inozemstvu ne spomene riječ "regija". Ne zato što bi netko od svjetskih moćnika puškom tjerao hrvatske državnike da govore o regiji. Nego zato što je to jedna od rijetkih vanjskopolitičkih tema o kojoj svjetske moćnike zaista zanima hrvatsko mišljenje. U vanjskoj i sigurnosnoj politici u svijetu Hrvatska je toliko jača koliko je konstruktivnija u rješavanju pitanja koja i dalje opterećuju regiju. Njezin glas toliko će više vrijediti koliko pametnije budu njezine ideje o regiji.
Naravno, Hrvatska uvijek slobodno može pogoršati svoje odnose s tom regijom. Ali pogoršanje na tom području nema kako kompenzirati poboljšanjem na nekom drugom. I to je još jedan razlog zašto nema smisla trovati regionalnu suradnju. Kad bi pogoršanje odnosa s regijom automatski značilo da nas primaju u neki čudotvoran klub gdje nam BDP odjednom skače stopom od 10 posto godišnje, ja bih prvi bio za bijeg iz regije. Ali toga nema. Ekonomski pokazatelji jasno govore da je padu hrvatskog BDP-a posljednjih godinu i pol pridonio i izlazak Hrvatske iz CEFTA-e (neminovan zbog ulaska u EU). Kad smo ulazili u tu zonu slobodne trgovine, u kojoj su sve države naše regije, također je bilo kritika punih strasti o tome da nas to vraća na Balkan. Ali kad smo izlazili, i zadnji kritičari su shvatili da smo od slobodnog trgovanja sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom imali koristi. Ne treba iste greške ponavljati unedogled.
Treba biti realan. Trebamo se osloboditi straha ili frustracije od pojma regije i regionalne suradnje. Od regije ne treba strahovati čak ni kad u njoj vidimo državnike koje smo vidjeli na okupiranim dijelovima Hrvatske kako huškaju protiv hrvatskog suvereniteta. Nismo ih mi birali kao reformiste, a volju građana susjedne suverene države koji su ih birali treba poštovati. No, činjenica da jednog takvog državnika gledamo na inauguraciji, jednoj od najsnažnijih manifestacija hrvatskog suvereniteta, govori ponešto i o tome da je on bio taj koji se našao na pogrešnoj strani povijesti, ne mi.
>> Vučić: Kolindu Grabar Kitarović sam pozvao u Beograd i mislim da će ona to prihvatiti
U tzv. regiji se Hrvatskoj nije desilo ništa dobro, i to već desetljećima. Autoru treba spočitnuti da tko ne pozna povijest ovih prostora, taj nema pravo zboriti ni o budućnosti. Gledano u retrovizoru, veoma nezgodno okruženje za RH gdje smo izvrgnuti bili ucjenama (SLO), ratničkom pohodu (Srbija) gdje su doduše napustili Hrvatsku cvileći&podvijenih repova, minoriziranju i nipodaštavanju hrvatstva (slučaj kako su izabrali Komšića u BiH), brđanskom uletu grabežljivaca (popaljene Konavle iz smjera CG) - i treba li još nabrajati ili konstatirati na zagorskom: Beži, Jankec (iz regiona!). Tu se odavno nije nikome baš nešto pozitivno desilo, zar ne?