Subota 12. rujna
Jugoslaveni nisu vjerovali u svoj narod
Jesu li Hrvati uistinu izmislili jugoslavenstvo? – pita se jedan autor. I odgovara – jednako su ga gorljivo stvarali i rušili. Međutim, u sažetom pregledu povijesti hrvatskog jugoslavenstva ne spominje se da je hrvatski narod prihvaćao jugoslavenstvo, a Srbi su u njemu uvijek vidjeli priliku za svoju hegemoniju. Što je nas danas briga što su govorili, pisali i radili Strossmayer, Trumbić, Krleža, Tito... jer je to bilo suprotno hrvatskim nacionalnim interesima, kao što nas nije briga je li u povijesti naših porodica bilo izroda. Ta zastranjenja treba prebrisati, jer su ih uvijek brisali događaji. Ankica Tuđman u svojoj knjizi “Život s Francekom” piše kako je Jugoslaven Krleža bio opčinjen Tuđmanovim uvjerenjem da je moguća samostalna i nezavisna Hrvatska, koju je pisac vidio isključivo u Jugoslaviji.
To je samo jedan od primjera koji pokazuje da među hrvatskim Jugoslavenima nije bilo starčevićanske vjere u hrvatski narod i da su se uvijek oslanjali na povijesne uvjete u kojima se Hrvatska nalazi umjesto da im državotvornost bude bezuvjetna. Takva je bila Tuđmanu unatoč okolnostima koje nisu bile nimalo povoljne za stvaranje samostalne Hrvatske, no velikima okolnosti ne smetaju.
Nedjelja 13. rujna
Strancima ne trebaju špijuni, imaju medije
Ne sjećamo se da se u bivšoj državi javno raspravljalo o tome koliko ima borbenih zrakoplova, koliko ih se još i od koga namjerava kupiti. Bila je to strogo čuvana vojna tajna, kao što je bilo i drugih kad je bila riječ o obrani zemlje. O tome mediji u Hrvatskoj pišu već godinama, ta se tema razvlači u javnosti kao stara krpetina, neki se s nabavom toga oružja i sprdaju... Ne znam kako je u drugim zemljama, ali se zacijelo informacije daju s mnogo više diskrecije i poštovanja prema oružanim snagama. A u Hrvatskoj ne samo da nema toga poštovanja nego se stvara dojam kao da su Amerikanci, Šveđani, Grci... stali u red i čekaju sudbonosnu odluku Zagreba koja će ih spasiti od ekonomske propasti.
Uopće me ne zanima koliko borbenih zrakoplova i drugog oružja imamo te od koga ćemo ga još nabavljati. Volio bih da to bude tajna oružanih snaga, ali me zanima koliko su te oružane snage sposobne obraniti zemlju. Oni izvan Hrvatske koje zanimaju te sposobnosti ne trebaju imati špijune da to otkriju, dovoljno je da prate hrvatske medije pa da sve saznaju. To očito ne pridonosi sigurnosti zemlje, kadšto je i kompromitira te ne znam je li izvještavanje o borbenim zrakoplovima podvala Udbe.
Ponedjeljak 14. rujna
Pravobraniteljica je učila iz komunizma
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević zacijelo je učila i iz komunističkog nasljeđa, pa kaže kako se “nerijetko vjerski sadržaji u nekim školama prakticiraju i izvan nastave vjeronauka, npr. pri održavanju školskih priredbi, što smatramo neprihvatljivim.” No za koga “neprihvatljivim”? Za nju, njezine prijateljice i još ponekog, ili za više od 80 posto Hrvata koji se izjašnjavaju kao kršćani? I znači li to da se na školskim priredbama Bog, Crkva, vjera ne bi smjeli spominjati, inače slijedi kazna? Takve priredbe mogu biti i te kako prikladne za izražavanje vjere, ali ne kao nametanje svjetonazora nego kao dramski, recitatorski ili koji drugi iskaz koji može zadovoljiti publiku?
Bi li Helenca iz knjižara izbacila kršćanske autore ili knjige koje promiču kršćanski život, iz kazališta predstave s vjerskim sadržajem, s izložbi slike koje prikazuju Krista ili vjerske motive? Mnogim učenicima vjera je život u obitelji, svakidašnjica, pa bi bilo neprirodno da na školskim priredbama budu zakinuta. Priredbe su javnost, zato bi vjeru na njima pravobraniteljica zabranila kao komunisti koji je nisu mogli isključiti iz privatnog života, ali u javnosti joj nije bilo pristupa.
Utorak 15. rujna
Ispod granice siromaštva 700.000 umirovljenika
Ono što danas imamo stvorili su uglavnom oni, umirovljenici. Koliko su radili i skupili godina radnog staža – to često nije ovisilo o njima, ali oni plaćaju ceh najnižom mirovinom. Najnoviji podaci kažu – 264 tisuće ili gotovo četvrtina hrvatskih umirovljenika prima najnižu mirovinu uvedenu kao zaštitni mehanizam u borbi protiv siromaštva. U prosjeku je 1695 kuna, pa možete zamisliti kakva je to darežljivost države. No nije puno bolje ni mnogim drugim umirovljenicima koji žive ispod granice siromaštva. Prema zadnjim izračunima Državnog zavoda za statistiku, ta je granica u Hrvatskoj za samca 2710 kuna. Od milijun i 244 tisuće hrvatskih umirovljenika, čak ih 700.000 živi ispod te granice. Kad se netko umirovi u inozemstvu, pa makar imao radnog staža pet, deset, petnaest ili dvadeset godina, dobije mirovinu od koje u Hrvatskoj može dobro živjeti sva njegova obitelj. Hrvatska je po umirovljeničkom standardu među najgorima u EU, umirovljenici lošije žive samo u Letoniji i Estoniji. Obično se govori da siromašne umirovljenike uzdržavaju djeca, ali, na žalost, sve više je djece koja ne mogu uzdržavati ni sebe i svoju obitelj. Kako na to gleda Jandroković iz svoje viletine na Šalati?
Srijeda 16. rujna
Akademik Reiner zabranio bi javnost
Potpredsjednik Sabora Željko Reiner je akademik, dakle, institucija u koju se ne bi smjelo dirati, jer njegova je titula jamstvo da je uvijek u pravu. Institucija je zaštita od građana, od puka, laika, od kritike. Dakle, javnost bi trebalo ukinuti, to jest postojala bi samo institucionalna javnost kao što je u komunizmu postojala samo komunistička javnost, a svaka druga bila je izložena progonu, zatvorima. Reiner je zacijelo nesretan što takve represije nema i danas, pa kaže: “Nije dobro da laici komentiraju odluke Ustavnog suda jer se time dodatno narušava vjerodostojnost institucija. Naravno da možemo o svemu raspravljati, ali takve interpretacije ne koriste nikome u ovom društvu. Ako ćemo sve institucije dovoditi pod sumnju, onda ćemo pod sumnju dovesti i Sabor, Vladu, predsjednika... Sve možemo dovesti pod znak pitanja, a svi se zajedno trebamo boriti da institucije budu vjerodostojne i da narod ima povjerenja u njih.” Trebamo se, dakle, boriti da se zaštite CK SKH i Vladimir Bakarić, Milka Planinc, Milutin Baltić, Dušan Dragosavac, Jure Bilić, Josip Vrhovec..., a Andrej Plenković, Gordan Jandroković, Zoran Milanović... samo su demokratske inačice tih komunističkih egzekutora. SKH-HDZ.
Četvrtak 17. rujna
To mogu samo HDZ-ovi demokršćani
Tomislav Tolušić, bivši ministar poljoprivrede u Plenkovićevoj Vladi, više nije državni dužnosnik, pa se mogao prijaviti na natječaj nazvan Vinska omotnica za ulaganja u vinarije i marketing vina te za svoju tvrtku Terra Slavonia dobiti nepovratnih 2,5 milijuna kuna. Natječaj Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju proveden je prema pravilniku koji je donesen u vrijeme dok je on bio ministar poljoprivrede, a Agencija njemu podređena. Bio je i predsjednik Upravnog vijeća Agencije. Sadašnja ministrica Marija Vučković tvrdi da je sve zakonito, da je Tolušić zajam dobio po pravilima te da se na taj način novac dodjeljuje od 2014. No biti ministar i predsjednik Upravnog vijeća Agencije od koje će poslije, kad je prestao biti dužnosnik, uzeti nepovratnih 2,5 milijuna kuna može samo osoba za koju je država bankomat u koji treba utisnuti karticu svojih potreba, utipkati pin svoga negdašnjeg utjecaja i eto novca. To, naravno, ne može svak nego samo HDZ-ov demokršćanin kojeg će demokršćanski braniti ministrica, te će se tako oboje popiškiti po Kristovu nauku kao što piški svekolika im demokršćanska stranka čije čelnike svake nedjelje možete vidjeti na misi.
Petak 18. rujna
Teror profitera nad hrvatskom tradicijom
Iznova se raspravlja o radnoj ili neradnoj nedjelji. Razloga da se taj dan ne radi ima napretek, ona nije bila neradna samo po vjeri nego i po dugoj tradiciji, koje su se držali i komunisti. Za kršćane, kojih je u Hrvatskoj golema većina, nedjelja je dan odmora i svetkovanja, dan kada se za odlazak na misu birala najljepša odjeća, mnogi su se muškarci samo taj dan u tjednu brijali a žene raspletale, prale kosu i iznova plele pletenice. Nedjelja je bila ritual, obred svetosti i čistoće. Sve je to pogaženo dolaskom stranih trgovačkih lanaca, profitera koji su u stanju zanijekati identitet zemlje koja im je olako prepustila tržište da na njemu rade što žele, da na police trgovina nerado uzimaju domaću robu a u inozemstvo šalju goleme dobiti. Velika je većina građana za neradnu nedjelju, ali u Hrvatskoj građani imaju pravo glasa samo na izborima, na kojima će glasati za one koji radije slušaju strane profitere nego narod. Plenković nešto obećava, ali tko da mu vjeruje kad u četiri godine prvog mandata nije učinio ništa. I dalje ćemo gledati tisuće iscrpljenih majki kako lupaju po blagajnama ili guraju kolica između polica dok im muževi i djeca doma jedu podgrijani ručak ili sendviče.
Neradna da, za ispiranje mozga