Šamani su kao televizor – neke programe primaju i emitiraju, druge ne.
Tako bi se slikovito mogla opisati uloga šamana. Sa šamanizmom je već
teže – dugo je trebalo da se postigne konsenzus među znanstvenicima i
šamanizam proglasi psihotehnikom, sličnom jogi ili tibetanskoj tantri,
kaže Ratka Relić koja je u mongolskom gradu Ulan-Udeu dvije godine
proučavala oblik šamanizma kod Burjata. – Šamanom se postaje po
roditeljskoj liniji – objašnjava R. Relić. Budući šamani osjete “poziv”
– stignu ih psihički problemi, epilepsija, padaju u lijenost... –
Upoznala sam 30-godišnjakinju.
Pričala je kako je prije patila od epilepsije. Kad bi dobila napad,
stavljali su joj u usta četkicu za zube. Nije imala nijedan zub, svi su
popucali. Kad je primila posvećenje, napadi su prestali – prisjeća se
R. Relić. – Ne prihvate li poziv, patit će, a mogu i umrijeti, vjeruju
Burjati. U gradu od gotovo pola milijuna stanovnika ima ih 40-ak. Neki
“rade” kod kuće, drugi imaju “ordinacije”. Ne smiju nikoga odbiti niti
naplatiti usluge. No, ne smiju odbiti ni darove – bilo da je riječ o
vrču mlijeka ili 10 tisuća rubalja.
Kad im pacijent povjeri problem, uzmu “brojanice”. Prebiru, pa stanu na
jednoj bobici. Izmole se duhovima, izmantraju i daju savjet: nekima
kažu da votkom, mlijekom ili slatkišima ugoste duhove predaka, drugima
savjetuju masaže ili lijekove, a neke pošalju – k liječnicima – kaže R.
Relić. Šamani su u transu sposobni primiti duhove predaka ili bogova.
Inače, tamošnji šamani ne koriste se halucinogenim biljkama. U transu
šaman urla, govori nerazumljivim jezikom... Tad, vjeruju, u njega ulazi
duh, a ulazak u tijelo jako je bolan. Suprotno očekivanome, biti šaman
nije posebna čast. Njihova je uloga uvijek i samo služiti drugima. (S.
V.)
ŠAMAN KAO TELEVIZOR
Neke programe (ne) emitira
