Nikad veći interes nije bio za 50 “kvadrata” parcele u osječkom naselju Jug 2. Adresa je to urbanih vrtova, a iako ni ranije nisu zjapili prazni, pandemija koronavirusa građane je dodatno osvijestila koliko je važno imati “komadić” vlastite proizvodnje i domaćeg povrća i voća.
Ukupno je 180 parcela osigurao Grad Osijek na besplatno raspolaganje vrtlarima, a zasađeno ih je trenutno stotinjak. Pojedinci, uglavnom, imaju pravo na jednu parcelu od 50 četvornih metara, dok udruge mogu saditi na njih četiri. Prve su biljke na njima zasađene, inače, 2014. godine.
Zbog pandemije imaju vremena za vrt
- Dosta je građana trenutno kod kuće, ne radi pa ima vremena za vrtalerenje. Ranije su u vrtovima dopodne bili samo umirovljenici, a popodne i predvečer zaposleni građani. Kod nas je uvijek živahno – smješka se 76-godišnja Sofija Majić, čelnica Udruge korisnika urbanih vrtova OSvrt. Svi su urbani vrtlari, naime, okupljeni u toj udruzi, kako bi zajednički lakše komunicirali s Gradom. Zemljište je, dakle, gradsko, dodjeljuje se bez naknade, na dvije godine. Tražilo se u početku podosta papirologije, pa su mnogi odustajali, no procedura je s vremenom pojednostavljena.
- Dolaze mladi, radi svog zdravlja, a ono što me posebno veseli, je sve više mladih obitelji s djecom. Mališani stalno trčkaraju uokolo – nadovezuje se naša sugovornica.
- Na tih 50 kvadrata može se zasijati sve što treba ze jedno domaćinstvo. Nemate za zimnicu, ali imate sezonski. Sadim grašak, luk, krumpir, kelj pupčar, raštiku, celer, peršin, salatu… Rajčica smo lani imali dovoljno i za kuhanje. Ja više ne idem na tržnicu. Odrasla sam na selu, ali sam bila izdvojeno dijete koje ide u školu pa nisam morala toliko raditi na zemlji. No, obožavala sam oduvijek vrtlarenje i autohtone sorte, važno mi je da jedemo domaće. Stvorili smo mi u našim urbanim vrtovima i vlastito sjeme, razmjenujemo iskustva s onima koji imaju sjeme starih sorti – prikazuje Sofija.
Taj komad zemlje s vlastitim, domaćim urodom za nju nema cijenu.
- Sinoć sam ubrala tri salate, došla doma, oprala i pojeli smo ih, narasla mi je i blitva, od nje ću jedan dan spraviti zeljanicu. Baš uživam! I bude mi žao ljudi koji imaju dobre proizvode pa ih nemaju kome plasirati jer su trgovački centri sve uništili – kaže ona.
Tri su tamo pumpe za navodnjavanje. Glavno je pravilo –nema pesticida i umjetnih gnojiva. Osnovno im je gnojivo ljekovito bilje, a urod štite pripravcima od koprive. Komposteri su na sve strane… Imaju i alatnicu s motikama, grabljama i sličnim alatom koji mogu koristiti svi. Postavljen im je lani i saniratni čvor.
- I feštamo mi zajedno, za otvorenje radova ili čišćenje skuhamo grah, ispečemo roštilj, uštipke… Zimi organiziramo radionice u gradskoj četvrti, s razmjenama iskustava – navodi naša sugovornica i dodaje kako svoje parcele na Jugu imaju, uz OSvrt, i jedna umirovljenička te dvije braniteljske udruge.
Njezin partner Marko Vukosavljević je, šali se on, oružar – popravlja alate svima,” nema tko drugi”.
- Jel teško? Malo radimo, malo se odmorimo. Jesmo umorni kad dođemo kući, ali sve se reprogramira u organizmu, cijelo tijelo dođe k sebi – podcrtava ovaj 75-godišnjak.
Draganu Crnkoviću u vrtu pomaže unuk Ivan Jakelić, kojemu je 14 godina. Ivan tako ujedno u šetnju izvodi svog ljubimca zeca.
- Kad god zovem unuka, dođe i pomogne mi. Imam 68 godina, radim to više radi rekreacije, a koliko rodi, rodi... A ima luka, peršina, mrke, brokule, karfiola, graška, jagoda će biti dosta ove godine… Uspijeva, ali ovisi koliko se truda uloži, treba puno zalijevanja, a najvažnije je dobro preštijati. Svaki drugi dan sigurno po dva sata provedem u vrtu, tako već tri godine – priča nam Dragan, dok nam unuk Ivan otkriva kako je jedno vrijeme htio biti farmer, ali se ipak predomislio pa će vjerojatno upisati srednju školu za kuhara.
Mlada Ivona Šimić nova je vrtlarica u toj ekipi, a u samo četiri dana, postavila je ogradu, instalirala spremnik vode od 1000 litara, zasadila peršin, salatu, mrkvu, mahune, krumpire, blitvu, špinat, rajčice, paprike – i muškatle, za ukras.
- Doselila sam se iz Čepina i kupila stan u gradu, a nekako najviše volim prirodu, zelenilo i nemam mira. Roditelji su mi slabiji pa više ne mogu saditi vrt kao prije pa ću im ja iz grada odnijeti nešto povrća na selo – smije se 27-godišnja Ivona, inače pedikerka po struci. Donijela si je i klupu od paleta, stolić, stvorila si je pravi dnevni boravak na otvorenom.
- Prvih sam dana tu radila od 10 pa do 17 , 18, pa i 19 sati. Stigne se sve kad se ima volje i motivacije. O vrtlarenju sam učila uz mamu, malo sam pitala susjede s više iskustva, ali i informirala se na Youtubeu. Što mi dobro uspije, od toga ću sačuvati sjeme za nagodinu. Savršeno se osjećam i navečer zaspim kao beba – zaključuje ona.
Ne uče samo mladi saditi povrće preko interneta, nego i oni stariji. Među njima je i umirovljenica Ivanka Kovač, koja obrađuje dvije parcele. Jednu, nedaleko od nje, radi i njezina unuka.
- Tu ću raširiti malč pa će biljke imati vlage, pročitala sam to na internetu. Gradsko sam dijete, a vrt sadim zadnjih pet godina. Čitam dosta toga na internetu i puno sam naučila – kaže Ivanka.
Rastu u njezinu vrt desetci različitih biljaka – od vlasca, mente, gaveza, preko hrena i čičoka do aronije, malina, kupina, šipka.... Ima tamo i komorača, lavande, smilja, a od svojih jagoda kuha pekmez…
Nužno zalijevanje
- Mnogo je tu truda uloženo, ako ne zalijevate, nećete imati ništa. Čičoke su jako ljekovite, posebno su zdrave za dijabetičare. Jedu se svježe, kao salata – pokazuje nam ona gomolje. Sjeme skuplja sama od svojih biljaka, tako je, ističe, najsigurnije.
- Uberem blitvu, razbijem dva jaja i imam odličan, zdrav ručak! Sutra isto tako sa špinatom… To je moja zabava - dodaje.
Postavila si je i ostavu za alat, stol za kavu, a hlad jo stvara ruža penjačica.
- Dobro je imati što više cvijeća, skupljaju pčele. Kadifice tjeraju štetnike – poučava nas.
- Što se tiče koronavirusa, jako sam potresena jer ne znamo što nas čeka. Ako ne budem imala mogućnost kupiti si hranu, doći ću u vrt i ubrati što ima. Pojedem dva luka, dvije, tri rajčice, jedno jaje i danas imam sve vitamine koji su mi potrebni – rezimira.
Njezinoj susjedi Verici Benaković društvo pravi četverogodišnji unuk Dominik. Otkako je rođen, s njom je u vrtu.
- Obožava! A najdraže mu je kad se praši zemlja pod gumenim čizmama – pokazuje nam ona, dok se za dječakom diže oblak prašine...
