Pojavio se iznenada, nitko ne zna otkud je stigao, mokar od kiše, gladan i pretučen. Dobri ljudi otvorili su mu vrata svog doma.
Prigrlili su ga toplim rukama, zamotali u dekicu i nisu se micali od njega cijele noći. Bojali su se da ne ugine ako ga ostave. Osjetio je Niko njihovu brigu i strah, osjetio je i njihovu ljubav, dobio je snagu. I preživio je, počeo se oporavljati. Prema procjenama ima i više od 10 godina, ali čip nema. Čiji je bio, kako je živio, što mu se dogodilo? Sve su to pitanja na koja volonteri Društva za zaštitu životinja Rijeka nemaju odgovor, a Niko im ne zna reći.
- Zubi su mu u jako dobrom stanju, ali na očima ima mrene i lošije vidi. Ispod vrata ima vodenu cistu koja mu ne smeta kod jela. Kad hoda maše glavom i veterinar je zaključio da ima problema s centrom za ravnotežu. Niko je unatoč problemima pun veselja, jako voli ljude, dobro se slaže sa ženkicama, voli jesti i voli istraživati – kažu volonteri.
Uči se hodati na lajni, to mu je jako nepoznato. On je, dodaju volonteri, kao jedno veliko štene. Tek otkriva svijet oko sebe i čudi se novim prostorima. A kad mu je nešto novo i uz to neobično, Niko se ukipi.
- Bilo bi idealno da mu pronađemo obitelj koja živi u kući s velikom okućnicom, da se može prošetati. Jer teško je predvidjeti hoće li se naučiti na lajnu i biti opušten - ističu volonteri.
Niko je u međuvremenu cijepljen i čipiran, ima oko 20 kilograma. Za sve ostale informacije nazovite volontere na 095/55-65-710, zajedno s Nikom nestrpljivo čekaju poziv.
Ivan Juric, molim vas kojom logikom ima "vađenje djece iz majčinih utroba" veze s ovime? Svako dobro djelo je dobro djelo! Sram vas bilo na takvom komentarom, najjači su mi ovakvi licemjeri. Čovjek kao humano biće je nužan pomoći svakomm biću u nevolji, pogotovo onom slabijem koji se ne može izboriti za sebe, to je pravi pokazatelj humanosti; ne okrenuti glavu i shvatiti da i pas je gladan, da ga boli, da je prestrašen i da treba pomoći, a ne okrenuti glavu! Svaka čast divnim ljudima koji su ga spasili.