Rijetke osobe imaju priliku pomagati u usavršavanju darovitih. Svijest o tome da je proces dvosmjeran jer i voditelji ponekad uče od polaznika, pa i od onih najmlađih, krasna je osobina.
- Presretna sam što imam priliku raditi s učenicima razredne nastave. Zajedno otkrivamo svijet programiranja i baš uživam. Oni su sjajni, preslatki, pametni, zabavni, vrijedni i originalni, pa ponekad i ja od njih učim, kaže nam jedna od njihovih voditeljica Manuela Lukić, studentica FER-a.
Najvažnije je prepoznati one koji vole programirati
S poticanjem rane darovitosti u savezu počeli su davno i već održali više od tisuću i pol radionica i trinaest sezona natjecanja, a upravo je završena i jedanaesta Mala programerska olimpijada.
Odrasli se često pitaju hoće li djeca nešto moći, hoće li im programiranje biti dosadno i apstraktno i hoće li uspjeti zadržati njihovu pažnju, jesu li oni ipak previše mali za osnovne programerske zadaće...
- Iako sam u drugom osnovne počeo programirati kod Mihaele Piskač, i ja sam se bojao u početku. No strahovi su nestali nakon prvih konkretnih situacija u radu s djecom, kada sam shvatio da kreativni ljudi moraju znati naći put do cilja, jer inače i ne bi bili kreativni, rekao nam je Filip Mravunac, i dodao kao posebno voli situacije kada djeca pronađu rješenje koji oni kao "veliki znalci", nisu uopće predvidjeli.
- Malen postotak djece želi učiti programirati, a u radionicama su oni koji to zaista vole. Kao i u svemu, najvažnije je prepoznati one prave, naglasio je Luka Merćep, mladi voditelj i srednjoškolski natjecatelj.
Rikard Dimić, predsjednik Saveza, i sam je bio programer, uvijek rado ističe dobre odluke svojeg grada.
- Podržavajući rad ZRS-a s darovitim učenicima razredne nastave Grad Zagreb je postao predvodnikom ideje širenja programerskog pokreta na najmlađe učenike.
Svidjelo mi se što sam uspjela iskoristiti naredbu 'repeat'
Na maloj programerskoj olimpijadi učenici su u jednom danu rješavali dva ogleda i ukupno osam zadataka.
Nitko nije uspio riješitio baš sve pa su Manuela i Filip u radionicama objasnili kako riješiti ono što nisu znali.
Tijekom natjecanja su malo više spretnosti od ostalih pokazali Leona Granoša i Lovro Kristijan Miljak. Lovro je u drugom ogledu napravio nekoliko greškica te je pobjedničkog klauna prepustio za mrvicu boljoj Leoni.
Nika Lenković zauzela je treće mjesto i jako je zadovoljna. Najviše joj je bio fora pobjednički klaun koji je na torti stajao na rukama, no to nije sve: "Svidjelo mi se što sam uspjela iskoristiti naredbu repeat". Njen brat Danijel je bio jako zadovoljan.
- Svidjela mi se torta i bilo mi je super kaj smo se na kraju mogli igrati. Nisam osvojio klauna, ali sam ga probao i baš mi je bio fin.
Vito Gabrilo nije bio presretan jer je imao puno grešaka, a i klaunovi su mu izgledali "kao Ivica i Marica".
Antonio Matijašević (prvi slijeva) je bio najbolji među četvrtašima. Zadovoljan je sa svojim nastupom no nije osvojio klauna jer je na zadnjem zadatku "Cigle" dobio premalo bodova:
- Nisam sretan sa zadatkom "Cigle" jer ste mi dali nešto nepošteno.
Tragom ove izjave došli smo do Filipa Mravunca, autora i davatelja zadataka, i upitali ga jesu li svi zadaci bili pošteni.
- Što se tiče poštenja ja mogu jamčiti jedino za sebe, uzvratio je u smijehu Filip, tako da je slučaj navodno "nepoštene cigle" ostao nerazjašnjen.
Do iduće Male olimpijade.
