Dugogodišnja volonterka Tina Duk s Brača htjela se uključiti u spašavanje pasa iz neregistriranog skloništa na Žarkovici, nakon što je inspekcija donijela rješenje da se svi psi moraju izmjestiti iz tog prostora. I sama je dolazila na Žarkovicu, poznavala je pse i znala je tko bi se najbolje prilagodio životu u njezinom domu i s njezinim psima. Nakon nekoliko mjeseci i više uzaludnih pokušaja, a nudila je dom ili privremeni smještaj za šest pasa, odustala je. Kaže, nitko nikada nije provjerio kakve uvjete nudi, može li se brinuti o psima, nitko je ništa nije pitao, a odbijena je uz vrlo nemušta objašnjenja.
Još u lipnju k njoj je trebao stići Mili, pas s kojim se intenzivno družila za boravaka na Žarkovici. No, dan prije njegova dolaska doznala je da je Mili uginuo u skloništu u koje je premješten iz Dubrovnika.
– Što se dogodilo psu koji nikad nije bio bolestan i nije imao nikakvih problema, pokušala sam i sama doznati pa sam poslala upit inspekciji. I sve zbog raznih priča koje su krenule o razlozima uginuća, da je pas u groznom stanju stigao sa Žarkovice, da je uginuo od torzije, da mu je probavni trakt bio pun kamenja i kostiju – kaže nam Tina Duk.
Nije u sve to vjerovala, zbog čega je i javno iskazala sumnju. U odgovoru na njezina pitanja inspekcija je spominjala kastraciju te visoku životnu dob i nepoznato zdravstveno stanje zbog kojih su moguće postooperativne komplikacije. O torziji ni riječi pa je volonterka zatražila i pojašnjenje – o kakvim je postoperativnim komplikacijama riječ i kako je pas koji je osam dana boravio u skloništu mogao biti nepoznatog zdravstvenog statusa? No, odgovor nije dobila.
Što se dogodilo sa psom Milijem i od čega je uginuo te zašto potencijalnoj udomiteljici ne odgovaraju, upitali smo veterinarsku inspekciju Državnog inspektorata RH. Odgovor smo dobili tek kad smo se pozvali na pravo na pristup informacijama i upit poslali povjereniku za informiranje. Kažu da veterinarska inspekcija, u skladu s odredbama članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, nije dužna odgovoriti o detaljima uginuća prijaviteljici, potencijalnoj udomiteljici, jer nije stranka u postupku. Zbog toga joj je dostavljen pisani odgovor (u kojem se spominju i razlozi uginuća, op. a.)
– U lipnju 2022. godine u sklonište je zaprimljen pas kojeg navodite u svome upitu te je početkom srpnja pristupljeno operativnom zahvatu, kastraciji. Pas je 6. srpnja u popodnevnim satima uginuo zbog postoperativnih komplikacija – kažu iz DIRH-a u svom odgovoru. Na upit kako nakon osam dana boravka u skloništu pas može biti 'nepoznatog zdravstvenog stanja' nisu odgovorili.
Dok smo čekali odgovore inspekcije Tina Duk nastavila je s pokušajima udomljavanja pasa sa Žarkovice.
– Javila sam se direktno u sklonište Animalis Centrum, u kojem je bio i Mili, no tamo su mi u telefonskom razgovoru rekli da ih više niti ne zovem. Očito, smetalo im je što sam izrazila sumnju u razloge Milijeve smrti pa su odlučili kako nisam dobar udomitelj, jer eto, ne sviđam im se – govori nam Tina. Javljala se nakon toga i na Adopt Zarkovica Dogs, razgovarala i dopisivala se sa zaposlenicom Sanitata na Žarkovici, no sve je bilo bezuspješno. Imala je namjeru graditi i poseban smještaj za tri psa u utočištu Naše malo misto, koje je baš nekako u to vrijeme posjetila i veterinarska inspekcija i nije pronašla nikakve propuste. Radilo se o psima za koje se sumnjalo da će se ikada udomiti, no i za njih nije bila prikladan udomitelj. Jer, netko je rekao da će psi biti u boksevima od paleta i da nema adekvatnu veterinarsku skrb za pse. Pa su tako psi umjesto na Brač otputovali – u Poljsku. I to u sklonište koje za pse sa Žarkovice prikuplja izdašne donacije, a na upite o pojedinim psima ne odgovara.
Nije Tina Duk jedina koju su odbili kao potencijalnog udomitelja, neki nisu dobili niti odgovore nakon što su ispunili upitnik. Ili su, kao i Tina Duk, odbijeni bez konkretnog razloga. O životinjama koje su spremne za udomljavanje odlučuje voditelj skloništa, ističu u DIRH-u, a iz tvrtke Sanitat Dubrovnik d.o.o., pak, kažu nam da su neki odbijeni jer pored iskazane želje nisu u mogućnosti pružiti adekvatnu skrb s obzirom na zdravstveno stanje psa. Kakva je to adekvatna skrb nisu objasnili, no zdravstveno stanje zato nije bila prepreka da se psi izvoze iz Hrvatske. Otišli su tako u poljski azil i psi koji imaju lišmaniozu, a na stranici Adopt Zarkovica Dogs nedavno je objavljeno kako su turisti iz Njemačke udomili dva psa pozitivna na uzročnika ove bolesti. Iz DIRH-a kažu da u skloništa izvan Hrvatske psi odlaze prvenstveno zato što kod nas nema dovoljno mjesta za prihvat svih pasa sa Žarkovice. Certifikat za otpremu pasa u države članice EU (Traces sustav), objašnjavaju, izdaje ovlašteni veterinar kontrolnog tijela na čijem području se nalazi sklonište, na temelju dokumentacijskog i fizičkog pregleda. No, prema pravilima za ulazak u Uniju i nakon promjena nekih uredbi više se ne traži dokaz o zdravlju životinja vezano uz lišmaniozu.
I dok se psi kojima što hitnije treba pronaći dom u Hrvatskoj ne mogu udomiti čak i zbog osobne netrpeljivosti, ili pod egidom nemogućnosti pružanja adekvatne zdravstvene skrbi, kad odlaze iz Hrvatske zdravstveno stanje psa nikoga ne zanima. Ne zanima nikoga ni zašto u Hrvatskoj nema dovoljno mjesta u skloništima i zašto je toliko napuštenih pasa. Ne zanima nikoga ni zašto u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nema niti jednog registriranog skloništa. A trebalo bi, barem veterinarsku inspekciju, ako već ne zanima političare.
