Kada je kuća u neredu, onda treba je početi čistiti prije nego što nered ne zaprijeti njezinu opstanku kuće. To je svojevrsna logika kojom se već puna četiri mjeseca rukovodi papa Franjo. Iako se mnogima može učiniti da su potezi koje je povlačio u ovom kratkom razdoblju svoga papinstva površna demagogija kojom se samo želi pokazati da se nešto mijenja, brojni komentatori i dobri poznavaoci vatikanskih prilika i neprilika ovih dana zaključuju da se nae prvi pogled možda čini kakoda ono što papa radi zahvaća samo povrišinske i male probleme, ali da jse zapravo riječ adi o možda najvećem prevratu i najvažnijemznačajnijem razdoblju u povijesti papinstva. Naglašavaju da su ova prva četiri mjeseca svojevrsna najava jednog velikog 'generalnog pospremanja' Katoličke crkve, odnosno njezinog vraćanja korijenima i siromaštvu koje je propovijedao Isus Krist. Mnogi također tvrde da je papa Franjo opasno nepredvidiv, osobito za one koji u Katoličkoj crkvi žele očuvati status quo, i da zapravo nitko ne može biti siguran što mu je na umu i koju rak-ranu kani otvoriti, očistiti i izliječiti. Ankete među brojnim vjernicima diljem svijeta svjedoče o tome da je golemomogromnom broju onih koji su već bili pomalo razočarani u Crkvu, papa Franjo dao novu nadu, novu energiju i novi uzlet.
Sluge, a ne birokrati
Papa kao da želi nametnuti misao kako da 'pastiri konačno trebaju početi mirisati po ovcama', odnosno da svećenici i svi oni koji se nalazi i koji služe crkvenoj hijerarhiji, moraju početi živjeti onako kako žive i obični vjernici koji ih okružuju. Papa Franjo kako da želi naglasiti da su svećenici poput pastira i da ni u jednom trenutku ne smiju ni pomisliti na to da postanu karijeristički ni birokrati.
Upravo njima papa svojim primjerom od prvoga trenutka pokazuje što nije valjalo i što bi trebalo učiniti. On se odrekao se svih vatikanskih dragulja i kazao kako je njemu njegov željezni križ sasvim dobar. Nije se uselio ni u papinske odaje, već je ostao u vatikanskom gostinjcu gdje svakoga jutra doručkuje sa ostalim gostima. Sam hoda po vatikanskim ulicama i druži se s ljudima, što je prava noćna mora za strogo vatikansko osiguranje.
Nedavno je kritizirao svećenike koji se voze u luksuznim automobilima. - Boli me kada vidim jednog svećenika ili časnu sestru u posljednjem modelu automobila: to se ne smije“, uskliknu je papa Franjo govoreći sjemeništarcima, redovnicima i redovnicama te naglašavajući da sreća ne dolazi sa stvarima koje se posjeduju, nego u susretu, u čuvstvu da si prihvaćen, shvaćen i voljen.
U protekla četiri mjeseca papa nije propustio priliku pokazati što je u ovome pogledu prihvatljivo. Za vrijeme boravka na otoku Lampedusi, na koji je išao posjetiti imigrante, vozio se u posuđenom džipu bez krova. U četvrtak je obišao vatikansku garažu i to sam samcat, bez pratnje i novinarske svite, pa mnogi očekuju da će uskoro donijeti odluku i o sudbini brojnih jako luksuznih automobila u papinskoj garaži te, ali i u onoj u kojoj vlastite automobile parkiraju kardinali i pripadnici Kurije, ali i neka pravila koja će morati slijediti svi – od seoskog župnika, preko biskupa, pripadnika Kurije, kardinala, pa sve do njega osobno. Franjo do sada nije upotrijebio ni jedan papinski automobil koji su koristili njegovi prethodnici. Vozio se u Ford Focusu vatikanske žandarmerije.
Ovi simbolični zahvati su izuzetno su bitni značajni, no puno su važniji oni kojima zasijeca u samu bit problema. Svi se slažu da bi to što je počeo razrješavati problem Vatikanske banke, jedan od ključnih i krajnje osjetljivih poteza, moglo biti ključno za provođenje brojnih reformi i preslagivanje cjelokupnog Vatikana. Pranje novca i bogaćenje svećenika za papu Franju nije prihvatljivo, a upravo je Vatikanska banka bila poluga koju su oni skloni ovakvim rabotama koristili kako bi napunili u vlastite džepove. U više navrata papa je osudio kult novca koji vlada današnjim svijetom i to u tolikoj mjeri da se zaboravljaju potrebe onih koji su najsiromašniji i koji ne mogu zaraditi ni za vlastito preživljavanje. Osudio je mjere štednje u zemljama EU zato što one donose patnju upravo onima koji nemaju dovoljno, a nakon urušavanja tvornice u Bangladešu i pogibije više od tisuću radnika, osudio je robovski rad i superprofite koji se ubiru na patnjama siromašnih.
Svjetska javnost se također se jako iznenadila kada je izjavio da Vatikanom vladaju korupcija i gay lobby. - Ima svetih ljudi u Vatikanu i u ovdašnjoj birokraciji, ali postoji i jaka struja sklona korupciji i vrlo snažna mreža homoseksualca. Vidjet ćemo što s time možemo učiniti, kazao je papa. Jedan komentator vatikanskih prilika napisao je da papa želi transformirati crkvenu hijerarhiju i to tako da i vatikanska struktura, ali i cijela crkvena hijerarhija prestanu biti teološka propovjedaonica i postanu institucija koja će služiti ljudima. U tom pogledu ne zaobilazi ni sebe kao vrhovnog poglavara odbijajući da mu se bilo tko obraća koristeći tradicionalnime počasne papinske titule. Opći je zaključak da je on započeo proces potpunog redefiniranja samog pojma i funkcije papinstva i da više nitko neće moći zaustaviti taj proces ili stvari vratiti na staro.
Važna su dobra djela
Sve to papi Franji priskrbilo je simpatije onih koji nisu katolici, pa čak i velikog broja ateista. U tom pogledu mnogi su otvorena srca dočekali njegove riječi da Krist nije spasitelj samo kršćanima, nego i ateistima te da su dobra djela prema bližnjima jedini uvjet za spasenje. Posve je jasno da papa ima puno posla, toliko da je odbio ljeto provesti u papinskoj ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu, čime se, između ostalog, želi solidarizirati s Rimljanima koji se prže u užarenom gradu zato što nemaju ni vikendice, ni novaca za ljetovanje. On se priprema se za listopad, kada će mu osam kardinala sa različitih kontinenata, koje je sam odabrao i koje smatra istomišljenicimanicma, dati prikaz stanja Crkve i predložiti konkretne poteze i reforme. Mnogi najavljuju da će razdoblje koje će nakon toga uslijediti vjerojatno na duži rok obilježiti budućnost.
>>Papa Franjo uveo stroge kazne za pedofile
