Molim vas objasnite mi kako se štite engleski u UK USA,Kanadi,Australiji,na Malti i drugim manje ili više poznatim lokacijama. Složićete se da je između tih engleskih veća razlika nego između bošnjačkog,crnogorskog,hrvatskog i srpskog a živjeli smo sramno vrijeme kad su ljudi zarađivali na prevodima,a budale kao ja poručivale knjige iz Zagreba da ne bih čitala sramotan prijevod. Razumijem bunu oko svojatanja Dubrovnika i pridružujem se,ali od varijanti praviti jezike... Mislim,svakako sam prestarjela i dolazim iz vremena kad nam nije dovoljan jedan,ja bih rekla naš jezik nego vredimo koliko stranih jezika i pisama znamo

33 godine prekasno. Ali bolje ikad nego nikad.

apsolutno ne razumijem u cemu je problem? Razvijati i štititi (u ovom slučaju putem zakona) svoj (HR) jezik kao sluzbeni u HR državi - tko ima nesto reci protiv toga? Kakav "nas" jezik, kakve varijante? Hajdemo se probuditi, svaki narod u Europi ima i njeguje svoj jezik, tako ga i naziva i razvija i štiti u odnosu na druge jezike. Drugi (strani) jezici mogu biti slični, ali HR jezik ima puno svojih specifičnih riječi, svojih naglasaka, svoje jezične/gramatičke konstrukcije itd - i sve ga to čini drugačijim od drugih sličnih (slavenskih uključujući i južnoslavenske) jezike. Odakle bi sličnost (po bilo kojoj osnovi) bila razlog negiranja, nepostojanja ? Jesu li češki i slovački slični, razumiju li se ljudi međusobno? Da - ali tko zbog toga ikada dovodi u pitanje pravo na naziv i postojanje svakog od tih dvaju jezika? Molim sve da se "probude", živimo u HR, imamo HR jezik, kulturu, teritorij i identitet. Oni koji ne vole državu u kojoj žive i voljeli bi da je nema - Vas sve razumijem.....U suprotnom - uopće ne znam gdje je problem, osim u kašnjenju s kreiranjem Zakon u HR jeziku do sada....