Kada bi se sudilo samo po učestalosti pojavljivanja u novinskim napisima i televizijskim izvještajima, reklo bi se da Europa nema pravog geopolitičkog igrača na području Bliskog istoka. A takav zaključak nipošto ne bi bio točan.
Već dugi niz godina, iako to široj javnosti gotovo i nije poznato, Njemačka zauzima ulogu ključnog igrača u geopolitičkoj partiji šaha koji se svakodnevno vodi u ovom najnemirnijem području svijeta.
Humanitarni porivi BND-a
Ova pritajenost nije čudna kada se uzme u obzir da se glavnina njemačke prisutnosti u regiji provodi putem Bundesnachrichtendiensta, odnosno njemačke obavještajne službe poznatije kao BND. A još više kada se uzme u obzir tko su BND-ovi najbliži partneri.
Prosječni Izraelac još uvijek pomalo zazire od Njemačke, ali Berlin i Tel Aviv odavno gaje "specijalne odnose", a još bolje odnose već godinama gaje BND i izraelski Mossad. Doduše, ovakva uspostava suradnje nipošto nije išla glatko i bez problema. Punih petnaestak godina nakon Drugog svjetskog rata izraelska javnost nije htjela niti pomisliti na uspostavu bilo kakvih, a kamoli diplomatskih odnosa s tadašnjom Zapadnom Njemačkom. Rane su još bile svježe, a sjećanja na holokaust u kojemu je ubijeno oko šest milijuna Židova vrlo jasno. No geopolitička stvarnost počela se mijenjati. Ne samo da je Njemačka pod vodstvom Adenauera provela žestoku denacifikaciju društva, već je Berlin u to vrijeme počeo i s plaćanjem reparacija, ne samo pojedincima koji su preživjeli progone već i državi Izrael. Usto, na svjetskoj političkoj sceni pojavio se istočni blok kao prijetnja Zapadu, podjednako Zapadnoj Njemačkoj kao i Izraelu. Ako to već nije bilo dovoljno da se u široj izraelskoj javnosti poništi antipatija prema Nijemcima, ovo su bili sasvim dovoljni razlozi uspostave bliske i vrlo tajne suradnje dviju obavještajnih službi, BND-a i Mossada. Dogodilo se to nakon izraelske pobjede nad Egiptom u ratu iz 1957. kada su obje, relativno nove države pokušavale izgraditi svoje sigurnosne sustave. Zapadnonjemački obavještajci bili su iskreno impresionirani izraelskom pobjedom, koja se uvelike oslanjala na obavještajne procjene i prikupljene podatke, te je uspostavljena suradnja. Suradnja koja je bila izuzetno korisna za obje strane. Tijekom hladnog rata obje su agencije zajednički prikupljale i analizirale oružje istočnog bloka. Zapadni Nijemci sustave su plijenili od DDR-a, dok je Mossad u ovu "jednadžbu" unosio oružje zarobljeno od Palestinaca. Potom su Izrael i Njemačka zajedno razvili radarske sustave i zrakoplove kojima su mogli parirati sovjetskim prelijetanjima, a suradnja na razvoju vojne opreme traje i do današnjih dana. Nedavno je Njemačka Izraelu isporučila podmornice klase Delfin. No pravi utjecaj Njemačke, unatoč relativno bliskim vezama BND-a i Mossada, počeo se razvijati devedesetih godina, i to na temelju kombinacije dobrih obavještajnih procjena, dobrih pregovaračkih vještina i nešto novca. Naime, Nijemci su već godinama posrednici u većini pregovora o oslobađanju talaca između Izraela i ostalih sudionika igre na Bliskom istoku, bili oni arapski ili palestinski borci, ili pak pripadnici Iranu bliskog Hezbollaha. Malo je poznato da je upravo Njemačka posredovala u poznatoj razmjeni iz 2013. kada je Hamas oslobodio mladog izraelskog vojnika Gilada Shalita u zamjenu za 1027 palestinskih zatvorenika koji su na slobodu pušteni iz izraelskih zatvora. A to je samo vrh ledenog brijega njemačkog pregovaračkog angažmana jer Njemačku danas na Bliskom istoku poštuju svi.
– Pripadnici BND-a nakon desetljeća prisutnosti na području Bliskog istoka danas su s gotovo svim stranama u dobrim odnosima. To se ne stavlja na velika zvona, ali kada nešto treba obaviti, kada nešto treba ispregovarati, BND je tu najbolji. Jednostavno, svi ih cijene, kaže za Večernji list jedan dobar poznavatelj obavještajne zajednice. Svoj status medijatora BND je počeo graditi još 1980. kada je pregovorima, uz pomoć Irana i Sirije, iz ruku Hezbollaha oslobodio dva njemačka biznismena oteta u Bejrutu. Dvanaest godina poslije, BND je pregovorima uz pomoć Sirije oslobodio i dva njemačka humanitarca koja su bila oteta u Libanonu. Nakon ovoga posredničke usluge BND-a počeli su tražiti doslovno svi, od Izraelaca, preko Hezbollaha do Hamasa.
– Bili smo i još uvijek smo uspješni u posredničkoj ulozi na Bliskom istoku, ali nikada to nismo koristili u političke svrhe. Sve je to pitanje humanizma i ljudskosti – izjavio je prije nekoliko mjeseci August Hanning, koji je BND vodio od 1998. do 2005. godine.
Naravno, stvari su ipak malo složenije nego što to bivši dužnosnik obavještajne službe predstavlja. Prije svega, Njemačka u gospodarskom smislu od svog položaja "prijatelja sa svima" ostvaruje prilično veliku korist.
Njemačka je već godinama, nakon SAD-a, glavni vanjskotrgovinski partner Izraela, a vrijednost je njemačkog izvoza u Izrael na razini od oko 2,3 milijarde dolara godišnje. S druge strane, Njemačka je i najveći vanjskotrgovinski partner Irana, glavnog izraelskog "neprijatelja" u toj regiji, koji pod svojom kontrolom ima upravo Hezbollah i bez čije se suglasnosti nijedan politički dogovor s ovom grupacijom ne može postići. Koliko je velik opseg njemačkog izvoza u Iran, unatoč međunarodnim sankcijama, potvrdio je nedavno i predsjednik Njemačke industrijske komore u intervjuu za Wall street journal napominjući kako je Iran tržište golema potencijala koji se može usporediti samo s Turskom.
Mogućnost pritiska
Uza sve ove gospodarske koristi, još je jedan razlog zbog čega Njemačka, a posebno BND vrlo aktivno radi na području Bliskog istoka. Suradnjom s Mossadom njemački BND smanjuje svoju ovisnost o CIA-i. Naime, kada je BND osnovan neposredno nakon Drugog svjetskog rata, ova je obavještajna agencija bila izuzetno ovisna o američkoj. Suradnjom s Mossadom BND je uvelike smanjio svoju ovisnost o američkim strukturama, što posebno dobro dođe kada se zna da je NSA prisluškivala i samu kancelarku Merkel, kao i cijeli niz njemačkih političara. Suradnja je sada već toliko proširena da si BND i Mossad međusobno pomažu ne samo na području Bliskog istoka već i u ostalim dijelovima svijeta, ponajprije razmjenom povjerljivih informacija i analiza.
Ipak, koliko god bila u dobrim odnosima s Izraelom, Njemačka vrlo pažljivo pristupa cijeloj regiji kako ne bi narušila svoj ugled i odnose s bilo kojom stranom u tom turbulentnom dijelu svijeta. Balansirani pristup i pažljivo povlačenje poteze cijene svi sudionici u regiji, a Njemačkoj nijedna strana ne može prigovoriti pristranost. S jedne strane Berlin je u listopadu 2011. glasao protiv palestinskog članstva u UNESCO-u, no s druge strane Angela Merkel nije se ni najmanje libila najavom moguće obustave isporuke podmornica Izraelu kada je Tel Aviv pokušavao proširiti izraelska naselja na palestinskom teritoriju.
– Jasno je da Berlin ima prilično dobre odnose s Izraelom, ali to nije ni loše jer ih povremeno koriste za pritisak – ustvrdio je prije nekog vremena Ghazi Hamad, zamjenik "ministra vanjskih poslova" Hamasa.
Ipak, Berlin tijekom svojih pregovora rijetko razgovara izravno s Hamasom ili Hezbollahom jer je njihov stav da države imaju veću vjerodostojnost u odnosu na političke organizacije. No Njemačka svakako gradi dobre odnose sa svima. Posebno s Izraelom. Tako je Njemačka svojedobno, u znak prijateljstva i dobre suradnje, ali i 60. obljetnice osnutka države Izrael, održala zajedničku sjednicu vlada u Tel Avivu.
Njemačka vlada, ali i obavještajna služba, izrazito su svjesne da je povjerenje koje su na svim stranama izgradili u posljednjih nekoliko desetljeća vrlo velik kapital koji posjeduju. I kojega se nipošto neće odreći. Njihovo "humanitarno djelovanje" kroz organizacije razmjena zarobljenika i spajanje zaraćenih strana na razgovorima isplatilo se, ali i pokazalo, u gospodarskom smislu, ulogu obavještajnih službi.
