Subota, 24. listopada - Plenković brani svoga ljevičara Puhovskog
Takozvani politički analitičar Žarko Puhovski kaže: “Milanović je uspio, mediji me manje zovu nakon njegova napada”. Ne zovu ga, dakle, dvadeset nego petnaest puta na dan. I to ne zato da nešto kaže nego da ništa ne kaže. I političari i “analitičari” umjetnici su riječi bez značenja. I Plenković je pljusnuo Milanovića zbog toga što je “začepio usta i maknuo sa scene političkog analitičara”, tko zna, možda i zbog uspomena na zajedničko osnivanje UJDI-ja , za koji se, u vrijeme kad je ta jugostranka osnivana, kao skojevac kojemu se Marx, Kardelj i društvo bili ideološki uzori, i te kako kvalificirao. Uostalom, na neki je način to potvrdio i Puhovski izjavom: “Plenković je ljevičar, jer ga dobar dio desnice takvim smatra”, pa kad ga premijer brani od Milanovića, to znači da svak za svojim žali. Uostalom, Plenković se već davno uvjerio da je izgubio potporu desnih, to jest objektivnih političkih analitičara i kolumnista, pa mu je Žarko Puhovski i te kako potreban i zacijelo neće trebati dugo čekati da mu taj ultraljevičar uzvrati uslugu.
Nedjelja, 25. listopada - Volim partizane, ali sam socijaldemokrat
U mojoj gimnaziji su predmeti logika i psihologija nekako uvijek išli zajedno, imali su iste predavače i učili su se u završnim razredima. No teško mogu zamisliti da bi se osnivačica Nove hrvatske ljevice, psihijatrica Ivana Kekin, mogla uklopiti u to zajedništvo. Kaže na HTV-u: “Nisam vidjela da mladi partizani šetaju s plinskim bocama”, ali neće reći da je baštinica tih totalitaraca i zločinaca koje suprotstavlja desnici pa je, logično, na njihovoj strani, nego zapadne socijaldemokracije. Logika ne dopušta poopćavanje pojedinačnih slučajeva, pa kad znanstvenica kaže da “ganjamo srpske sportaše po rivi usred bijela dana”, ona krivotvori tako što za neke incidentne tipove rabi zamjenicu “mi”. Takvim nelogičnostima opanjkavajući Hrvatsku kaže kako, kad razgovaraju o planovima, njezin muž Mile i ona “podrazumijevaju da će njihova djeca živjeti, a možda i studirati u inozemstvu”. Pa naravno da će živjeti u inozemstvu kad im je roditeljima u Hrvatskoj loše – otac “ganja” lovu dernjavom koja je u bliskom srodstvu s Mozartom i Beethovenom, a progone ga jer pjeva da su “njegovi pobijedili ‘45.”, dok je majka znanstvenica i političarka koje u medijima ima više nego Severine.
Ponedjeljak, 26. listopada - Ustaše su nacistima učinili Nijemci
Mit o tome kako su “na Balkanu” svi isti komotni je obrazac za narode koji na njemu žive. Kažeš li to, kazao si glavninu istine, ostalo su nijanse. Ne zaostaju u tome ni “naši veliki prijatelji” Nijemci, koji su nam uvijek činili zlo – ugnjetavali su nas u povijesti, na sve su nas načine iskorištavali u vrijeme NDH, poslije Drugog svjetskog rata uzimali su nam najvitalniju radnu snagu i odnarođivali nas, a čine to i danas, sudjelovali su u grabežu za hrvatskim nacionalnim bogatstvima (telekomunikacije, banke...) itd. “U Beogradu kao i u Zagrebu, u Sarajevu kao i u Banjoj Luci, a posebno u Prištini, ništa nije tako pogodno za odvraćanje od brojnih domaćih problema kao otpori i nesnošljivost prema bivšem ratnom neprijatelju”, piše Deutsche Welle, “zabrinut” što “pomirbe između Srba i Hrvata zasad nema na vidiku”. Tih otpora i nesnošljivosti u Hrvatskoj nema osim kao rijetkih reakcija na laži iz susjedstva, a pogotovo je sramotan usputni podatak DW-a o “ubojstvu tri do četiri stotine tisuća Srba od strane nacističkog ustaškog režima”. Broj srpskih žrtava u NDH višestruko je manji, a nacističkim su ustaški režim učinili sunarodnjaci novinara i urednika Deutsche Wellea.
Utorak, 27. listopada - Tko je budućnost hrvatske politike? Nitko!
U anketi jednog portala postavljeno je pitanje o tome tko bi bio najbolji SDP-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, među ponuđenim odgovorima bio je i – “Nitko, nemaju dobrih kandidata”, koji je zaokružilo 66 posto ispitanika!!! Ni Peđa Grbin, ni Siniša Hajdaš Dončić, ni Branko Kolarić, ni Gordan Maras, ni Rajko Ostojić nisu po ukusu čitatelja, a i u samom SDP-u drže da još nemaju pravu osobnost za te izbore. Nedostatak osobnosti nije obilježje samo te stranke nego svih stranaka na svim izborima, pa će, što je paradoksalno zbog imidža koji ima kod mnogih birača, u Zagrebu jedino ime biti – Milan Bandić. Ali negativni imidž koji političari imaju u dijelu javnosti nije presudan samo u Bandićevu slučaju pa je, na primjer, kandidat u spomenutoj anketi koji u medijima nije baš voljen, Gordan Maras, dobio najviše glasova. Vrijeme jakih osobnosti i prepoznatljivih imena u politici – Tuđmana, Šuška, Gotovca, Račana, Stipca, Pankretića starijeg... davno je prošlo. A prošlo je i vrijeme Sanadera, prolazi i vrijeme Milanovića i Plenkovića, pa smo pred možda dugim vremenom bezlične politike i bezličnih političara i predizbornih anketa u kojima će najčešći odgovor biti – “nitko”.
Srijeda, 28. listopada - Dugove za strance utjeruju stranci
Traje bjesomučni, bešćutni lov na hrvatsku sirotinju, na građane koji duguju bankama, teleoperaterima i drugim vjerovnicima pa su na udaru ovrha. Dugove preuzimaju agencije za otkup i naplatu potraživanja, a pučka pavobraniteljica Lora Vidović kaže kako joj se dužnici žale da ih iz tih agencija zlostavljaju telefonskim pozivima, uznemiruju i njihove obitelji, susjede i poslodavce. U Hrvatskoj danas djeluje dvadesetak agencija, a u potjeru za sirotinjom kreću kad banka, osiguravajuća kuća, teleoperaterska ili bilo koja druga tvrtka do isteka roka ne uspije od građana naplatiti svoja potraživanja. Naplaćuju dugove za proviziju koja seže i do 15 posto od iznosa duga, a ponekad dug otkupljuju i za znatno nižu cijenu od njegove vrijednosti, a zatim ga od građana dužnika nastoje naplatiti. Svake godine iznose u inozemstvo desetke milijuna kuna lešinarski iscijeđenih od sirotinje. Naime, vlasnici su im stranci, a posebno su grabežljivi naši prijatelji Nijemci. Pravobraniteljica Vidović kaže kako već tri godine u izvješćima moli Ministarstvo financija da ih zakonom obuzda, ali Marić i Plenković ne haju za to jer su agencije iz moćnih zemalja EU kojima moraju biti poslušni.
Četvrtak, 29. listopada - Hrvati – ures nogometne Europe
Tko je mogao uživao je gledajući na TV-u utakmice Lige prvaka, a u najavama smo na jednom portalu pročitali i ovaj naslov: “Jaki aduti: Pet Hrvata kreće u početnim sastavima večeras u Ligi prvaka?” To još jednom potvrđuje kako države i gradovi iz kojih su klubovi u tom natjecanju više nisu njihovi jedini “vlasnici”. Argentinci zbog Messija mogu svojatati Barcelonu i za nju navijati, zbog Modrića, Kovačića, Brozovića, Perišića, Pašalića, Duje Ćalete Cara, Ćorluke... – Real, Chelsea, Inter, Atalanta, Marseille, Lokomotiv... su i hrvatski klubovi. Bilo bi patriotski željeti da hrvatski nogometaši uopće ne idu u inozemstvo kako bi naši klubovi bili jači i konkurentniji u međunarodnim natjecanjima, ali je zbog totalne internacionalizacije nogometa i nogometaša, zbog “depatrijacije” klubova, jednako patriotski veseliti se nastupima vrsnih hrvatskih igrača u vrhunskim europskim klubovima. Kad za Real igra Modrić i kad ga gledam nije me briga što igra za strani klub, uživam u njegovu umijeću i u činjenici da njegovo hrvatsko izvorište ima svjetsku potvrdu. U izvještajima stranih novinara s utakmica u kojima igraju naši nogometaši redovito se uz ime Modrića i drugih dopiše njihov ures – da su Hrvati.
Petak, 30. listopada - Puca Hajdaš, puca splitska profesorica
Na slavnu Clausewitzevu misao da je rat nastavak politike drugim sredstvima podsjetila nas je – jedna žena. S jednim od tih sredstava, podignutim pištoljem spremnim za nišanjenje, slikala se za Instagram u prijateljevoj mjenjačnici novca profesorica hrvatskoga u Ekonomsko-birotehničkoj školi u Splitu. Osim što odgaja i obrazuje učenike, osebujna profesorica članica je Glavnog odbora SDP-a, a obnaša i dužnost predsjednice Savjeta za obrazovanje u splitskoj podružnici te stranke. Zlobnici bi sad mogli reći kako je njezin pištolj nasljeđe komunizma koji se s protivnicima obračunavao i metkom, ali ako bi to bilo pretjerano, sigurno potvrđuje da su oružje i politika prvi susjedi te bi se spomenuta misao mogla i obrnuti pa bi glasila – politika je produžetak rata koji se vodi drugim sredstvima. Nekako mi se ova SDP-ova dužnosnica s pištoljem čini jako bliskom nekim drugim esdepeovcima koji pucaju u protivnike, na primjer Siniši Hajdašu Dončiću koji je jednoga ustrijelio na rasistički način: “Poturice su uvijek bili veći Turci od samih Turaka. E, to vam je Hasanbegović”. Splitska se, dakle, profesorica ne treba bojati sankcija u stranci u kojoj Dončićev pucanj nikoga nije uzbudio.
Govor bedastoće.