Priznanje MUP-a da Zakon o sigurnosti prometa na cestama nije vozače doveo u red ponovno je potaknulo raspravu o nula promila. I ponovno se propis koji bi "veseljake" trebao istjerati s vozačkog mjesta razapinje kao dokaz promašenog zakona. Ograničenje od nula promila, smatram, glupo je jer vinski gulaš ili pola čaše vina nakon ručka ne upozorava na ubojicu za volanom. Također, većina europskih zemalja dopušta od 0,3 ili 0,5 promila. S druge strane, vozačima koji više od dva puta budu uhvaćeni da voze s više od 0,8 promila u krvi doživotno bih uzela dozvolu.
No, promile zaista ne bih miješala s trenutačnom, poražavajućom situacijom na cestama. Nisu krivi promili u zakonu, nije kriv zakon. Budimo realni krivi su vozači i krivi su policajci, ali i sudovi. Vozači jer većinom nemaju prometne kulture i ne trude se steći je. Policajci jer još djeluju po principu "zgrabi i bježi" lokacije njihovih zasjeda cestovnim su trkačima već odavno poznate, a najžešći lovci na brzine najčešće nikakvu kaznu i ne plate. Neka se pošteni plavci ne uvrijede, ali i dalje je moguće sa 100 do 300 kuna, da i ne govorimo o vezama, izvući se bez kazne. A o našem tromu i popustljivu sudstvu riječi i ne treba trošiti.
Problem je, dakle, u tome kako se zakon provodi. Nije preventivno (potkraj mjeseca), radi punjenja proračuna, u zasjedi dočekivati vozače koji voze 20-30 km/h brže nego što bi smjeli. Preventivno bi bilo kazniti bahatu mladež koja se hvali brzinama većim od 150 ili 200 km/h kroz naselje. Preventivno bi bilo kazniti mobiteliranje tijekom vožnje. Kažu da kažnjavaju, ali ja to još nisam vidjela, a svaki dan vidim barem 15 vozača s jednom rukom na mobitelu, a drugom na upravljaču.
