U subotu navečer po našem vremenu 12 se ljudi na Međunarodnoj svemirskoj postaji okamenilo od zaprepaštenja. Ostakljena polulopta Cupole nije se dala odvojiti od članka Tranquility standardnim alatom jer su u pripremi presnažno zategnuli 16 zakovica.
Nevolja za nevoljom
Ni brtva koja je ostakljeni vidikovac trebala nepropusno vezati za bok novoga članka nije posve glatko sjedala. Astronaut-inženjer Bob Behnken, koji je s Terryjen Virtsom trebao još dvaput na otvorenom dovršiti montažu svega što je Endeavorom dovezeno, požalio se da mu gornji dio skafandera za izlazak i rad ne radi kako treba. Tada je sve nalikovalo na blamažu.
U dogovoru s kontrolom leta u 48 sati pronađeno je rješenje pa je Behnken unajmio gornji dio skafandera, a inženjeri su se dogovorili kako riješiti ostalo.
U ponedjeljak – sve glatko. Ta je smjena bila najkraća: trajala je samo četiri sata i 54 minute. Kasno u srijedu, nakon trećega izlaska, na kraju posla moglo se i slaviti. Improvizirani plan bio je odličan.
Sedam prozora
U srijedu je, poslije pet sati i 48 minuta posla za trojicu, Terry Virts sa sedam prozora Cupole otklopio žaluzine, a sušetači Robert Behnken i Nicholas Patrick prvi su put kroz prozore pogledali u “sobu s pogledom”.
Tranqulityja je pukao pogled na Saharu. Soichi Noguchi snimio je prve snimke iznutra.
Boze mili koliko pravopisnih gresaka u ovako kratkom clanku. Danas zaista svatko moze biti novinar.