Večernajkovu inicijativu “hektar za svako dijete” ili darovanje zemlje mladim obiteljima koje žele živjeti u Slavoniji umjesto rasprodaje državnog zemljišta strancima od 2020., špekulantima i tajkunima pozdravljaju i Slavonci, struka, ali i regionalni čelnici poput osječko-baranjskog župana Ivana Anušića, koji je jučer kazao da je davanje zemlje djeci poruka za ostanak i da imaju nešto svoje kad odrastu uz uvjet da na zemlji žele raditi.
No, nakon tog prvog koraka pitanje je i što umjesto žita od kojeg se više ne da živjeti uzgajati u Slavoniji i što država može učiniti da zadrži mlade Slavonce i one u Lici, Zagori, na otocima?
Ljudima plaćati da ostanu...
Dok je bio tajnik u Ministarstvu za demografiju, Marin Strmota i sam je zagovarao prijedlog da se državno zemljište dodjeljuje mladima.
– Pozdravljam tu inicijativu jer država zemljišta ima. No, preduvjet je da se dodjela zemljišta operativno dobro provede i da se ne čeka pet godina kad mladi već budu u Irskoj. Dodjela zemlje mora biti provedena po demografskim kriterijima, da je dobiju mladi i obitelji s djecom koje će ostati živjeti na tom području, a ne da se zbog kojekakvih interesa dogodi rasprodaja državne zemlje. Kakva je danas situacija u opustošenim područjima, lokalni čelnici bi praktički trebali ljudima plaćati i po Slavoniji i Baranji, Lici i Zagori da tamo ostanu živjeti. Kasnimo s mjerama, ljudi kojima je nedostajao taj poticaj da ostanu i opstanu su otišli, ali ako ih ima još koji će ostati, to je dobra ideja – kaže Strmota.
Slavonac Ivica Kelam iz Agencije za bioetiku i socijalnu ekologiju, koji radi i na osječkom Sveučilištu, ističe sljedeće:
– U načelu pozdravljam inicijativu Večernjeg jer je to jedan od pokušaja očuvanja i nacionalnog suvereniteta i okoliša i doprinosa demografskoj revitalizaciji zemlje. No, treba osigurati mehanizme da ne dođe do zloporabe te plemenite ideje. Ako se daruje hektar, a ne daje zemlja u dugoročan najam, onda treba zabraniti prodaju te zemlje na dulje razdoblje ili davanje u komercijalni najam jer će ljudi tome biti skloni ako vide mogućnost za brzu zaradu. U Baranji hektar zemlje, ako je kvalitetna, vrijedi više desetaka tisuća eura – govori Kelam.
No, što uzgajati u Slavoniji? Od žita je zarada mizerna jer poznaje poljoprivrednike koji obrađuju nekoliko stotina hektara zemlje i jedina dohodovna kultura im je šećerna repa.
– Od žita nema ‘para’ i da nema poticaja od države, poljoprivrednici bi bili u teškom minusu, s poticajima su na nuli ako je dobra godina, a ako je loša u minusu. Prijatelj mi obrađuje 200 hektara zemlje, na žitu je u minusu, ali ga šećerna repa izvuče pa može živjeti. Trebaju nam visokodohodovne kulture, kao povrtlarstvo, ne bi bilo loše i da se uvjetuje davanje zemlje mladim obiteljima za ekološku proizvodnju koja je dohodovnija od komercijalne, ekološki prihvatljiva, gospodarski održiva – kaže Kelam.
Jednak život na selu i gradu
Sociolog Drago Čengić slaže se da je davanje zemlje mladima dobra ideja, uz sustav kontrole.
– Ne možemo živjeti samo od turizma i održavanja proračuna u fiktivnoj ravnoteži, nego treba promisliti što proizvoditi u poljoprivredi. Nužno je i okrupnjavati zemljište i uz pretpostavku da se mladim obiteljima daruje hektar treba im omogućiti i da dobiju u najam veće parcele i pomoći da se njihovi proizvodi mogu plasirati na tržište. Ljudima treba pomoći i savjetima što je isplativo uzgajati i poticajima. Možda je došlo vrijeme da veći otoci razmišljaju o uzgoju limuna, manga ili ananasa, a na kopnu se zbog povećanja temperature prije nezamislive kulture sad mogu uzgajati. Raširio se uzgoj lješnjaka, uljana repica je prihvaćena u Slavoniji – govori Čengić. Da bi zadržali mlade na selu, dodaje, država bi općinama trebala pomoći u planiranju naselja tako da se što više ujednače uvjeti života između sela, općina i bližih urbanih centara.
2021 kada ce stranci moci kupiti zemlju, tek onda ce zakon predloziti ZA kanabis. onda ce cijela slavonija biti u travi, ali bez Hrvatskih vlasnika.