Prije nešto manje od pet godina Velimir Bujanec, voditelj odavno poznate TV emisije Bujice, napisao je: “Ničim izazvan, Milan Kujundžić napao me zbog toga što sam u Bujicu telefonom iz Beograda, uključio Vojislava Šešelja...
Kasnije je Serge Brammertz u podnesku tužiteljstva istup u Bujici naveo kao jedan od razloga zbog kojih bi se Šešelja trebalo vratiti u Haag. Umjesto da je šutio, Milan je odmah zatražio zabranu Bujice i gašenje Osječke TV.”
Taj Kujundžićeva zahtjev bio je samo jedan od niza komičnih istupa sadašnjeg ministra zdravstva, među kojima se ističe namjera da sa središnjeg zagrebačkog trga ukloni spomenik banu Jelačić i postavi spomenik Tuđmanu te šok koji je u predsjedničkoj kampanji izazvao u Mostaru izjavom da Hrvatima u BiH nije potreban treći entitet.
U istoj toj Bujici prije koji dan predsjednički kandidat Miroslav Škoro kaže kako bi pokrenuo zabranu Srpske demokratske samostalne stranke, a napominje da to ne govori zato da dobije političke poene.
Obično je ovako: ako je očito da netko nešto ne govori zato da bi se kome svidio, onda se on i ne treba pravdati da to radi za svoj politički probitak, a ako je očito da to čini radi probitka, onda će licemjerno naglašavati da mu osobna politička korist nije motiv. A upravo je tome riječ kod Škore, otkad je kandidat za predsjedničkim izborima, baš svi njegovi istupi sračunati su na zavođenje birača. Da je tome tako pokazuje jednostavna logika – kako to da Škoro prije svoje kandidature ni izravno ni aluzijama nije govorio o političkom stanju u zemlji i o svojim kasnijim protukandidatima? Tek ga se čulo tu i tamo, u nekim prigodama, kao što je bio njegov izlazak iz HDZ-a. Očito je da ga politika zanima kad mu je potrebna, ali dok mu nije potrebna i nema je. Ta logika je koliko očita toliko i naivna.
No zar nije čudno da je Škoro politički pametan postao tek nakon kandidature? Ali u svemu je najprozirnije i najbestidnije razdraživanje određenog broj birača traženjem zabrane SDSS-a. Jer, računa se na najprimitivnije nagone i jačanje protusrpskog raspoloženja.
No dok su desetljećima, i u propagandi i u agresiji na Hrvatsku i poslije agresije sve do danas Srbi sami bili krivci za to raspoloženje, Miroslav Škoro, daleko od Pupovca i njegove stranke, studirao je, pravio je pjevačku karijeru i bogatio se, bogatio i bogatio. Sada kad mu je potrebno sjetio se da bi trebalo huškati ljude na Srbe te traži zabranu SDSS-a koji ga desetljećima nije zanimao. Vjerojatno mu pri tome nije bilo ni kraj pameti kako će ta represivnost djelovati na Srbe u Hrvatskoj.
Kad je Milan Kujundžić tražio zabranu Bujice, na to se nitko ozbiljan nije ni osvrnuo, no Škoro zna da će mu zbog SDSS-a mnogi desni birači pljeskati, da će veličati njegovu hrabrost, govoriti “to im treba, p...a im materina”, a on će se veseliti rastu rejtinga koji je, kako misli, tim činom zaslužio. Da su se tijela koja o tome odlučuju povela za Kujundžićem i zabranila Bujicu, Škoro ne bi imao svoj glavni medij, kao što Srbi u Hrvatskoj ne bi imali svoju najjaču stranku kad bi se poslušalo Škoru. Tko zabranjuje, nikad nije siguran da i sam neće biti zabranjen.
Traženje bilo kakva ograničenja ili zabrane u politici znači da je onaj koji bi tako kažnjavao savršen, no je li Škoro savršen i što bi rekao da netko traži da mu se zabrani kandidiranje na predsjedničkim izborima? Otkud mu pravo da bude u ulozi besprijekornoga i nedodirljivoga koji odlučuje o nečijim sudbinama? Htjeti biti Bog znači htjeti biti vrhovni policajac, te je posrijedi bogohuljenje, što bi kao kršćanin trebao znati.
Zabrana je metafora za likvidaciju, a ako je nečije načelo, teži se likvidaciji svega što nam nije po volji. Teži se stvaranju straha u kojem će vladati oni koji ga proizvode i micati nepoćudne. Zabrana SDSS-a, čak i kad bi to po nekim zakonskim odredbama zasluživao, bila bi upravo to – pretvaranje Srba u nepoćudnu skupinu a Hrvatske u represivno društvo u kojem bi raslo nezadovoljstvo i opasnost od sukoba. Zar to želi osoba koja se kandidira za predsjednika države?
Nije nemoguće da Škori ovakve i slične izjave i naumi čine puno više štete nego koristi. Ekstremizam vole samo ekstremni, a njih Škoro kao glasače već ima, pa sve većim političkim ekstremizmom može se sve više ograničavati samo na njih i gubiti ostale. Podilaženjem se birači ne cijene nego podcjenjuju. Uostalom, da pitate i najekstremnije desne birače bi li zabranili SDSS, pitanje je koliko bi ih za zabranu bilo.
Pogledajte video
Škoro kaze samo ono sto vecina biraca misli..a i ti si se milane malo pogubio...do jucer si sam tvrdio kako je sdss i pupovac stetni za nacionalne interese a sad suprotno pricas...kao i tomac...i on je ne tako davno tvrdio da sa vucicem ne treba razgovarati,povuci veleposlanika iz srbije,prekinuti sve razgovore dok se nestali ne pronađu,plati odsteta a sada tvrdi eto d aon nije za pregovore sa srbijom i vucicem ali da nekad i sa vragom moras razgovarati...cime vas je plenkovic i kolinda dobili...