Prve odore i znakovlje hrvatske vojske i policije stvarali su se i dobivali vizualni identitet u ratno doba i od 1990. dosad doživjeli su značajne promjene. Marino Sabolović, autor knjige „Odoroslovlje hrvatskih oružanih formacija 1990.-1996.” zaključio je da su prepoznatljivi motivi hrvatskog prostora, a to su pleter i državni grb korišteni i na hrvatskom znakovlju od 1990. godine kad se počela stvarati moderna hrvatska država.
Izmjene Ustava
Sabolić, koji je i u Vojnoj povijesti pisao feljton na tu temu, tako je naveo da je prvo znakovlje s motivima pletera i grba upotrijebljeno još dok se policija zvala Republički sekretarijat za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske. U srpnju 1990. tako je povodom izmjena Ustava SRH, kojima su, među ostalim, definirani grb i zastava, na Trgu svetog Marka podignuta je državna zastava sa šahiranim grbom, koji je tada bio bez krune. Zastavu su podizali pripadnici Republičkog sekretarijata u odorama milicije, a umjesto petokrake na kapi su nosili državni grb. Na vrhu tog grba bio je i pleter. Druga verzija tog grba na policijskoj kapi bila je s krunom, a izrađena je u kovnici IKON. Kruna na toj verziji bila je zlatne boje, dok je na sadašnjim policijskim kapama kruna u bojama.
Sabolić navodi da su prve odore hrvatske policije bile modificirane odore milicije, a nakon toga su izrađene po uzoru na odore policijskih snaga Sjedinjenih Američkih Država specifičnih po osmerokutnom obodu kape. Službene odore Oružanih snaga pak, navodi Sabolić u intervjuu portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, od 1993. do 1996. doživjele su više izmjena počevši od prvih odora – odora Hrvatske ratne mornarice iz 1992. godine, odora Hrvatske kopnene vojske i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane iz 1993. godine koje su, s obzirom na to da se radi o inicijalnoj fazi kako samih odora tako i Oružanih snaga uopće, izrađene i korištene prilično konfuzno.
Prve službene odore Hrvatske vojske su odore Hrvatske ratne mornarice, a pojavljuju se krajem 1992. godine. One su izrađivane u splitskoj tvrtki Uzor. Početkom 1993. pojavljuju se službene odore zelene boje za kopnenu vojsku i zrakoplovstvo, dok se sredinom pa sve do kraja 1993. godine uvode zelene odore za kopnenu vojsku i plave za zrakoplovstvo, a provode se, navodi Sabolić, i modifikacije samih oznaka i odora što je zapravo epoha svojevrsnog šarenila, a koja je trajala sve do standardizacije odora 1995. godine. U izradu odora u međuvremenu se uključuje varaždinski Varteks.
– Razlog uvođenju odora mornarice 1992., a kopnene vojske i zrakoplovstva 1993. leži u razlici kako u izgledu, tako i u razlici u proizvođaču. Općenito gledano, odore mornara isključivo se razlikuju od odora kopnenih snaga i zrakoplovstva, a taj fenomen nije zaobišao ni hrvatske oružane formacije – navodi Sabolić.
Mimohod na Jarunu
Prema njegovim riječima, put prema standardizaciji odora započinje s posljednjom izmjenom odora 1995. godine, očituje se na jarunskom mimohodu prije operacije Oluja. Pravilnik o vojnim odorama 1996. propisivao je način nošenja odora, isticanja činova i tehničke specifikacije službenih odora.
Iako je sam pravilnik imao razlike između de iure propisanog i de facto korištenog, njegova je primjena, navodi Sabolić, zaključila epohu šarenila kojemu nije mjesto u vojsci – instituciji izrazite discipline, u kojoj se drži do izgleda odora.
>> Jedan od najuglednijih američkih forenzičara boravi u Hrvatskoj
odore su nekad bile kvalitetnije mekse i prepoznatljive