PIŠE DAVOR IVANKOVIĆ
Oluja je mogla početi još potkraj ljeta 1994. Zašto nije?
Prva je godina bila najteža, no nakon međunarodnog priznanja početkom 1992., do kojega je primarno došlo jer smo uspjeli opstati na bojnom polju, nacija se napregnula i podredila sve ratnom uspjehu. Trećina teritorija bila je okupirana, a s njega 600 tisuća Hrvata i nesrba prognano i smješteno u sigurnijim dijelovima Hrvatske, ali industrija je počela proizvoditi vlastito naoružanje, sve do bespilotnih letjelica, koje su tada bile tehnološko čudo.
Komentara 50
PA
Bitno je da smo ih se rijesili
Zašto? Pretpostavljam da se, kao i obično, htjelo dati šansu Srblju za mirno riješenje. I kao i obično, zadojeni mitovima i mržnjom, odbili su. Tehnički, za Oluju je trebalo stvoriti i pretpostavke, teritorijalne i političke, da bude neminovna i prihvaćena. Zato je prije Oluje bio Bljesak i još par strateških akcija.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Vječno hvala i slava svim poginulim Hrvatskim braniteljima. Dali su ono najviše za slobodu jedine nam Hrvatske. Njihova žrtva je naša obaveza.