Na pleća plavih odora bio je pao sav teret obrane države u nastajanju, koja nije imala svoju vojsku. Naposljetku, Domovinski rat iznjedrio je 26 posebnih i specijalnih jedinica policije.
To su ATJ Lučko, Zrakoplovna jedinica Lučko, Poskoci (PU zadarska), Omege (PU bjelovarsko-bilogorska), Grom (PU karlovačka), Orao (PU osječko-baranjska), Krpelj (PU vukovarsko-srijemska), Šimini anđeli pakla (PU brodsko-posavska), BATT (PU splitsko-dalmatinska), Jastrebovi (PU šibensko-kninska), Osa (PU sisačko-moslavačka), Ris (PU sisačko-moslavačka), Barun (PU krapinsko-zagorska), Tigar (PU ličko-senjska), Rode (PU varaždinska), Ajkule (PU primorsko-goranska), Grof (PU dubrovačko-neretvanska), Alfa (PU zagrebačka), Bak (PU istarska), Delta (PU vukovarsko-srijemska), Trenk (PU požeško-slavonska), Ban (PU koprivničko-križevačka), vod Zebre (PU brodsko-posavska), vod Požega (PU brodsko-posavska), vod Našice (PU osječko-baranjska), PP Lovinac (Vila Velebita). Reorganizacijom MUP-a koja će biti provedena u mandatu ministra Davora Božinovića policijske će jedinice opet nositi nazive postrojbi iz Domovinskog rata.
Rat je srećom odavna iza nas, no obljetnice – poput ovogodišnje kada obilježavamo tri desetljeća od akcije u kojoj je pala prva hrvatska žrtva u Domovinskome ratu – svakako su prigoda da podsjetimo i naglasimo kako je u prvoj godini obrane domovine hrvatska policija bila jedina organizirana oružana sila. U kući MUP-a u zagrebačkoj Savskoj ulici donosile su se odluke o obrani Hrvatske koje su na terenu provodili dragovoljci i pripadnici specijalnih postrojbi hrvatske policije.
Bila je Velika subota 30. ožujka te ratne 1991. godine kada je predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman na sastanku u Banskim dvorima odlučno izgovorio: “Sutra ujutru do 8 sati Plitvice moraju biti pod našom kontrolom!”
Predsjednik Tuđman i Hrvatski sabor donijeli su odluku i državna je politika točno odredila koje postrojbe trebaju provesti akciju Plitvice. Te je subote bilo prošlo već dvanaest dana otkako je u Kninu donesena Odluka o odvajanju tzv. SAO Krajine od Republike Hrvatske. Četiri tjedna prije zbio se Pakrac, prvi oružani sukob hrvatske policije i srpskih terorista. A onda su se krvavi sukobi počeli nizati svakodnevno pretvarajući do jučer nestašne dječarce u junake koji će uz veliku žrtvu iznjedriti pobjedu u Domovinskom ratu.
Malo prije ponoći tog 30. ožujka 1991. godine prva specijalna postrojba MUP-a, Antiteroristička jedinica Lučko, kao prethodnica je zauzela Koranski most kako bi ga osigurala i onemogućila pobunjenike u sprečavanju ulaska hrvatskih snaga na Plitvička jezera. Zatim se u prvim satima 31. ožujka glavne snage Specijalne jedinice Rakitje spajaju s prethodnicom na mostu. Cijelu je akciju vodio Marko Lukić, tadašnji pomoćnik ministra za specijalne jedinice i zapovjednik ATJ Lučko. Samo zapovjedništvo bilo je smješteno u Karlovcu, u postaji čiji je načelnik bio Ivan Štajduhar.
– Ministri Josip Boljkovac i Martin Špegelj zvali su me na Tuškanac gdje sam doznao da sam određen da zapovijedam akcijom. Rekli su mi da složim koncepciju događaja. Odlučio sam da u operaciji sudjeluju ATJ Lučko i SJP Kumrovec, no zvao me Neven Martić i kazao da ne može pokrenuti jedinicu zbog neriješenog statusa nekih od pripadnika. Odmah sam nazvao Josipa Lucića da se priključi i njegova Jedinica za posebne zadatke Rakitje – kaže Marko Lukić.
Sve tri navedene postrojbe sudjelovale su u akciji na Plitvicama. Darku Rukavini, prvom zapovjedniku Jedinice za posebne namjene Rakitje, bila je povjerena zadaća da s pripadnicima Posebne jedinice policije Kumrovec osigurava bokove glavnih snaga od moguće intervencije iz smjera Bihaća:
– Bila je to specifična jedinica u kojoj su bili mahom ljudi iz Hercegovine željni suprotstaviti se neprijatelju. Da se netko oglušio o zapovijed, mogli smo izgubiti državu. Na izravnoj vezi imao sam ministre Boljkovca i Špegelja i naša je zadaća bila štiti bokove, iz smjera Bihaća – kaže Rukavina i danas se s ponosom sjećajući svojih suboraca.
Na čelu kolone koja je tog hladnog snježnog jutra stigla na Plitvice Anto Jurendić vozio je borbeno oklopno vozilo u kojem su bili specijalci iz Lučkoga. Dragovoljci iz Rakitja bili su u autobusu koji je vozio Ljubo Ćesić Rojs. Kad je borbeno oklopno vozilo zastalo ispred barikade sačinjene od stabala, martićevci su zapucali. Nekoliko je momaka ranjeno.
– Bili smo dvadesetogodišnjaci, družili se igrali, nogomet. I danas se sastajemo i viđamo. Ostali smo skupa. Uoči 30. obljetnice predsjednik Republike odlikovat će naše ranjene suborce. Pravda je spora, ali dostižna – kaže Nikola Županić koji je Krvavog Uskrsa 1991. bio pripadnik Jedinice za posebne namjene Rakitje evocirajući uspomene na tri sata dramatične, uspješno okončane akcije na Plitvicama.
Imao sam čast upoznati Antu Jurendića. Ponizan, pošten i nadasve dobar čovjek. On i njegovi dečki su bili na strani dobra, mira i vjere u bolje sutra. Hvala im vječna za žrtvu koju su podnijeli za nas.