Prateći iz dana u dan vijesti o opsadi kurdskog grada Kobanea na sjevernoj granici Sirije i o herojskom otporu koji islamistima pružaju malobrojni i slabo naoružani borci i borkinje Yekîneyên Parastina Gel (Jedinica narodne zaštite), nemoguće je ne povući paralelu između ovih događaja i Varšavskog ustanka koji ove godine obilježava svoju 70. obljetnicu.
Prvog dana mjeseca kolovoza 1944. godine pripadnici poljske Armije Krajowe (Domovinske vojske), koja je priznavala poljsku izbjegličku vladu u Londonu, pokrenuli su ustanak u glavnome poljskome gradu koji je trajao točno dva mjeseca i odnio oko dvjesto tisuća života. Varšava, uništena još u njemačkom napadu na Poljsku u rujnu 1939., tijekom ustanka je doživjela strašna razaranja, a nakon kapitulacije ustanika sustavno je sravnjena sa zemljom kako bi se ostatku Europe poslala poruka o cijeni suprotstavljanja Hitlerovu Trećem Reichu. Povjesničari su složni u ocjeni da je vodstvo Armije Krajowe ustanak pokrenulo jer je bilo sigurno u podršku sovjetske Crvene armije koja se u ljeto 1944. ubrzano približavala Varšavi pod njemačkom okupacijom iz smjera istoka. Također, nadalo se ponovnoj uspostavi poljske državnosti u predratnim granicama, i to bez uplitanja Moskve u njezin poslijeratni političko-ekonomski poredak. I doista, sredinom rujna 1944. sovjetske snage zauzimaju istočna predgrađa Varšave i izbijaju na obalu Visle, koja je jedina fizička prepreka između njih i središta glavnoga grada. No tu se zaustavljaju i preko tenkovskih cijevi promatraju bitku koja bjesni s druge strane rijeke. U njoj njemački Wehrmacht uz velike gubitke na koncu poražava poljske ustanike kojima nisu pomogle ni savezničke zračne isporuke oružja, streljiva, hrane i lijekova (ovi su letovi bili pravi fijasko – 245 savezničkih zrakoplovaca izgubilo je živote, a više od polovice isporučenog tereta završilo je u rukama Nijemaca). S druge strane, Staljin nije dopustio korištenje uzletišta pod sovjetskom kontrolom za isporuku pomoći ustanicima u Varšavi. Naprosto, za komunističkog čelnika demokratska i "buržujska" Armia Krajowa predstavljala je jednaku prijetnju ostvarenju njegovih geoideoloških planova kao i nacistički Wehrmacht.
Promatrači istrebljenja
Umjesto da podrži poljski pokret otpora i uključi se u bitku za Varšavu, on je ustanike nazvao "šačicom kriminalaca" te je radije stajao po strani i promatrao kako se Poljaci i Nijemci međusobno istrebljuju. Gotovo preslikanu situaciju uočavamo danas u Kobaneu. Turski predsjednik Erdoğan otvoreno je izjavio da su njemu i Islamska država i YPG terorističke skupine i da se susjedna Turska nema namjeru miješati u njihov sukob. Iako je i sam islamist, Erdoğan, dakako, neće dopustiti da se kalifat sa svojom fundamentalističkom interpretacijom islama proširi na turski teritorij. No kalifat – zasad – i ne pokazuje takve ambicije. S druge strane, lijevo-nacionalistički YPG (usko povezan s Kurdskom radničkom partijom utamničenog Abdullaha Öcalana) nastavlja kurdsku politiku iz vremena hladnog rata koja je tražila ujedinjenje svih etnički kurdskih područja u Siriji, Turskoj, Iranu i Iraku u nezavisni Kurdistan. Jedina razlika između kurdskih planova nekoć i danas jest da im je do 1990-ih glavni saveznik bio Sovjetski Savez, a najkasnije od rušenja iračkog diktatora Saddama Husseina 2003. godine to su Sjedinjene Američke Države. O tome najbolje svjedoče prve američke zračne isporuke oružja, streljiva i medicinskih potrepština za Kurde u Kobaneu, kao i višetjedni zračni napadi SAD-a i nekolicine arapskih saveznika na borbene položaje Islamske države u okupiranim dijelovima grada i njegovoj neposrednoj okolici. Valjalo bi provjeriti, ali čini se da je ovo prvi put nakon Drugog svjetskog rata da Sjedinjene Države izravnom vojnom pomoći podupiru jedan pokret koji u svojoj zastavi ima crvenu zvijezdu petokraku. Radi boljeg razumijevanja kompliciranih geopolitičkih, strateških i ideoloških odnosa na terenu valja istaknuti kako YPG, poput srodnog PKK-a u Turskoj ili PLO-a u Palestinskoj samoupravi te MNLA u Maliju, nastavlja danas pomalo anakronu tradiciju hladnoratovskih ustaničkih pokreta u zemljama Trećeg svijeta koji su u svojem svjetonazoru kombinirali želju za samoodređenjem potlačenih naroda – Kurda, Palestinaca, Tuarega itd. – sa zahtjevom provođenja socijalne revolucije i radikalne emancipacije radničko-seljačke klase. U tom smislu na europskom kontinentu najbliže su im sjevernoirska IRA i baskijska ETA. Stoga i ne začuđuje da je jedini dosad održani prosvjed podrške za Kobane i Rožavu (naziv za zapadni ili sirijski Kurdistan) pred turskim veleposlanstvom u Zagrebu prošle subote organizirala minorna Radnička fronta, čijih je dvadesetak sudionika u Masarykovoj ulici prilično naivno izjavilo da "jedinu realnu pomoć Kurdima može pružiti međunarodni radnički i antikapitalistički pokret". Za to vrijeme, turski tenkisti, poput sovjetskih 1944. godine, mirno promatraju bitku koja se odvija tek koji kilometar dalje, pridržavajući se striktnih naredbi Ankare da ne napadaju islamiste unatoč činjenici da je na desetke granata ispaljenih s njihovih položaja palo na turski teritorij.
Da podudarnost između Kobanea i Varšave bude još veća, Erdoğan je zabranio korištenje turskih zračnih baza za američke napade na Islamsku državu, kao što je Staljin svojedobno zabranio korištenje pista pod svojom kontrolom savezničkim zrakoplovima koji su nosili pomoć poljskim ustanicima. Turska prividna pasivnost na taj način prelazi u aktivnu podršku Islamskoj državi, koju je Ankara očito procijenila kao manju od dvije opasnosti za svoj teritorijalni integritet (sve karte slobodnog Kurdistana uključuju barem četvrtinu turskog teritorija na jugoistoku zemlje, dok je Islamska država dosad objavila samo jednu kartu zamišljenog kalifata koji se megalomanski prostire od Kine do Austrije, što njegovu provedbu u stvarnosti čini daleko manje izvedivom i vjerojatnom). No u najnovijem spektakularnom obratu Erdoğan je pod golemim pritiskom američke administracije na koncu ipak pristao otvoriti granični prijelaz Mürşitpinar, jedini preostali kontakt Kobanea sa svijetom, pešmergama iz iračkog Kurdistana, kako bi pomogli svojim opkoljenim sunarodnjacima.
Do zadnjeg muškarca i žene
Naime, pokazalo se da zračni napadi na položaje Islamske države mogu zaustaviti napredovanje islamista, ali ne mogu preokrenuti situaciju u kurdsku korist i odvesti YPG u protuofenzivu. Za to je potrebno više boraca na tlu, a dobro naoružani pešmerge, koji su u iračkom Kurdistanu prošli američku vojnu obuku, mogli bi donijeti toliko iščekivanu prevagu na bojnom polju.
Ipak, još nije sigurno hoće li branitelji Kobanea uspjeti izbjeći istu ili još daleko okrutniju sudbinu od preživjelih varšavskih ustanika koji su nakon kapitulacije 2. listopada 1944. prebačeni u radne logore diljem raspadajućeg Reicha. Teško je vjerovati da bi Islamska država kurdskim borcima i borkinjama ponudila bilo kakve garancije sigurnosti za slučaj da polože oružje te je stoga puno vjerojatnije da će se YPG, kao i dosad, boriti do zadnjeg muškarca i žene. U slučaju da zajednički trud kurdskih branitelja i savezničkog zrakoplovstva urodi plodom i Kobane bude obranjen, taj bi grad, uz Irbil u sjevernom Iraku, mogao postati još jedan urbani centar iz kojeg će se graditi buduća kurdska nacionalna država. Već je sada sasvim jasno da bi nezavisni Kurdistan, uz Izrael, bio najveći i najodaniji američki (i zapadni) saveznik na Bliskom istoku. U svjetlu ovih događaja i hrvatska bi vanjska politika, ako već nije, morala početi razmišljati o svojoj poziciji prema uspostavi kurdske države i o njenu eventualnom priznanju u Zagrebu.
a ovi sto laprdaju o rusima ukraini I slicno eo vam dva komentara iz daily maila....Brzenczyszczykiewicz, Praga Poludnie - Warszawa, Poland, 2 hours ago This conflict was started by EU which wanted to put hands on Ukrainian market which is is like bottomless pit for EU produced trash and also cheap labour for aging Western EU societies. I am sorry but this an ancient Russian and Polish land, Land of Slavs, Land of Rus and Lech, East belongs to Russia and West to Lechia ( nowdays called Poland) Lwow ( so called Lviv ) is more Polish than Warsaw and Krakow put together. Russians and Poles should sit down , have a reconciliation hug, some blinas with vodka and dismantle that artificial state which has no history except the Russian and Polish one, they do not even have their own language. ------------------- Brzenczyszczykiewicz, Praga Poludnie - Warszawa, Poland, 49 minutes ago Even the name of your "country " is of Polish origin . Ukrainy - U krainy Rzeczypospolitej - Border land / confines of Polish Kingdom / Polish Lithuanian Commonwealth. Yeah, your roots are in Volhynia and what you did to Poles on their land. We will never forget 11 of July 1943 and your "heroes". This is your heritage. Go back to Majdan.