26 godina nakon masakra u Kostrićima, jednog od najgorih ratnih zločina u Domovinskom ratu, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv devetorice državljana Republike Srbije, od kojih su dvojica ujedno i državljani Bosne i Hercegovine.
U ranim jutarnjim satima 15. studenoga 1991. godine 20-ak srpskih vojnika, pripadnika Jedinice milicije za posebne namjene SAO Krajine "Kaline Komogovina" opkolile su selo Kostrići na Banovini te u kratko vrijeme ubili iz vatrenog oružja sve koje su tamo zatekli, stvari pokrali, a kuće zapalili.
Ubijeno je tada ukupno 15 stanovnika Kostrića, najmlađe žrtve bili su braća dvogodišnji Tomislav i petogodišnji Dario Jurić, a najstarijoj žrtvi Petru Bašiću, bilo je 93 godine. Ubijena je tada i majka braće Jurić, njezini roditelji i svekrva, a od 15 žrtava ukupno je devet bilo žena.
>> POGLEDAJTE GALERIJU Dan sjećanja na žrtve Vukovara - Memorijalno groblje
Od 20-ak počinitelja ovog zločina u ratnim razdobljima i nakon rata poginulo je ili umrlo njih 11, uključujuć i zapovjednika postrojbe Stevu Borojevića Gadafija te njegova zamjenika Milana Zeca. Osmorica preživjelih počinitelja masakra sada će se nalaziti na tjeralicama jer su nedostupni hrvatskim vlastima. Prebivališta su im u Srbiji te Bosni i Hercegovini.
Deveti osumnjičeni u ovom slučaju je Zdravko Matijašević, a kojeg se sumnjiči za kasnije ubojstvo jednog od dvojice preživjelih stanovnika sela – Zlatka Jurića, oca Tomislava i Daria. U trenutku kada su srpski zločinci napali selo on nije bio u Kostrićima, te se nakon nekoliko dana predao pripadnicima iste postrojbe srpske paravojske.
Matijašević je, zajedno s još dvojicom suboraca, nakon mučenja Zlatka ubio negdje u blizini sela Panjani na kostajničkom području. Tijelo nesretnog Zlatka do danas nije pronađeno, kao ni tijela osmero ubijenih iz samog masakra u Kostrićima.
Naime, većina žrtava izgorjelo je zajedno s kućama, a preostale je sam pokopao Nikola Bunjevac, jedini preživjeli iz Kostrića.
Danas je selo Kostrići napušteno, bez ijedne čitave kuće, te u njemu više nitko ne živi.
Začuđen sam da je podignuta optužnica a svi počinitelji još nisu umrli. U pravilu, odgovorni u hrvatskom pravosuđu imaju praksu da se strpljivo čeka da umre i zadnji zločinac pa da oni krenu u akciju. Zato još nitko nije odgovarao za Škabrnju, Nadin, Vukovar i ostala stratišta. Oni sve prepuštaju dragom Bogu. Sve osim hrvatskih branitelja kojima se sudi i po devet puta. Dok ih se ne osudi.