Blagdanska kupnja i velike gužve prilika su mnogima da izigraju zakon i namuče djelatnike trgovačkih centara. S polica trgovina krade se, naime, zaista sve!– Naveliko kradu, a mi smo nemoćni. Stoga apeliramo: “Molimo vas, ne kradite, mi to plaćamo iz svoga džepa” – kaže prodavačica u jednom trgovačkom centru u Virovitici. Ondje su izračunali da su im u pola godine kupci pojeli, popili ili odnijeli, ali ne i platili, hranu u vrijednosti od oko četiri i pol tisuće kuna. U prosincu će biti i više. Na kraj lopovima ne staju ni kamere, tajni kupci ni zaštitni alarmni sustavi na ulazima i izlazima.
Zakon koji odmaže
– Svaki lopov u gradu zna zakon, a on je jasan. Kaznena prijava za krađu podnosi se automatski nakon krađe u vrijednosti od najmanje dvije tisuće kuna. Sve ispod tog iznosa tretira se kao tzv. djelo sitno krađe – kaže nam druga sugovornica.– Počinitelja tada za naknadu štete možemo tužiti privatnom tužbom. A morate priznati da tužiti nekoga za tri čokoladno-mliječna deserta ili jedno vino od dvadesetak kuna nema smisla – dodaje. Od centra do centra priča se ponavlja. Na djelu je organizirana skupina kradljivaca, koja se ‘specijalizirala’ za suhomesnate proizvode.– Meta su im kuleni od pola kilograma, čajne salame i pršuti. Kad nitko ne gleda, skinu oznake, a žene koje nose podsuknje samo ih spreme u duboke džepove koje su ušile u odjeću te ih iznesu iz trgovine – pričaju nam u trgovinama. Simpatična osamdesetogodišnjakinja iznijela je iz jedne od trgovina, u nekoliko navrata, devet kilograma oraha. U torbi “za bake”, ali s dvostrukim dnom. Kasnije je orahe preprodala, kažu prodavači, na tržnici.
Neugodno im je
– Sreća je ako počinitelja uhvatimo na djelu jer tada mora platiti proizvod. A doći do toga jako je teško. Crvenimo se i strahujemo kad moramo nekoga zamoliti da nam pokaže torbu. Pojedincima je i to dovoljno da nam prijete prijavama – ističu prodavači. Neki ljudi kradu jer znaju da ih neće uhvatiti, ima među njima uglednih Virovitičana, kažu trgovci. Najviše se kradu sitnice. Tinejdžeri, primjerice, kradu čokoladice i sokove pa ih jeftinije preprodaju vršnjacima za vrijeme odmora. No mnogi lopovima postaju iz – nužde.– Neki nemaju što jesti. Jedu ovdje. Salame, kruh, kekse, mlijeko, praznu ambalažu pronalazimo posvuda po trgovini. Idu tako daleko da nam otvaraju higijenske uloške i tampone, pelene, dječju hranu. Ne uzmu cijeli paket, tek komad ili dva, a to nam govori da ta osoba nije lopov iz obijesti, ona nema drugog izbora – tužno priča naš sugovornik iz jedne od virovitičkih trgovina.
>> Često je isti proizvod u susjednom dućanu dvostruko jeftiniji i bez sniženja
a koliko nas potkradaju trgovački centri? od robe kojima je istekao rok upotrebe (jer tko ima vremena provjeravati detaljno a i starije osobe koje slabije vide ne uoče da je datum mijenjan), do prevara u cijeni, ne vraćanju sitnog "kusura", nabijenih cijena i da ne nabrajam dalje... glavno da se samo oni mogu žaliti kako im je netko ukrao paštetu, salamu i litru vina...