U prvim su redovima prosvjeda. Čvrsto stisnu megafon i podignu glas. Oni, ipak, nisu zaposlenici jedne u nizu propalih tvrtki u Hrvatskoj. Osječani Dubravko i Filip Lažeta prosvjede – organiziraju.
“Nismo za anarhiju”
– Nismo za anarhiju i za to da se policiju gađa kamenjem. Ne može se samo reći “ljudi, izađite na ulicu” – poručuju otac i sin koji su još 2005. osnovali udrugu Europski forum demokracije i ljudskih prava. Stali su nedavno uz rame 50-ak zaposlenika Osječke pivovare, na molbu HUS-a.
– Potrudili smo se da prosvjed dobije javni senzibilitet, iako nismo involvirani u priču radnika. No, u svakom slučaju ih podržavamo – kaže Dubravko. Pomagali su sindikatima u organizaciji prosvjeda i u Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Vinkovcima. Radnici su, pojašnjava, na udaru krupnoga kapitala, a njima kao aktivistima, građanska je dužnost pomoći im u očuvanju njihovih prava. Ipak, svjesni su da malo građana u zemlji danas vjeruje kako se za svoja prava može izboriti na ulici.
– Nije to strah, nego ne vjeruju stranačkoj politici. I ne vjeruju da će im biti bolje, jednostavno ne vide svjetlo na kraju tunela i ne znaju gdje poći – navodi Dubravko.
– I mi mislimo da prosvjed radi prosvjeda nema svrhu. Treba imati jasne ciljeve – nadovezuje se Filip.
A ciljevi su njihove udruge, navode, zaštita radnih mjesta i borba protiv korupcije. Žele, ističu, pomoći državnim institucijama da počnu djelovati.
“Neka vrate što su uzeli”
– Najvažnije je, stoga, da se kontinuirano provodi lani izglasan Ustavni zakon prema kojemu kaznena djela ratnog profiterstva te ona iz procesa privatizacije ne zastarijevaju. A za to se zajedno trebaju boriti i sindikati i nevladine udruge, aktivisti pa i političke stranke – smatra Filip, koji je program udruge iznio 2008. i u Senatu SAD-a. Stranački, kaže, nisu angažirani, no ne mogu “pasivno promatrati propadanje građana”. Gdje god ih sindikati, radnici ili udruge pozovu, odazovu se i sa sobom nose svoj razglas te potrebnu “prosvjednu opremu”. Zatreba li, pišu i transparente. Osnovali su i rock grupu Amos, nazvanu po programu koji provode: “Akcija moralne obnove – solidarnost”.
– Naš su najveći doprinos angažirane pjesme kojima podižemo moral građana. Ne želimo biti nemoćni – objašnjava Filip, u glazbenim vodama poznat i kao Prika. Njihova pjesma “Za tisuću ponosnih radnika” postala je i himnom Sindikata nezaposlenih Hrvatske.
– Naše je geslo “Tko je jamio, jamio – neće proći!”. Vrijeme je da vrate ono što su uzeli! – poručuju složno.
Za ono što rade teško nalaze financijsku potporu. Troškove, kažu, donekle “pokriju” suradnjom sa sindikatima. – Pozivamo sve koji žele prosvjedno-koncertnu suradnju da nam se jave – zaključuju.
>>\'Ugledajte se u Turudića! Sudite po zakonu, ne po kćerima i zetovima!\'
evo ti ga na,mali poduzetnici...profesionalni prosvjedologi........