Ivan Bulj će u travnju, 22 godine nakon što je ubio 17-godišnju Anđelu Bešlić, biti slobodan čovjek. U Sinju nerado govore o njemu, ali se svi s kojima smo razgovarali nadaju da se neće vratiti kući u obližnje selo Suhač. Supruga je s djecom odselila odmah nakon suđenja, kuća u Suhaču im je napuštena, ruševna i zarasla u draču. Bulj je slobodne vikende provodio u blizini Zagreba, kod kćeri i nitko od njegovih sve ovo vrijeme nije se pojavljivao. Međutim, Ivan Bešlić, otac ubijene Anđele, misli kako je moguće i da se vrati.
- Nije sigurno da se Ivan Bulj neće vratiti u Sinj. On je takav čovjek da se može vratiti. U kuću 22 godine nitko nije povirivao. Žena mu je bila jednom, htjela ju je prodati, ali nema papire i nije mogla – govori Bešlić. Ivan Bulj bio je direktor Radio Sinja, ugledan član zajednice, policija nije sumnjala na njega. - Policija je mislila da sam jedini ja krivac, oni su mene sumnjičili, da nije bilo moje privatne istrage, tko zna bi li ikada bio otkriven – kaže Ivan Bešlić, koji je u to vrijeme bio pripadnik 4. gardijske brigade.
Anđela Bešlić je nestala 3.2. 2002. godine. Prvi put u životu otišla je na koncert i nije se vratila. Mjesec dana se nije znalo je li živa ili mrtva, policija je tapkala na mjestu, ali djevojčin otac povezivao je konce, iako je u početku mislio da je oteta i negdje zatvorena. Kada je 5.4. 2002. pronađeno njezino tijelo, bačeno na nepristupačnom terenu, samo 500-tinjak metara udaljenom od kuće sve mu je postalo jasno.
- Nakon što su je pronašli, tijelo je bilo raspadnuto, samo kost i koža su ostali. Našao sam se s inspektorom iz Zagreba koji je jedini sa mnom surađivao, sinjski inspektori nisu, i on mi je rekao kako je taj koji je to uradio vojno lice, ima vojnu izobrazbu. Na malu je bacio neko granje na način da ih je posložio tako da list ubrzava raspadanje tijela. Znao je što radi! A Ivan Bulj je završio vojnu akademiju – govori Bešlić i dodaje kako je to bila zadnja kockica u mozaiku koji ga je doveo do ubojice.
POVEZANI ČLANCI:
Naime, ranije je pronašao momka koji je vidio Anđelu kako se vraća i hoda lijevom stranom ceste 200-tinjak metara prije kuće, a s desne strane je bio parkiran neregistrirani zeleni Renault 4 s crnim blatobranima. - Ja sam policiji odmah rekao za taj auto, a oni ga nisu htjeli tražiti, rekli su mi bez istrage da je to od jednog njihovog kolege – tvrdi Bešlić. Iako policija taj trag nije htjela slijediti, on je tražio dalje i doznao da Buljeva žena vozi takav službeni Šumarijski auto. Automehaničar koji ga je popravljao mu je rekao da nikad nije vidio čišći Renault 4 iznutra.
- Otišao sam gore na Suhač i pitam jednu ženu, slučajno to je bila njegova strina: "Tražim Renault 4, ima li kod vas takav?", a ona kaže "Ima, u moga Ivana". Kockice su se konačno posložile – priča Ivan Bešlić. Ivan Bulj odmah je doznao da ga je pronašao. Da ne bi pao u ruke ocu, odlučio se predati policiji.
- Ujutro je došao ispred policije, kod prijatelja koji živi u blizini i zvao je ženu da dođe. Kad joj je rekao da će se predati, da je on imao s tim posla, ona je njemu rekla u lice: "Bolje ti je ubij se, nego ići na policiju, sramotit nas!" On je došao kod zapovjednika, rekao mu je "Prijatelju, pomagaj". Zvao je i svoga zamjenika na Radio Sinju gdje je bio direktor i predao mu dužnost. Došao je na policiju, priznao je, uzeli su priznanje, ali bez odvjetnika i nije vrijedilo na sudu. Zbog drugih dokaza splitski ga je sud osudio na 27 godina, ali su mu u Zagrebu na višem sudu smanjili za pet godina. Ove godine 10. travnja, on će biti slobodan čovjek – govori Bešlić i dodaje kako je s Ivanom Buljom bio i njegov rođak Pavao, međutim on je oslobođen optužbi.
- Kad smo mi počeli tražiti po Suhaču, Ivan je natjerao psihijatricu da Pavla pošalje na Psihijatriju u Split. Sklonio ga je jer se drogirao i bilo ga je strah da nešto nekom ne kaže. U subotu kad je mala nađena, on je bio u Zagrebu na sastanku HKDU, izabran je čak za člana odbora za ljudska prava. Za vrijeme sastanka, rekli su mi ljudi, zvonio mu je mobitel i Pavle mu govori da on ne može više izdržati na Psihijatriji, da hoće vani. Prenio sam sve policiji, inspektoru iz Zagreba. Poslao je dvojicu u civilu koji su Pavla doveli u Sinj u policijsku postaju. Sve je priznao, napisao svojom rukom, ali ni njemu nije bilo advokata da bi to vrijedilo na sudu. Bio je 3-4 mjeseca u istrazi i na kraju je dobio 200.000 kuna odštete jer je bio u zatvoru više nego što je trebalo. Osudili su ga zbog droge, za ubojstvo je oslobođen. On je pokojni, našli su ga poslije kod Dalmacijavina – priča Bešlić i vraća razgovor na mogući povratak Ivana Bulja.
- On će za mjesec i pol dana biti slobodan, može ići gdje hoće. Njegov rođak i brat su bili na policiji, oni su ga voljni primiti kod sebe i tražili su zaštitu. Nije im načelnik to mogao potpisati, ali to ne znači da on neće doći. Sve je moguće – govori Bešlić.
- Ja se ne bojim njegovog povratka, ja mu neću ništa, jedino ako bi on nasrnuo na mene. I onda, kada je sve bilo svježe zadržao sam pribranost. Ja sam u ratu svašta prošao. Prišao mi je nedavno jedan suborac, nisam ga vidio od rata i nisam ga prepoznao, a on mi kaže: "Ja tebe nikad neću zaboraviti. Spriječio si me da ubijem zarobljenika, bio sam lud i da nije bilo tebe sad bi bio u Hagu". U ratu sam bio priseban, kad se to s malom dogodilo, pritiskali su me sa svih strana i opet nisam pukao pa neću ni sad – kaže Bešlić.
Ipak, moguć povratak kćerinog ubojice unio je nemir u njegovu obitelj koja nikada nije prežalila Anđelu. On i supruga imaju još četiri kćeri, sina i dvoje unučadi, ali prazninu koja je ostala iza Anđele ništa ne može ispuniti. - Uvijek se to osjeća. Na groblje idemo svako malo – govori Ivan Bešlić.
Da, svracao je kod kceri u oklici Zagreba. Pa kad je taj smrad gledao svoju kcer, je li mu se pred ocima pojavila slika necije kceri Andele koju je divljacki ubio? Je li se zapitao zasto Ivan Beslic nemoze svratitii kod svoje kceri? Pitam se kakva bi bila pravedna kazna za ovog monstruma.