Kolima je regija na samom istoku Rusije u kojoj su početkom 20. stoljeća otkriveni zlato i druge rude. Boljševicima, koji su na vlast došli 1917. i koji su u Sovjetskom Savezu u kasnim 1920-ima pokrenuli industrijalizaciju zemlje, resursi su bili prijeko potrebni.
Nemilosrdan režim Josifa Staljina uspostavio je na Kolimi zbog toga mrežu radnih logora u koji su dovučeni najčešće nedužni ljudi lažno i bizarno osuđivani kao politički zatvorenici. Više od stotinu tisuća ljudi je umrlo, a uništeni su milijuni života. Kako bi sačuvali uspomene na njih, moskovski Povijesni muzej gulaga i Zaklada pamćenja žele jedan od bivših radnih logora, Dnjeprovski, preurediti u otvoreni povijesni kompleks kako bi javnost znala što se na tom području događalo u vrijeme staljinizma.
Rudnik uranija i zatvor
– Ne govorimo samo o povijesti Kolime, čak ni naše zemlje. Ovo je povijest čovječanstva... Ovdje u Rusiji ima malo mjesta gdje povijest gulaga nije bila ponovno napisana ili izbrisana. No, u Kolimi je mnogo toga sačuvano nepromijenjeno – rekao je Radiju slobodnoj Europi (RSE) Roman Romanov, direktor Muzeja gulaga u Moskvi.
Romanov i njegovi suradnici snimili su Dnjeprovski iz zraka te su upravo na tom području odlučili započeti svoj projekt očuvanja sjećanja na Kolimu: poslije će, vjeruju, infrastrukturu sjećanja upotpuniti otvaranjem kampa-rudnika uranija Butugičak te tranzitnog zatvora u Magadanu, glavnom gradu Kolime. Vjeruju da će prve posjetitelje u Dnjeprovski dovesti već na ljeto iduće godine.
To nije prvi projekt čuvanja sjećanja na gulag. Poznat je primjerice i Perm-36, muzej koji čuva uspomenu na logor blizu grada Perma.
Kolima je jedna od najtužnijih epizoda svjetskog totalitarizma 20. stoljeća, a uspomena je na sustav logora sačuvana prije svega zbog rada hrabrih književnika, između ostalih, i nobelovca Aleksandra Solženjicina, te naročito zbirke “Priče iz Kolime” Varlama Šalamova, koji je u radnim logorima i zatvorima ove regije proveo ukupno 17 godina. Umro je 1982. i nije dočekao objavu svog djela u SSSR-u, ali jest u Sjedinjenim Državama. “Priče iz Kolime” u SSSR-u su objavljene 1989. godine.
RSE je donio primjer Tamare Filatove koja je kao 19-godišnjakinja osuđena na radni logor 1948. upravo u Dnjeprovskiju zbog ‘zločina’ etničke pripadnosti. Bila je, naime, Njemica. Njezino svjedočenje je snimila tamošnja nevladina organizacija, a umrla je 2017. godine.
Ubijena jer je uzela bobice
– Sve ovdje izgrađeno je na kostima – kaže Andrej Koljadin, zamjenik guvernera regije Magadan.
Tugu bivših zatvorenika pokazale su i ove novine primjerom Antonine Novosad, danas 93-godišnjakinje, koja je kao tinejdžerica osuđena u zapadnoj Ukrajini na 10 godina robije u Kolimi, gdje je radila u rudniku kositra. Novinarima NYT-a opisala je kako je svjedočila ubojstvu zatvorenice zato što je pokušala ubrati bobice pokraj ograde s bodljikavom žicom.
Projekti poput muzeja za održavanje pamćenja na gulag dodatno utječu na složenu sliku koju Rusi danas imaju o Staljinu. I dok se vlasti predsjednika Vladimira Putina često kritiziraju da žele ublažiti povijesnu sliku o njemu ili ga čak rehabilitirati, institucije poput spomenutog Muzeja gulaga u Moskvi igraju važnu ulogu. Pa ipak, RSE naglašava da su vlasti, nakon što su preuzele spomenuti kamp Perm-36, preuredile izložbu o njemu preusmjeravajući naglasak sa žrtve i zločina na doprinos zatvorenika pobjedi u Drugome svjetskom ratu.
Gulag, Goli Otok, Guantanamo, itd.... su za dobrobit vecine drustva i da se paraziti izoliraju. Trabalo bi ih vise.