Uvijek, ali baš uvijek najavi se dolazak tajfuna. Meteorološke službe ovdje rade besprijekorno. I ovaj su put naredili evakuaciju. Ali ljudi ne žele iz domova, ne žele ostaviti svoju imovinu. Tajfun je bio jači nego obično i zato se dogodila ovakva katastrofa – rekao je Hrvat Želimir Strugar koji živi na Filipinima otkuda mu je i supruga. Telefonske linije su loše, prekida nas svako malo. Na sreću, Želimir je u La Trinidadu, gradu u sjevernoj, planinskoj provinciji Benguet, dovoljno daleko od najgore pogođenih mjesta na jugu otočja, od priobalnog grada Taclobana i pokrajine Samar gdje je, prema preliminarnim podacima Crvenog križa, stradalo najmanje 1200 ljudi od kad je u petak tajfun došao s mora. Više od 250 tisuća je ozlijeđeno. Kod njega je samo “jako puše i pada kiša”, a oni “sjede zatvoreni u kuću i čekaju da prođe”. No na Filipinima vrijedi poseban režim, tamo se život doslovce vodi uz tajfune.
Tajfuni su dio života
Zato je i tajfun Haiyan, najjača tropska ciklona koja je pogodila neku zemlju otkako se bilježe oluje, s vjetrovima brzine 315 kilometara na sat, ali i sva stradanja prije svega od valova i poplava, katastrofa, ali ona s kojom se računa.
– Svake godine ih imamo desetak, nekad jačih, onih 4. kategorije, nekad slabijih. Sad je stigao tajfun 5. kategorije, odnio je i poplavio sve pred sobom. Na Filipinima postoji dobro razrađen plan spašavanja, no ovoga puta je otežan. Avioni koje su odmah slali u pomoć sad nemaju gdje sletjeti jer su oštećene zračne luke te jedino vojni letovi prometuju – kaže. Prije dolaska tajfuna uvedene su posebne mjere za najugroženije područje na kojem živi 12 milijuna ljudi. No njih 350.000 napustilo je domove, a milijuni su se zatvorili u kuće. Televizija ne emitira, snimke mrtvih tijela po ulicama i borbu za preživljavanje Željko vidi preko interneta. Struje nema. Sjedi s prijateljem koji pokušava dobiti tetu s juga na telefon.
Prekinute sve veze
Odgovora nema, telefoni ne rade. Ne zna je li živa, je li se uspjela probiti kroz vodu koja je na ulicama sezala do struka i nosila ostatke krovova ili nakon dva dana bez vode i hrane u nekom supermarketu pošteđenom od razaranja, zajedno s drugim nesretnicima, mahnito traži hranu. – Ovo su razaranja golemih razmjera. Posljednji put sam vidio nešto tako nakon tsunamija u Indijskom oceanu – kazao je Sebastain Rhodes Stampa, čelnik UN-ova koordinacijskog tima za procjenu katastrofa koji je poslan u Tacloban. Uz poplave i bujice, sad će pokrenuti i velika klizišta. Lani je u Želimirovu susjedstvu tako u trenu stradalo 50-ak ljudi. A nije čak ni bila jaka kiša.
