Nepunih godinu dana nakon što je deset obitelji ostalo bez svojih domova na katastrofalnom klizištu u Hrvatskoj Kostajnici uskoro bi trebale dobiti i trajni smještaj. Trenutačno su u privremenom smještaju u državnim kućama i stanovima ili kod prijatelja i rodbine, no za nekoliko tjedana bit će završeno uređenje kuća i stanova koje će dobiti u trajno vlasništvo.
Klizište i danas nesigurno
Tog 13. ožujka 2018. nitko nije slutio da će jutarnje pomicanje tla i nestanak vode i struje u nekoliko sati dovesti do uništenja desetak objekata u kojima je stanovalo nešto više od 30 ljudi. No u nekoliko minuta doslovce se odvalilo pola velikog brda iznad Ulice Stari put i povuklo za sobom kuće, dok su mještani i radnici HEP-a bježali ispred zemlje koja se obrušavala prema državnoj cesti i rijeci Uni. Prema nekim procjenama klizište je pokrenulo više od milijun kubika zemlje, no srećom svi su izvukli živu glavu, tek je nekoliko ljudi zadobilo lakše ozljede.
No i danas je mjesto klizišta nesigurno, zemlja se sliježe te je cijelo područje proglašeno nesigurnim za stanovanje, što znači da se u Ulicu Stari put mještani više nikada neće vratiti.
– Bili smo baš dobri susjedi, ja sam ulazio u Mehmedovu garažu i radionicu kao svoju, kao i on u moju. Kad se nešto betoniralo, svi smo dolazili u pomoć. Baš je bilo lijepo u Starom putu – kaže Miloš Marjanović, čija je četveročlana obitelj ostala bez kuće, kao i njihovi susjedi Mehmed i Refika Hamzagić.
Refiku je s klizišta pod ruku spustio ministar Damir Krstičević budući da su se, zbog poplava, tada u blizini našli i premijer Andrej Plenković te nekoliko ministara. Refika je, unatoč tome što se zemlja i dalje pomicala, zazivala svoje ovce i krave koje su srećom preživjele, pa je i cijelo ovo ljeto pazila na njih u podnožju klizišta.
– Hvala Bogu, živi smo ostali, no nije bilo dobro. Mjesec dana nisam spavala, činilo mi se da sve škripi, da se zemlja opet kliže. Prije me nije bilo strah ničega, sada se bojim grmljavine i svega. A na neko brdo više se nikad neću popeti – priča Refika koja je sa suprugom privremeno smještena nedaleko od Petrinje. Sada je očekuje nova kuća, a veseli je što će šest kuća biti u krugu od 500 metara, tako da će i dalje većina njih ostati susjedi.
Iznimka je Branka Pavlović za koju je uređen stan u središtu Hrvatske Kostajnice, a koji je s nama i obišla prvi put. Suze nisu izostale.
– Jedva sam spasila živu glavu. Sve mi je uništeno do temelja, od kuće nemam ništa. A kako ću uskoro u mirovinu i živim sama, stan mi je lakši za održavanje, pa sam se odlučila na tu opciju – rekla nam je Branka. Nesreća koja je pogodila 30-ak stanovnika Hrvatske Kostajnice pokazala je veliku solidarnost zajednice, a dobili su, kazuju nam, pomoć odasvuda.
– Stvarno nikad nismo bili sami, imali smo potporu Grada i cijele Hrvatske. Perici je bakica iz Istre, kad ga je vidjela na televiziji, za Uskrs poslala dvije pisanice i 20 eura i napisala da ima malu mirovinu pa ne može više dati. To da ima onih kojima je stalo držalo nas je u tim trenucima kad smo ostali bez svega – govori Miloš Marjanović kojeg je, priznaje, iznenadila brzina kojom im je država pronašla kuće i obnovila ih. Naime, klizište u Hrvatskoj Kostajnici bilo je povod da Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja u suradnji sa Središnjim uredom za stambeno zbrinjavanje razvije sustav koji će se u slučaju ovakvih katastrofa primjenjivati i ubuduće.
– U posljednjih desetak godina postoji problem s klizištima, Kostajnica je bila samo okidač da se stvarno shvati težina tih problema i da se odradi taj posao i uspostavi sustav koji će i ubuduće pomoći ljudima u sličnoj situaciji. Sada možemo reagirati odmah i vrlo brzo naći nekretninu za privremeni smještaj te ići ka trajnom rješenju – rekao nam je ministar graditeljstva i prostornog uređenja Predrag Štromar.
Ne žele iz Kostajnice
Na javni poziv za obnovu obiteljskih kuća i drugih stambenih zgrada koje su uništene ili oštećene tijekom prošle godine zbog klizanja tla na području Hrvatske Kostajnice i drugih područja u Hrvatskoj stiglo je ukupno 75 prijava za stambeno zbrinjavanje. Najviše u Krapinsko-zagorskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji.
– Podijelili smo stradale zgrade prema stupnju oštećenja i tome nalazi li se zgrada na stabiliziranom ili nestabiliziranom tlu, trebaju li se kuće rušiti ili se traže zamjenske. Pronađene su nekretnine u vlasništvu RH koje se mogu brzo staviti u funkciju, te će za mjesec dana biti spremne za useljavanje stradalih kostajničkih obitelji – kaže mr. sc. Željko Uhlir, državni tajnik Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja.
Sve obitelji koje su ostale bez domova na klizištu, osim jedne, inzistirale su da im se novi trajni smještaj nađe upravo u Hrvatskoj Kostajnici. Među njima je i bračni par Jakšić, Mićo (78) i Marija (74), koji u očekivanju nove kuće živi u privatnom smještaju koji im je, bez naknade, ustupio jedan sugrađanin.
– Mi nismo htjeli iz Kostajnice, nudili su nam to, no ovdje je naš život, i život moga oca, djeda i pradjeda – objašnjava Marija koja je također jedva izvukla živu glavu. U zadnji je tren bosa istrčala iz kuće koja se srušila iza njezinih leđa.
Kostajničkog gradonačelnika Dalibora Bišćana raduje da će velika većina obitelji ostati u svome gradu Hrvatskoj Kostajnici.
– Hvala Bogu da je sve prošlo bez žrtava, a kuće će se obnoviti. Bit će u vlasništvu obitelji, po sistemu ključ u ruke, opremljene prema broju članova svim uređajima – napominje Bišćan, inače najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj, koji je sa zamjenikom Milkom Pripićem cijelo vrijeme bio uz stradale obitelji. Svaka obitelj dobit će i po oko 42.000 kuna koliko je za njih skupljeno u raznim humanitarnim akcijama. Potpuna sanacija ogromnog klizišta u Kostajnici neće biti provedena. Naime, procjena je da bi koštala oko 27 mil. kuna, a područje i dalje ne bi bilo sigurno za stanovanje. Budući da nema drugih ugroženih objekata, izvest će se osnovni radovi, izraditi odvodni kanali, a Hrvatska vojska na ljeto će očistiti područje i popraviti putove.
>>Pogledajte video: Obnova tržnice Vrapče
Cestitke ljudima na stavu- vole Kostajnicu i ne zele se odseliti, vesele se susjedima i zahvalni su sto su uopce zivi nakon nesrece. Dobar primjer.