Tek što nam je laknulo da je rat u Ukrajini omekšao naše tvrde glave i da je razum nadjačao taštine i osobne netrpeljivosti, opet smo suočeni s prepucavanjima u vrhu države oko naših Oružanih snaga. Ovaj put to je izrazito zabrinjavajuće jer se "kohabitacijski ping-pong" našega državnog vrha proteže izvan granica naše zemlje, a u krajnje osjetljivim i globalno složenim okolnostima kad nam vjetrovi s istoka nanose miris baruta.
To izaziva uznemirenost među građanima, sudeći po komentarima, a ne buka zrakoplova. Što tek možemo očekivati pojavi li se potreba za donošenjem mnogo ozbiljnijih odluka?
Ustav i Zakon o obrani
Predsjednik Zoran Milanović kao vrhovni zapovjednik zabranio je prelete vojnih zrakoplova iznad Zagreba i naseljenih mjesta dok ne dobije izvještaj o tome što se točno događalo. Iz priopćenja Ureda predsjednika ne vidi se na kojoj je zakonskoj odredbi utemeljio svoju zapovijed, kao i na temelju čega je zaključio da je preletom zrakoplova došlo do "nepotrebnog i grubog uznemiravanja ljudi u situaciji nabijenoj strahom zbog onoga što se događalo zadnjih dana".
Napomenuo je da "nerad, nekompetencija, neznanje i zanemarivanje sustava ne mogu biti izgovor za ovakvo samovoljno ponašanje nekoga tko uopće nije u zapovjednom lancu" te je načelniku Glavnog stožera OSRH naložio da istraži i utvrdi odgovornost za uznemiravanje Zagrepčana.
Zanimljivo je da se i u povodu organizacije vojnog mimohoda u povodu 20. godišnjice Oluje pojavio spor oko toga tko izdaje vojne zapovijedi pa su tada premijer Milanović i ministar obrane Ante Kotromanović tumačili da predsjednica zapovijeda OSRH u ratu, a Vlada u miru. Prof. dr. sc. Mato Palić na svojem profilu na Facebooku sada je objavio da teško neznanje u pogledu odredbi Ustava i Zakona o obrani u pogledu ovlasti zapovijedanja koje imaju i predsjednik, Vlada, ministar obrane i načelnik Glavnog stožera OSRH dovode do pogrešnih zaključaka pa smo ga tražili da objasni taj stav.
– Riječ je o situaciji u kojoj je nešto ranije dogovoreno u planu MORH-a s kojim je predsjednik upoznat kao vrhovni zapovjednik i tu nema tajni što će se događati. Odluku je donijela Vlada. Ako suglasnost po Ustavu i Zakonu o obrani da vojska strane države prelazi granice RH mora dati predsjednik države jer je vrhovni zapovjednik, onda, ako on nije suglasan, moglo bi se tumačiti da je izvršena agresija. Predsjednik Republike jest vrhovni zapovjednik, ali Ustav propisuje i da će se zapovijedanje Oružanim snagama urediti zakonom, a Zakon o obrani dobrano ograničava ovlasti vrhovnog zapovjednika. Ne može se Ustav tumačiti tako da, kao s menija, uzmemo jednu odredbu ili stavak nekog članka. Uostalom, i sam Ustav ograničava ga u zapovijedanju jer Sabor može dvotrećinskom većinom odlučiti da strana vojska može ući u Hrvatsku čak i ako on nije dao suglasnost. Prema ZO-u, predsjednik ima ovlast zapovijedanja u ratnom stanju samostalno. U situaciji neposredne ugroze neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, što može biti isto samo što nije proglašeno ratno stanje, predsjednik više nije samostalan, već može narediti uporabu Oružanih snaga uz supotpis premijera. ZO razlikuje uporabu i korištenje oružanih snaga i točno piše što je što. Vlada je dala suglasnost o korištenju Oružanih snaga, za što je potrebna suglasnost predsjednika države, koju je on ranije dao i više nema ništa s tim hoće li zrakoplovi letjeti, na kojoj visini, kada ili gdje. To je u nadležnosti MORH-a i načelnika GS-a. Zanima me na koju se pravnu osnovu predsjednik pozvao izdajući zapovijed načelniku GS-a da zabrani letove iznad gradova, jer se nema na što pozvati – tumači Palić.
Po njemu je bitan i članak 69. ZO-a, gdje se predsjednika ne spominje, a prema kojem "oružane snage država saveznica mogu prijeći granice RH radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je RH pristupila..."
Netrpeljivost i funkcije
Sudeći prema istupu premijera Plenkovića, Vlada se poziva i na članak 103. ZO: "Tijelo nadležno za vojno zrakoplovstvo je Ministarstvo obrane", koje ima ovlasti i u pogledu "planiranja, koordinacije i provedbe međunarodne obrambene suradnje i poslova koji proizlaze iz preuzetih međunarodnih obveza RH".
Palić zaključno kaže i da nije shvatio koja je svrha istrage koju je predsjednik tražio. Na naše podsjećanje na 2015., dodao je kako su i tada važile iste odredbe ZO-a.
– Sad imamo situaciju da nešto zapinje jer se osobna netrpeljivost pobrkala s funkcijama. Koga briga što predsjednik države ne podnosi ministra? Ministar je član Vlade i to je odgovornost Vlade. Kao što nije bitno što premijer osobno misli o predsjedniku – rekao je Palić.
Lik može nepoznavanjem i nepriznavanjem elementarnih stvari blamirati sebe i za to me baš briga. Problem je što time blamira i državu kojoj je na čelu i slabi njezinu medjunarodnu poziciju, a to je već nešto što mi smeta i trebalo bi smetati svakom gradaninu ove zemlje. Isto vrijedi i za njegovu podršku ruskim stavovima i istup protiv NATO saveza i Ukajine. To je nešto čime se sam izbacio iz bilo kakvih ozbiljnih medjunarodnih razgovora i konzultacija. Može se susretati samo još s Milom Dodikom, jer s Rusima ne smije. Ostali ga izbjegavaju i ignoriraju.