Državne bi politike trebale biti zadnje utočište u tržišnim poremećajima, stvarnim ili umjetno izazvanim krizama i svim ostalim okolnostima koje onemogućavaju da njezini građani žive dostojanstveno i zaštićeno. Za to bi trebalo imati pametne državne politike, imune na pogodovanja i korupciju, koje misle na opći, a ne partikularni, građevinski ili bankarski pa i glasački interes.
Da ih nemamo, svjedoči i alarmantan rast cijena nekretnina združen s visokom zaduženošću kojom veliki udio populacije te nekretnine financira. Europski odbor za sistemski rizik (ESRB) poslao je ovih dana upozorenje onima koji kod nas kreiraju politike da je rast cijena nekretnina u Hrvatskoj potencijalna opasnost za stabilnost financijskog sustava. Packa stiže uoči još jednog ciklusa državnih subvencija za stambene kredite, kojima se najvećim dijelom i pripisuje krimen “boostanja” cijena u posljednjem desetljeću.
Milijuni su ulupani u tu dobno diskriminatornu mjeru dok je istodobno ukinuto oslobođenje od poreza na kupnju prve nekretnine. Milijuni koje je država koja ima pametnije politike mogla sama uložiti u gradnju stanova i po povoljnim ih uvjetima staviti na tržište ili dati u dugoročni najam. Ublažila bi tako i rast cijena i problematično tržište najma i odljev pola milijuna stanovnika od kojih je dobar dio pobjegao nakon pucanja prethodnog nekretninskog balona u kombinaciji s rastom kamata, kreditima u “švicarcima” i krizom koja je mnoge ostavila bez posla.
Austrija i Švicarska to rade, a gradovi interveniraju i ograničavanjem cijena najma: Berlin, Barcelona, Pariz… Grad Berlin kani otkupiti 240.000 stanova od monopolističkih kompanija i staviti cijene pod kontrolu. A u Hrvatsku na sve veća vrata useljava se – gentrifikacija – fenomen vezan uz pritiske na autohtono stanovništvo kojem se život u centralnim gradskim zonama čini preskupim ili nepodnošljivim kako bi investitori, uglavnom veliki fondovi, investicijski i nekretninski, došli što jeftinije do nekretnina koje nakupljaju u konglomerate.
To je posebno izraženo u razdoblju niskih kamata jer su tada ulaganja u nekretnine lukrativnija. A kad kamate porastu, najvišu cijenu plaćaju oni koji do krova nad glavom ne mogu doći drukčije nego zadužujući se. U njih sad kao mogući budući izvor problema upire ESRB. Jer će, kad se uguše u dugu, svojom propašću destabilizirati državu koja radi sve u korist njihove štete.
Kakvi mi jesmo ljudi bi se uselili u te stanove za iznajmljivanje, ne bi plaćali stanarinu a razne udruge bi se potrudile da se nikada ne deložiraju.