Papa Franjo otišao je na kraj svijeta, na periferiju. Kao što je stalno govorio kako treba ići na periferiju, davati utjehu onima koji potrebuju, tako je i učinio. Na svoje prvo putovanje izvan Rima otputovao je u ponedjeljak 8. srpnja, i to na otok Lampedusu, gdje je molio za imigrante koji su stradali u Sredozemnom moru. Susreo se s onima koji su uspjeli stići do toga otoka koji je bliže Africi nego Italiji.
Bez političara
To je ujedno i prvi put u povijesti da je jedan papa došao na Lampedusu. Papa Franjo stigao je na otok zrakoplovom Falcon 900 talijanskog ratnog zrakoplovstva u pratnji samo nekolicine osobe, među kojima nije bilo nijednog kardinala iz vatikanske kurije. S Franjom je iz Vatikana na otok stigao njegov osobni tajnik Alfred Xuereb malteške nacionalnosti, koji je pridonio njegovoj odluci da dođe na Lampedusu. S Papom su na otok još stigli pročelnik Papinskog doma, monsignor Georg Gaenswein, i šef ureda za tisak Svete Stolice otac Federico Lombardi. Na otoku nije bilo svečanog dočeka, nije bilo političara, crkvenih dostojanstvenika. Papa Franjo nije htio nikoga iz politike na tom putovanju.
Nakon dolaska u zračnu luku otoka Franjo je s patrolnim čamcem talijanske obalne straže stigao do mjesta u moru koji je nazvan ''Vrata Europe“ i gdje je na otoku podignut spomenik za poginule u Sredozemlju te je u more bacio vijenac cvijeća. Taj spomenik je umjetnik Mimmo Palladino načinio s ostacima plovila s kojima su na Lampedusu stigli imigranti. Patrolni čamac ''CP 282“, na kojem je bio papa Franjo, pratilo je više desetaka barki lokalnih ribara. Papa se zatim u lučici Punta Favarlo susreo s nekolicinom imigranata. Jedan od imigranata koji su inače smješteni u prihvatnom centru, ispričao je papi Franji kako su oni žrtve krijumčara ljudima. Bivaju oteti i poslani u Europu da bi radili za druge. Postaju robovi današnjice. Papa im je zahvalio na dobrodošlici i pozvao na molitvu i za one koji nisu uspjeli stići do Lampeduse, koje je progutalo Sredozemno more. Od lučice do sportskog polja papa Franjo je išao u improviziranom 'papamobilu. Naime, jedno staro terensko vozilo, campagnola Fiatove proizvodnje, koje inače upotrebljava jedan stalni gost Lampeduse na koju dolazi iz Milana, postalo je papamobilom.
Papamobil ostavio u Rimu
Dakle, nije slan papamobil iz Vatikana već je adaptirano jedno terensko vozilo koje se već nalazilo na Lampedusi. Na automobilu je s papom Franjom bio nadbiskup Agrigenta na Siciliji pod čiju nadbiskupiju spada i Lampedusa, Francesco Montenegro, koji je ujedno i predsjednik Talijanske biskupske konferencije za migracije kao i fondacije ''Migrantes“. Automobil campagnola s Franjom prošao je pokraj ''groblja“ plovila s kojima su na otok stigli imigranti. Oltar s kojeg je Franjo predvodio misu načinio je stolar Franco Tuccio od drva plovila u obliku male barke.
I pastirski štap koji je upotrebljavao Franjo načinjen je od drva s plovila imigranata, kao i kalež koji je upotrijebio tijekom euharistijske mise. Na poljani na kojoj je Papa održao misu bilo je oko 15.000 osoba, odnosno tri puta više od broja stanovnika Lampeduse. Mnogi su stigli iz Italije i sa Sicilije kako bi prisustvovali toj misi na periferiji svijeta.
Tko je plakao za ljude?
Papa se, tijekom mise, najprije zahvalio mještanima Lampeduse koji s mnogo požrtvovanja pružaju prvu pomoć imigrantima. Zahvalio se mještanima na solidarnosti koju pružaju imigrantima. Zatim se zahvalio nadbiskupu Francescu Montenegru za to putovanje na Lapmedusu, kao i gradonačelnici, Giuseppini Nicolini.
– Tražili su bolji život, a pronašli su smrt – kazao je Franjo o imigrantima. Mnogi su primoravani na to putovanje iz Afrike u Europu. – Siromaštvo jednih postaje zarada za druge – kazao je papa Franjo o tom novom, današnjem ropstvu o kojem se uglavnom šuti. – U globaliziranom svijetu postali smo indiferentne globalizirane osobe – kazao je Papa i pitao ''tko je plakao za ljudima koji su poginuli u moru, za majkama i djecom koji su umrli u pokušaju dolaska do boljeg života za sebe i za svoje bližnje“. – Globalizirana indiferentnost oduzela nam je plač – kazao je papa Franjo i zatražio Božju oprost za takvo ponašanje ljudi, svih nas, koji se ''zatvaramo u našem blagostanju“ i ne vidimo patnju drugih.
Neosjetljivost za urlik drugih
Papin govor bio je kratak, ali nevjerojatno dirljiv i istodobno snažan, potresao je sve. Franjo je, dok je izgovarao te riječi o globalnoj indiferentnosti za one koji u globalizaciji nemaju ništa, koji nemaju osnovne stvari za život, bio vidljivo dirnut, drhtao mu je glas.
– Kultura blagostanja stvara nas neosjetljivima za urlik drugih – kazao je Papa i dodao kako dobrostojeće osobe žive kao u ''balonu od sapunice“, a to dovodi do ''globalizacije indiferentnosti u kojoj smo se naučili na patnju drugih, koja nas se ne tiče, ne zanima nas, nije naš posao“.
Dok su Franjini prethodnici izabirali institucionalna putovanja za svoje prve odlaske iz Rima, papa Bergoglio otišao je na Lampedusu na najskromniji mogući način. Tim putovanjem je praktički kazao: Za obnovu treba krenuti od onih koji imaju najveće potrebe.
>>'Boli me kada vidim svećenika u posljednjem modelu auta'
