Poštovane čitateljice i čitatelji Večernjeg lista, u posljednje se vrijeme pojavilo mnogo nagađanja o tome kakav će utjecaj na hrvatske tradicionalne i izvorne, tzv. domaće proizvode, imati ulazak Hrvatske u Europsku uniju.
Moram odmah priznati da sam i sâm ljubitelj tih ukusnih hrvatskih izvornih proizvoda. Stoga želim ohrabriti javnost da se ne brine jer je posve jasno da jedno od vaših i mojih omiljenih jela – sir i vrhnje – neće nestati. Naprotiv, prilično sam siguran da će zbog svoje posebnosti i originalnosti postati brend čak i na zahtjevnu tržištu Europske unije!
U javnosti se vrlo često pojavljuje kriva percepcija da će EU Hrvatskoj nešto zabraniti. Takva su nagađanja neutemeljena. Tradicionalni proizvodi, primjerice hrvatski sir i vrhnje, na vrhu su europske poljoprivredne proizvodnje i svaka je država članica EU vrlo ponosna što takve prepoznatljive proizvode može imati na svojim lokalnim tržištima, uz bok prerađenoj i „komercijaliziranoj" hrani koja je dostupna u trgovačkim lancima.
Europska unija brine se o svojim građanima, a oni kao potrošači svakako žele imati sva jamstva da je hrana koju oni i njihova djeca konzumiraju posve sigurna.
Od polja do stola
Sigurnost hrane u politici Europske unije svakako je prioritet. U skladu s tim, pravna stečevina EU čvrsto propisuje da, bez obzira na to je li riječ o proizvođačima, prerađivačima ili uvoznicima, svi koji sudjeluju u hranidbenom lancu moraju osigurati da se sva hrana, stočna hrana i sastojci hrane mogu pratiti kroz cijeli lanac, "od polja do stola", tako da svaka tvrtka može identificirati svog dobavljača i tvrtku koju opskrbljuje.
Važno je istaknuti da se proizvođači i prerađivači moraju uskladiti s velikim brojem pravila o specifičnim pitanjima. Svrha tih pravila jest osigurati da hrana bude što sigurnija u tehničkom smislu, informirati potrošače i pružiti im pritom što veći izbor. Ovisno o pitanju, to može značiti da je EU prihvatio jedinstvene standarde ili da su zemlje članice odlučile međusobno priznati nacionalne standarde. Razlike u detaljima neće biti bitne ako je krajnji ishod isti, a hrana za potrošače sigurna.
Udovoljavanje ovim standardima nema međutim smisla ako se hrana proizvodi ili se njome rukuje u nehigijenskim uvjetima. Niski standardi higijene hrane otvaraju mogućnost širenja, primjerice salmonele i listerije, koje mogu uzrokovati otrovanje hranom.
Salmonela je prisutna u nizu prehrambenih proizvoda, npr. sirovim jajima, peradi, svinjetini i govedini. Ona usmrti nekoliko stotina ljudi u godini, a povrh toga, zarazi ih na desetke tisuća.
Prema tome, EU ima specifična pravila o postupanju prema tim opasnostima i opća higijenska pravila vezana za hranu i stočnu hranu, ažurirana posljednjih godina u sklopu preuređenja pravila o sigurnosti hrane. Točno je međutim i da postoji određena fleksibilnost u primjeni zakonodavstva EU, u smislu dopuštanja određenih izuzeća za manje proizvođače, ili one u udaljenim područjima koji opslužuju lokalna tržišta, s obzirom na to da bi nekima od njih trošak ovih mjera mogao ugroziti opstanak.
Proizvođači koji su izuzeti od određenih pravila svoje proizvode mogu prodavati krajnjim korisnicima samo lokalno, i to samo ako proizvodi nose naljepnicu koja navodi da uobičajena pravila nisu primijenjena. No i tada proizvođači moraju poštovati osnovna higijenska pravila kao što su zaštita proizvoda od kontaminacije i propadanja (održavanje hladnoće u lancu).
Nema mjesta panici
Dopustite da istaknem važnost zakonodavstva EU koje će europskim potrošačima napokon omogućiti da na tržištu EU kupuju hrvatske mliječne proizvode i mesne prerađevine s istom razinom povjerenja s kojom kupuju proizvode iz bilo koje druge zemlje članice EU. Europska unija temelji se na raznolikosti, a postojeći zakoni vezani za sigurnost hrane omogućuju da na velikom, europskom tržištu jednako žive sve vrste proizvoda – od industrijskih do tradicijskih proizvoda malih proizvođača – pod uvjetom da su sigurni za zdravlje potrošača!
Najmanja pomoć koju bilo koji grad/lokalna zajednica mogu pružiti svojim proizvođačima jest da im omoguće odgovarajuću infrastrukturu kojom će njihovi proizvodi biti očuvani u savršenu stanju dok ih ne kupimo na tržištu.
Prema tome, uvjeravam vas da nema potrebe za panikom u vezi s „odredbama EU", imajući na umu njihov glavni cilj: zaštitu potrošača i zaštitu proizvođača i njihovih proizvoda.
Da zaključim: ja i moja obitelj, kao i svi moji europski prijatelji, nastavit ćemo kao i dosad uživati u vašim domaćim proizvodima te pošto se Hrvatska pridruži obitelji EU!
