Sve se dogodilo u samo deset dana: 23. kolovoza 1994. kirurg je primio pacijenticu, 26. kolovoza kirurg je primio mito od pacijentičina brata, 30. kolovoza kirurg je operirao pacijenticu i 1. rujna pacijentica je umrla. Tada, međutim, više nije bilo kirurga da obitelji priopći tu nenadanu vijest.
– Kad je tražio 5000 maraka mita, rekao mi je da je to “za početak”. Kad je završio operaciju, rekao je kako da je sve prošlo odlično, da nije bilo metastaza i da neće trebati kemoterapija, te da će moja sestra “imati dug vijek”. Kad je poslije operacije preminula u bolnici, on kao da je nestao. Vijest o smrti saznali smo od dežurne sestre – govori Pero Bajić dok sjedimo u dnevnom boravku njegova doma u Nizozemskoj, samo dan nakon što je iz Strasbourga doznao vijest da je dobio spor u ovom slučaju koji vodi već 18 godina. Nije dobio veliku odštetu, 10 tisuća eura, ali dobio je nešto drugo.
Dvije prijave
– Dobio sam satisfakciju u obliku pravedne presude. Kad sam pokretao sudske sporove, nisam imao motiv materijalne odštete. Važno mi je bilo dobiti pravednu presudu, želio sam da Europski sud za ljudska prava potvrdi moje navode i ukaže na korumpiranost sustava. Presuda pogađa u srž, daje pregled katastrofalnog stanja u našem zdravstvenom i pravosudnom sustavu – kaže Pero Bajić, hrvatski iseljenik koji u Nizozemskoj živi desetljećima. I njegova sestra bila se preselila u Nizozemsku prije neočekivanog oboljenja i smrti. Tumor abdomena otkriven joj je nenadano, tijekom ljeta koje je provodila u Hrvatskoj. Kad su joj to priopćili u bolnici na Rebru, brat Pero je razmišljao da je odmah vrati u Nizozemsku i da ondje to operira. Ali liječnici su ih uvjeravali da pacijentica ne bi dobro podnijela let zrakoplovom i da je bolje da se to odmah operira. Bajić je uvjeren je da su im taj savjet dali samo kako bi uzeli novac. Kako su kasnije otkrile sudske tužbe i presude, dr. Vuk Borčić u svome je uredu uzeo 5000 DEM kako bi obavio operaciju.
– Nije rekao izravno “dajte mi”, ali je govorio da je to skupo, da treba platiti ako operaciju treba obaviti odmah... Pitao sam koliko. On je rekao pet tisuća maraka, za početak – kaže Bajić. Nakon smrti, koja je obitelji objašnjena komplikacijom u obliku plućne embolije, Pero Bajić odlučio je istjerati pravdu. Nije vjerovao u objašnjenje o plućnoj emboliji, a smatrao je i da nalaz patološkog odjela potvrđuje njegove sumnje. Prijavio je kirurga za nesavjesno liječenje i za iznuđivanje mita. Europski sud za ljudska prava ovaj je tjedan u presudi zaključio da je RH povrijedila procesnu obvezu iz čl. 2 Konvencije (pravo na život) zbog toga što nije poduzela učinkovitu istragu o smrti zbog liječničke pogreške. Ali Bajić je trebao čekati 18 godina...
– Prvo sam izgubio četiri godine čekajući DORH. Nakon mojih dviju prijava, DORH je tražio vještačenje, a vještak je bio dr. Josip Škavić, fakultetski kolega dr. Borčića. Tu sam vidio moguću pristranost. Vještačenje je zaključilo da nije bilo propusta i DORH je odbacio prijavu. To je trajalo četiri godine – govori Pero Bajić. Po njegovoj drugoj prijavi, za mito, DORH je također, kaže Pero Bajić, zaključio da nema dovoljno dokaza. Po toj prijavi za mito pokrenut je i disciplinski postupak unutar KBC Zagreb i dr. Borčiću je utvrđena odgovornost za primanje mita te mu je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Mjesec dana kasnije, prvo rješenje je preinačeno, a kao olakotne okolnosti za dr. Borčića navedeni su “dignitet njegove funkcije i doprinos kirurškoj struci, 35-godišnji radni staž...”.
Ispričnice od vještaka
Tako je Pero Bajić ostao bez zadovoljštine i od DORH-a i od disciplinske komisije, pa je odlučio pokrenuti građansku parnicu. Opet, dvije parnice, jednu zbog nesavjesnog liječenja, drugu zbog mita.
– Tuženi dugo nije dolazio na ročišta. A opravdanja mu je pisao isti onaj vještak dr. Škavić koji je u vještačenju našao da nije bilo liječničke pogreške – kaže Bajić. Taj je sudski spor završio oslobađajućom presudom, a Pero Bajić se žalio zbog pristranosti vještaka. Suđenje je ponovljeno s drugim vještakom, opet s oslobađajućom presudom, a Bajić se dalje žalio dok nije iscrpio sve mogućnosti žalbe u Hrvatskoj. I onda se 2010. žalio Strasbourgu.
– Moja prijava bila je prvi slučaj u RH u kojem je liječnik prijavljen zbog nesavjesnog liječenja i korupcije. Drago mi je da je, nakon što su to DORH i hrvatski sudovi odbili, Europski sud za ljudska prava prepoznao da sam bio u pravu – kaže Pero Bajić.
>>\'Treba oduzeti licencu onima koji su nepotrebno propisivali lijekove\'
Baš Bajić - pobijedio DORH !