U trenutku dok su svima pred nosom samoizolacija, oprez i strah od nepoznanice onoga što nas još čeka, čak su i sinoćnji rezultati izbora u HDZ-u ostali pomalo u drugom planu. Kao i, ironije li, i predsjedanje Hrvatske Europskom unijom o kome se uopće ne govori, iako je baš to bio Plenkovićev željeni tour de force za planiranu pobjedu u HDZ-u.
Pitanje je koliko je nastala situacija s koronavirusom pomogla ili odmogla kojoj frakciji u HDZ-u, ali je sigurno da smo na političkoj sceni izbjegli još gori scenarij od ovog koji imamo. Opet ironično, ali možda nam je koronavirus i pomogao, jer u trenutku ozbiljnijih briga nikome nije bilo do još veće radikalizacije političke situacije i dodatne samoizolacije koja se već svima popela na glavu.
Naime, padom Plenkovića i mogućim prolaskom frakcije Mire Kovača mogli smo se naći u situaciji trenutnog pada Vlade iz koje bi izašli HDS i SDS, a sve u trenutku dok na terenu nije najbitnije tko pobjeđuje u HDZ-u, nego možemo li pobijediti koronavirus.
Ako vam to možda izgleda nepovezano, uopće nije. Moguća pobjeda platforme Mire Kovača, Stiera i Penave tek bi dovela do samoizolacije i političke pandemije desne opcije koja bi se putem HDZ-a kapilarno proširila Hrvatskom, paralizirala nas i dovela do prijevremenih parlamentarnih izbora koje bi bilo teško organizirati u ovakvim uvjetima, izolirala nas od Europe i dovela do brojnih situacija ideološkog radikalizma kojeg nam je ionako preko glave, i koji smo izbjegli providnošću - nisam mislio da ću to ikad reći - trezvenošću HDZ-ovih birača koji su glasali za, pojednostavljeno rečeno, Plenkovića & društvo.
Naravno, niti Plenković nije nevin u čitavoj priči, daleko od toga, jer politika po defaultu nije nevina rabota, već prije svega umješnost mogućega. Zamalo da se radi o legaliziranoj ideološkoj prostituciji u kojoj se ideje, ideali i pozicije mijenjaju prema trenutnim interesima i mogućim kombinacijama.
Svoje je - koliko god bilo degutantno prozivanje dojučerašnjih partijskih kolega - odigralo i javno, a ne zatvoreno stranačko, nadmetanje suprotstavljenih HDZ-ovih frakcija, pri čemu se činilo da niti sjajna i iskusna Damira Gregoret nije vjerovala što je sve čula u jedinom izravnom duelu Plenkovića i Kovača na RTL televiziji.
Ali su (baš) zato svi, a ne samo članovi HDZ-a koji su na glasanje išli "dezinficiranih" ruku, a kako vidimo i umova, čuli što se to valja iza brda i što im se nudi, posredno i svima nama ostalima koji smo ionako taoci dvije najveće hrvatske političke stranke. Upravo su javni sektor i mediji odigrali važnu ulogu u ovom HDZ-ovom srazu, pa se, s providnošću koronavirusa - što mu je vjerojatno jedina dobra strana - do kostiju ogolilo tko što hoće i kamo nas vodi.
Možda je upravo ta činjenica, da je pobjeda Mire Kovača i ekipe bila prijetnja poput koronavirusa, ideološka pandemija i samoizolacija s kojom bi se i ostali izvan HDZ-a morali dugotrajno boriti, bila presudna da smo izbjegli barem jednu katastrofu.
Jer, koronavirus ćemo sigurno pobijediti, ali je desna frakcija HDZ-ovih nezadovoljnika, a kvadratnim metrima i sinekurama namirenih bivših moćnika, ministara, tajnika i glavešina vječna i puno opasnija prijetnja protiv koje nikad neće biti cjepiva.
Ali možda je Škoro dobio pojačanje?
Treća opcije je izvjesna. Raznorazni "hrvoji horvati" nesretno dodijeljenih imena, ostat će nesretni ljevičari.