Mirko Bjelan legenda je hrvatske planinarske zajednice, ljubav prema vrhovima otkrio je tek po odlasku u mirovinu. U svojim blogovima pod nazivom Moj planinarski dnevnik, na stranici gorja.net, Mirko Bjelan detaljno opisuje rute koje je prošao. Tu je sve što je potrebno u planiranju izleta. Od dolaska do početne točke, mjesta gdje ostaviti prijevozno sredstvo, pravci i eventualni izazovi tijekom rute, upozorenja, kompletna statistika, fotografije, ali i zanimljivosti vezane za vrh, mjesto i slično.
Teška ozljeda desne noge
– Moj planinarski dnevnik više je od dnevnika. To je vrhunski edukativni vodič i inspiracija mnogim planinarima. Prepoznao je to i Hrvatski planinarski savez, te 2021. godine Moj planinarski dnevnik proglasio najboljom planinarskom web-stranicom. Mirko Bjelan planinari nešto više od deset godina. Njegov planinarski put počeo je po odlasku u mirovinu, a u to vrijeme prošao je kilometre koje mnogi mogu samo sanjati.
– Počeo sam planinariti sa 64 godine i na svojim prvim izletima promatrao sam što ostali planinari rade. Jedni su skupljali žigove po vrhovima planina, drugi su se fotografirali, a treći bi samo gledali u daljinu uživajući u trenutku. Ja sam odlučio pisati dnevnik, da imam nekakvu uspomenu. Čovjek s vremenom zaboravlja. Zato sam ja počeo sve zapisivati – kaže Bjelan.
Početkom planinarske karijere doživio je tešku ozljedu desne noge na jednom od planinarskih izleta u Sloveniji. To ga je na nekoliko mjeseci prisililo na mirovanje, a s obzirom na to da je imao pregršt slobodnog vremena, počeo je ozbiljnije raditi na svom projektu i pisati blogove.
– Naziv Moj planinarski dnevnik upravo je ono što nosi u nazivu. Dakle, on je moj, na mojoj web-stranici i pišem onako kako sam ja doživio izlete. Gdje sam bio, s kime, što sam radio, što sam jeo i pio i na koncu, kako sam se zabavio. Nisam htio da netko tomu prigovara. Zato je odlično da je u nazivu Moj planinarski dnevnik. S godinama sam se trudio da bude svakome zanimljiv. Shvatio sam da je stići na neki vrh, a ništa o tome ne napisati, jednako kao da se popnete na taj isti vrh, zaklopite oči i ništa ne vidite. Zato je u mojem blogu prva stvar na koju ćete naići opis vrha planine ili nekog mjesta.
Nakon godina opažanja, bilježenja, pisanja, fotografiranja, Mirko Bjelan i njegov blog danas su mnogima početna točka planiranja vlastitih izleta. Vrlo cijenjen u planinarskoj zajednici u Hrvatskoj ali i izvan granica Lijepe Naše.
– Želim što više pomoći planinarskoj zajednici. Drago mi je da je moj rad prepoznat i od Hrvatskog planinarskog saveza. To mi je na neki način obaveza da i dalje radom doprinosim hrvatskom planinarstvu – kaže Bjelan.
POVEZANI ČLANCI:
Taj doprinos uistinu je ogroman. Na stranici Moj planinarski dnevnik možete čitati o usponima na vrhove po Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Bugarskoj, Grčkoj, Crnoj Gori, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Turskoj, Rusiji i Africi. Zamislite samo priče čovjeka koji se sa 75 godina popeo na Kilimanjaro ili pak Elbrus.
Četiri mjeseca godišnje pišem
– Da mi je netko prije deset godina rekao da ću doživjeti ovakve planinarske trenutke, rekao bih mu da je lud. I sve se nekako nevjerojatno poklapa. Naime, 13. srpnja 2011. godine imao sam onu spomenutu nesreću na Špiku u Sloveniji, kad sam teško ozlijedio desnu nogu i kada su mnogi mislili da je to kraj moj planinarske karijere. Točno deset godina poslije, baš na obljetnicu nesreće, bio sam na Elbrusu (5642 m), najvišem europskom i kavkaskom vrhu. Pri usponu do vrha Uhuru na Kilimanjaro, prolazi se kroz pet različitih klimatskih zona. U prvoj zoni oko podnožja vrha nalaze se obradive površine s mnoga sela u kojima se uzgajaju kava i banane. Druga zona predstavlja šumovito područje – tropsku šumu s puno kiše, koja bi se mogla nazvati i džunglom u kojoj obitava veliki broj životinja. Treća zona je močvarna – ravnica, livade i krško raslinje.
Četvrta zona mogla bi se nazvati – alpska pustinja koja ima hladno i kiselo tlo u kojemu je vegetacija siromašna. Pisanje blogova veliki je posao. Vrlo zahtjevan. Omjer je otprilike ovakav: jedan dan planinarenja je jedan dan pisanja. U prosjeku sam oko 60 dana godišnje u planinama i još toliko pišem o tome. Dakle, četiri mjeseca u godini zauzet sam pisanjem. Ali istinski uživam u tome, volim to i nastavit ću dokle god budem mogao – zaključio je Bjelan.
>> VIDEO Psi avanturisti: Dva koker španijela su se u samo godinu dana sa svojom vlasnicom popela na čak 90 planina
