Baš kao i Hrvatska, i Danska je 1971. godine imala najnižu stopu nataliteta u Europi. Danska je danas po natalitetu u europskom vrhu. Hrvatska i Irska imale su 2005. godine isti broj stanovnika.
No u Irskoj se godišnje rađa 75 tisuća djece, 45 tisuća više nego što imaju umrlih godišnje, dok se u Hrvatskoj rađa manje od 40 tisuća djece, a istovremeno umire deset tisuća ljudi više! Nešto je trulo u državi, ali očito ne ni u Danskoj ni u Irskoj, čije su kvalitetne populacijske politike dale vrlo konkretne rezultate. A u Hrvatskoj? – Proljetos smo dijete htjeli upisati u jaslice. U novom vrtiću u našem kvartu Vrbani III rekli su nam da nema mjesta do 2018. godine, a mjesta nema ni u okolnim vrtićima! – ispričali su nam obrazovani, situirani roditelji iz Zagreba kojima ne treba financijska pomoć države, ali razočarani su nedostatkom osnovnih servisa za obitelj. Imaju opciju otići u inozemstvo i taj detalj svakako preteže na tu stranu.
Obitelj pak 37-godišnje M. F. koja je na roditeljskom dopustu s najmlađim djetetom, od sljedećeg će mjeseca primati uvećanu roditeljsku naknadu. – Ali ćemo zbog toga ostati bez dječjeg doplatka jer ćemo za nešto sitno prijeći cenzus, tako da ne znam jesmo li na dobitku ili na gubitku – kaže, dajući primjer kako se međusobno neusklađene mjere odražavaju na život. Ivana Grilec majka je četvero djece pa ona i suprug imaju poprilično roditeljskog dopusta koji mogu koristiti do 8. djetetove godine. – To dobro dođe ljeti i za mlađe školarce, oni ne mogu biti sami kod kuće kad škola završi – kaže Ivana.
Na depopulacijske procese koji sustavno podrivaju demografsku sliku Hrvatske, demografi upozoravaju već desetljećima, otkad se nakon Drugog svjetskog rata poljoprivredno stanovništvo kakvo je do tada prevladavalo, počelo masovno seliti u gradove i okretati industriji. Žene u gradovima zapošljavale su se, a to je značajno utjecalo na fertilitet pa se broj djece bitno smanjio. No trebalo je proći pola stoljeća da odgovorni načnu tu temu. Učinili su to tek kad je voda došla do grla – kad se u godini rodilo 36 tisuća djece, a 80 tisuća ljudi, mahom mladih i obrazovanih, napustilo zemlju. A demografske projekcije godinama već govore o 3,68 milijuna stanovnika u Hrvatskoj do 2031. godine. Većina će stanovnika biti starija populacija koja zahtijeva veću socijalnu i zdravstvenu skrb, a istovremeno neće biti proporcionalno dovoljno radno aktivnih koji bi punili proračun kako bi se ta skrb mogla i provoditi. Perspektiva je starenje i odumiranje, što se donekle može ublažiti samo useljavanjem.
Godinama su se formalno donosile strategije i demografski planovi, ali su redovito završavali u ladicama. Sada je, međutim, situacija eskalirala pa je država navrat-nanos iznjedrila neke vatrogasne mjere, proglasivši ih demografskom revitalizacijom. Povećale su se roditeljske naknade pa će roditelji od kolovoza umjesto najviše 2660 kuna primati maksimalno 3991 kunu, a oni nezaposleni ili kratko zaposleni 2328 umjesto 1663 kune. Krenulo se i sa subvencioniranjem stambenih kredita za mlade, pri čemu će država plaćati pola rate prve četiri godine, a dulje ako obitelj u kreditu dobije prinovu. Prije tjedan dana održana je sjednica Vijeća za demografsku revitalizaciju, tijela koje bi međuresorno trebalo raditi u korist obiteljskih politika. Državni tajnik za demografiju Marin Strmota izjavio je nakon te sjednice da se “nakon određenih mjera na području demografije i oporavka kroz mjere demografske politike”, sljedeće mjere tiču predškolskog odgoja i obrazovanja, paketa mjera usklađivanja poslovnog i privatnog života, odnosno usluga za djecu i obitelj. – Krenuli bismo s povećanjem kapaciteta vrtića, daljnjom institucionalizacijom predškolskog odgoja, ali i uređivanjem i usklađivanjem radnog vremena s tržištem rada – izjavio je Strmota. Kazao je i kako pri usklađivanju privatnog i poslovnog života treba voditi računa o smjernicama iz direktive EU, a tu se u prvi plan stavljaju fleksibilni oblici radnog vremena, tzv. family friendly policies. Zacrtan je, također, hodogram po kojem kreću u pregovore s čelnicima općina i gradova čiju podršku očekuju za pojačanje mreže predškolskog odgoja i obrazovanja.
Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić ponovila je pritom da demografska revitalizacija nije zadatak samo jednog ministarstva već se mora voditi kroz integriranu i usklađenu međuresornu suradnju. – Nema mjere koja bi bila učinkovita i odmah dala rezultate. I gospodarski rast i nova, dobro plaćena mjesta preduvjet su za stvaranje novih mladih obitelji – istaknula je ministrica. Htjeli smo čuti detaljnije o planiranim koracima i mjerama, međutim, u Ministarstvu su nas odbili rekavši da je zasad rečeno sve što je trebalo reći. Tako ne znamo postoji li neka demografska/obiteljska/populacijska strategija po kojoj rade ni kakav je akcijski plan, zbog čega se da zaključiti da će se raditi kao i dosad – stihijski i parcijalno.
– Naravno da ove dvije mjere treba pozdraviti, ali ne znamo koje će se mjere dalje provoditi, kada i u kojim rokovima, s koliko novca itd. Osim načelnog programa Vlade i općenite prezentacije državnog tajnika te ponekih najava, ne znamo ništa, a trebalo je izaći s jasnim smjernicama – misli prof. dr. sc. Siniša Zrinščak s Katedre za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Vladine mjere za usklađivanje obiteljskih i obveza na tržištu rada svakako su korak u dobrom smjeru, smatra i prof. dr. sc. Gojko Bežovan, ističući da su socijalna ulaganja u djecu, a posebice u predškolski odgoj, ulaganja s najvećom stopom povrata i značajno utječu na smanjenje društvenih nejednakosti. No programe demografske revitalizacije moguće je postići gospodarskim razvojem, a mjere redistribucije kroz programe socijalne države uvijek su dopunske i ograničenih učinaka, ističe Bežovan. Roditeljske naknade definitivno je trebalo ne samo povećati već delimitirati, slažu se u udrugama Roda i U ime obitelji odakle pozdravljaju prve korake u tom smjeru, premda trome, neusklađene i sporadične.
Sindikalac Krešo Sever upućuje na to da demografija traži sveobuhvatni društveni pristup na nacionalnoj razini. Svi oni imaju određenja viđenja i prijedloge o kojima bi donositelji odluka svakako trebali voditi računa. Prije dvije godine, prof. Zrinščak koordinirao je rad skupine stručnjaka koji su za Ministarstvo socijalne politike izradili nacrt mjera obiteljske politike. Dokument je ostao u ladici, no među mjerama koje predviđa jest i fleksibilnost korištenja roditeljskog dopusta prema potrebama radnog mjesta i s obzirom na obiteljsku situaciju, npr. uz mogućnost da se pravo koristi kao rad u nepunom radnom vremenu, kao dan ili dva dana u tjednu i sl. Nadalje, detaljno su razrađene usluge za djecu i obitelj pa se nužnim ističe što prije osigurati veću dostupnost javno financiranih, priuštivih i kvalitetnih programa predškolskog odgoja i obrazovanja. U cilju prevencije ranog ispadanja iz obrazovnog sustava, EU traži da članice vrtićima obuhvate najmanje 90% djece od tri godine do polaska u školu te 33% djece do tri godine jaslicama. Mi pak imamo goleme regionalne razlike pa u pojedinim hrvatskim županijama (Brodsko-posavska, Požeško-slavonska) tek je 20 do 30 posto djece u vrtićima, dok je u Zagrebu to oko europskog cilja. Pitanje vrtića političari obično podcjenjuju.
– To je važnije nego asfaltirati cestu ili postaviti električni stup i valja raditi na svijesti političara i roditelja da to prihvate. Vrtići imaju iznimno veliku socijalizacijsku ulogu i uvelike utječu na razvoj kognitivnih vještina i na njihova kasnija postignuća u daljem obrazovanju, posebice kod djece iz obitelji skromnijeg obrazovanja ili materijalnih mogućnosti – objašnjava prof. Zrinščak. Prema nacrtu iz 2015. godine, valja osigurati nesmetani rad vrtića i tijekom ljeta tj. osigurati brigu o djeci tijekom cijele godine, a ne vezati je uz pedagošku godinu. Također se predviđa da u svakom većem vrtiću postoji barem jedna vrtićka skupina koja prima djecu čiji roditelji rade u smjenama, kao i djecu čiji roditelji rade vikendom, da se upisi omoguće cijele godine. Među mjerama za školsku djecu, među ostalim, predviđa se javno financirani produženi boravak barem za djecu do 4. razreda te besplatan topli obrok za sve školarce.
– Bez državne intervencije neće biti moguće to postići u jedinicama lokalne samouprave – ističe prof. Zrinščak i zaključuje kako je drugi problem ograničenja roditeljske uloge koja proizlaze s tržišta rada. Sve dok demografija ne postane tema nacionalnog socijalnog dijaloga, stvari se neće početi rješavati. U to je uvjeren i Krešimir Sever koji je utvrdio da Hrvatska, nažalost, nije “family friendly” zemlja. Dok je odlazak na rad u inozemstvo 70-ih značio odlazak jednog člana obitelji koji je onima koji su ostali slao snažne novčane doznake od kojih je zemlja profitirala, sada odlaze cijele obitelji ili mladi samci pa takvih doznaka neće biti. A najnoviji trend, nedostatak radne snage u Hrvatskoj, poslodavci bi nadoknadili uvozom radne snage, a to je širi udar na državu. Uvozni radnici ruše cijenu rada. Ostaju li im obitelji u domicilnoj državi, oni ovdje minimalno troše i novac se odlijeva drugamo, a dovedu li obitelji, to povlači sa sobom gradnju dodatne infrastrukture. Država je izmjenama Zakona o radu 2003., 2013. i 2014. godine slijedila interes profita. Dok smo 2002. imali malo više od 10% onih koji su radili u nestalnim oblicima rada, a EU 12,4%, to je bio argument poslodavaca i Vlade za uvođenje više privremenog rada pa je sve više jačao agencijski rad i rad na određeno vrijeme; 95% novosklopljenih ugovora o radu godišnje bilo je na određeno vrijeme. To se očitovalo tako da je 2016. udio nestalnih oblika rada narastao na 22,2%, dok je istodobno u EU to 14,2%. Umiješao se i SOR (stručno osposobljavanje radnika) i dodatno produbio problem.
– Posljedice toga vidimo danas. Mladi ljudi kao razlog iseljavanja navode prvenstveno niska primanja i nesigurne oblike rada, a nedostatak radnih mjesta tek je treći razlog iseljavanja! – govori Sever, navodeći i studentski rad kao sve češći oblik koji zamjenjuje stalni rad. Pojavio se i trend upisivanja drugog fakulteta jer poslodavci, kojima su studenti vrlo isplativa radna snaga, daju im do znanja da za njih dok studiraju ima posla, ali ako diplomiraju – ne! – Putem studentskog rada djeca istiskuju roditelje iz sigurnog posla. Sada govorimo o pronatalitetnoj politici, a sve su to uvjeti u kojima hrvatski radnici žive. Jasno je da mladi ljudi razmišljaju kako s malom plaćom i nesigurnim oblicima rada nemaju perspektivu i ne mogu zasnovati obitelj te odlaze. Na kome ćemo mi razvijati sustav? – pita se Sever zaključivši da je s tržišta rada previše udara na obitelj i zdravlje nacije. Najave dokidanja rada nedjeljom pozdravlja jer što veći broj radnika ne radi nedjeljom, to je manje iznimaka koji rade pa je lakše taj rad držati u sferi zakona. – Turističkim zemljama nije cilj da im nedjeljom rade trgovine, već restorani i kafići! Švicarska od turizma zaradi triput više od Hrvatske, a ondje subotom popodne sve trgovine prestaju raditi, poručuje te dodaje: – Društvo treba mijenjati jer se zbog nezrelog sustava raspada kao pikseli fotografije. Mladima umjesto izrabljivanja moramo dati sigurnost, a time budućnost. To će posljedično značiti i stabilan mirovinski i zdravstveni sustav.
Prof. Bežovan ističe kako je ključni generator rasta i razvoja gospodarstvo koje još uvijek ne otvara nova radna mjesta dostatna za zapošljavanje mlađih naraštaja, dok se istodobno mnogim starijima prijeti gubitkom zaposlenja.
– Profitabilno gospodarstvo, naročito bankarski sektor, uglavnom je u rukama stranaca. Domaći poduzetnici s visokim kamatama ne mogu konkurirati stranim tvrtkama na našem tržištu koje imaju daleko povoljnije financiranje. Pokazuje se da strani kapital ne provodi koncept društvene odgovornosti gospodarstva kao u zemljama maticama. Oni zapošljavaju manje radne snage, zaposleni imaju manja prava, nisu spremni primjereno donirati za kulturu i obrazovanje. Cilj ovih gospodarskih subjekata je maksimalizacija profita koji iznose iz zemlje. Zemlje u kojima se ne reinvestira ostvareni profit postaju uvelike kolonije u kojima se pojavljuje višak stanovništva koje se mora, da bi preživjelo, iseljavati. Seljenje mladih visokoobrazovanih velik je gubitak ljudskog kapitala. To je ključni hrvatski gospodarski, socijalni i politički rizik o kojem ne postoji primjereni dijalog – pojašnjava prof. Bežovan, koji smatra da Vladu treba ohrabriti u nastojanjima kako bi mjere zapošljavanja i obiteljsku politiku stavila u središte redistribucije. Uvjeren je da će državne subvencije za stambene kredite imati ograničene učinke i da nije trebalo ukidati oslobođenje od poreza na prvu nekretninu.
– Stanovanje je prevažno za demografsku obnovu, a kao socijalno ulaganje s velikim povratom preporučujem gradnju socijalnih i javno najamnih stanova – kaže Bežovan, dodavši da Vlada hitno treba povećati dječje doplatke te otvoriti raspravu njihova ostvarivanja temeljem provjere imovine i prihoda obitelji te vratiti doplatke studentima. U udruzi Roda drže da sporadične mjere neće dati rezultate i navode suštinske probleme koje političari moraju rješavati ako žele demografski obnoviti zemlju. To su: pravna nesigurnost, loši uvjeti rada, stalne kozmetičke izmjene zakona poput Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, diskriminacija žena na tržištu rada, ugovori na određeno vrijeme, sve veći broj djece u riziku od siromaštva, nedostatak podrške cijelog društva obiteljima s malom djecom. – Kada bi se fokus političara s podizanja brojnosti stanovništva preselio na podizanje kvalitete života obitelji s djecom, ne bi bilo potrebno trošiti vrijeme i novac na demografsku obnovu. Opasno je govoriti o demografskoj obnovi bez obiteljske politike kao što je opasno govoriti o fleksibilnosti radnog vremena ili promjeni radnog vremena vrtića bez jačanja položaja žena na tržištu rada. Takve najave govore o kratkovidnosti donositelja odluka i o nepoznavanju potreba obitelji i djece – kaže Branka Mrzić Jagodić u ime udruge Roda (Roditelji u akciji).
Udruga U ime obitelji podsjeća da je uz izgradnju dovoljno vrtićkih kapaciteta nužno riješiti i problem upisa djece prije navršene godine dana. Misle da bi zakon trebao davati mogućnost da se nakon godinu dana majke s troje ili više djece mogu vratiti na tržište rada, ako to žele, i zadržati roditeljske potpore (npr. uz zapošljavanje na pola radnog vremena). – Kako bi se poslodavce potaknulo na zapošljavanje i zadržavanje na radnom mjestu žena koje planiraju obitelj, trudnica i majki s malom djecom, smatramo važnim oslobođenje poslodavaca od plaćanja doprinosa za njih – kaže Krešimir Planinić i ističe da su nužne i izmjene ZOR-a kako bi se zaposlenima u trgovinama omogućilo da ne rade nedjeljom ako to ne žele ili, ako žele, da im se taj rad plati – najmanje 50 posto više.
Podignu li se ograde pokraj kontejnera kvaliteta pravih hrvatskih familija če pasti ker uz Boga i domoljublje nema više kopanja kao svoj na svome