Danas sam sretna kao što već dugo nisam bila i moram tu sreću podijeliti sa svima vama. Pojela sam kiflu sa slaninom i sirom iz sibinjske pekarnice, neprocjenjivo! Cijenite svoje kifle, cijenite male stvari i ljude kojima ste u životu okruženi i budite sretni što ste zdravi.
Ovu poruku na svojem je Facebook-profilu iz svoje sobe napisala Martina Topalović, učenica sedmog razreda osnovne škole u Sibinju. Cijela Brodsko-posavska županija, ali i drugi krajevi Hrvatske, prošle se jeseni ujedinila u akcijama prikupljanja pomoći za liječenje ove djevojčice, kojoj je dijagnosticiran težak oblik leukemije.
Osam mjeseci u bolnici
Dugotrajna borba s bolešću, višemjesečni boravak u bolnici, presađivanje koštane srži anonimnog donora iz Poljske... Sve je to sada iza Martine. Hrabra djevojčica koja je svima u mislima nakon dugih osam mjeseci boravka na Rebru došla je kući. U razgovoru s Martininim ocem Josipom doznali smo da se djevojčica dobro osjeća, s obzirom na to kroz što je sve prošla, ali sam dolazak kući nešto je što je kao sunce zasjalo nad cijelom obitelji. No nije bilo lako.
– Najprije se krenulo s lakšim kemoterapijama, a onda, kada su na red došle one jake, to je bio užas. Transplantaciju koštane srži imala je 19. ožujka, nakon čega su uslijedila tri tjedna straha što će se dogoditi. Operacija je trajala 40 minuta i ona sama po sebi nije strašna, ali uvijek je pitanje hoće li to njezino tijelo prihvatiti. Srećom, nalazi su krenuli u dobrom smjeru – kaže Josip Topalović.
Sada je sve lakše, ali Martina još uvijek nije ozdravila. Slijede joj redovite kontrole, svaki drugi dan ide vaditi krv, idući tjedan mora ponovno u Zagreb i borba se nastavlja. Sve što se događalo proteklih mjeseci ostavilo je traga na njoj, ali i njezinim roditeljima i braći koji su sve to skupa proživljavali zajedno s njom.
– Kada doživite nešto takvo, život vam se okrene za 180 stupnjeva. Neke stvari jednostavno ne stignete. Supruga je stalno bila s njom u Zagrebu, od jutra do mraka ona joj je bila psihička podrška. Osam mjeseci ni jedna ni druga nisu uopće dolazile kući – govori Martinin otac. Martinina majka Tera Topalović zahvalila je svima koji su bili uz nju i djevojčicu. Spoznaja o tome koliko se ljudi odazvalo na akcije i koliku su podršku imali ulijeva joj nadu da sve mora izaći na dobro.
– Teško mi je opisati kako se osjećam, dojmovi su još jako svježi. Martina još nije ozdravila, našim mukama nije kraj, ali velike bitke su dobivene. Vjerujem da je najgore iza nas i da je ovo barem početak kraja – kazala je Martinina majka.
Poruka umrlom prijatelju
Željeli smo Martinu fotografirati u njezinu domu, ali njezina nas je majka u strahu od možebitne infekcije zamolila da to ne činimo. Zato su nam iz njezine obitelji spremno sami poslali njezine fotografije. I Martina je na društvenoj mreži uz smajlić poručila svim svojim prijateljima da je ne posjećuju zbog koronavirusa. Zahvalila je svima koji su joj bili podrška, koji su joj darovali svoje srce i pomogli joj nositi njezin križ. Posebno emotivnu poruku poslala je jednom bolesnom dječaku s njezina odjela, prijatelju koji je, nažalost, izgubio bitku za život.
– U svoj toj tami i hladnoći koja je iza mene ima i nešto lijepo. Upoznala sam nove dobre ljude i stekla prijatelje koji su me grijali i bili moje svjetlo. Neki od njih sada još jače griju i svijetle – Valentino, nadam se da ti je lijepo tamo gore – napisala je Martina Topalović.
