Razvoj marikulture, odnosno industrije uzgoja ribe i morskih plodova, približio je mnogim ljudima neke od najukusnijih vrsta bijele ribe – i cijenom, i količinom i dostupnošću u trgovinama. Hrvatska je bila pionir u razvoju komercijalne marikulture i od 1981. otvara mrijestilišta među prvima od svih mediteranskih zemalja u Europi, a analiza koju su nedavno objavili stručnjaci Europske unije pokazuje kako Hrvatska danas stoji u uzgoju jedne od najomiljenijih riba iz uzgoja – lubina ili brancina.
Grčka uzgoji 52%
Lubin i orada iz uzgoja uvijek su na vrhu ribe koja se uzgaja na hrvatskim morskim “farmama”, no u 2016. lubin je prestigao oradu i postao najuzgajivanija riba u Hrvatskoj, mjereno količinski: 5310 tona. Od toga je 3861 tona izvezeno izvan Hrvatske, 98 posto kao svježa i samo 2 posto kao zamrznuta.
No Hrvatska drži udio od ne baš velikih 6 posto u ukupnoj količini lubina uzgojenog u morima Europske unije. Najveći udio ima Grčka s 52 posto ukupno uzgojenog brancina u EU i Španjolska s 28 posto.
Upravo te tri zemlje – Hrvatska, Španjolska i Grčka – analizirane su u studiji koju je izradio i ovih dana objavio Europski tržišni opservatorij za proizvode ribarstva i akvakulture (EUMOFA).
Hrvatski uzgajivači, pokazuje ta analiza, imaju veću “veleprodajnu” cijenu (prvu cijenu lubina na samom uzgajalištu) nego njihovi kolege u Grčkoj i Španjolskoj. Distribucijski troškovi, koji se dodaju toj “veleprodajnoj” cijeni, veći su u Španjolskoj i Grčkoj.
Troškovi PDV-a, koji idu na sve to, veći su u Hrvatskoj. Što sve znači da kilogram brancina iz uzgoja, težine između 0,35 i 0,4 kilograma, u Hrvatskoj i Grčkoj u maloprodaji stoji 9,55 eura (ali s različitom strukturom unutar te cijene, vidi infografiku), a u Španjolskoj 7,84 eura, pokazuje studija EUMOFA-e.
Ova se studija usredotočila samo na lubina ili brancina, među ostalim i stoga što se uzgoj te bijele ribe povećao u EU čak 35 posto od 2007. do 2016. godine. Ulov “divljeg” brancina, dakle neuzgojenog, smanjio se u istom razdoblju za 39 posto u čitavom EU. Neuzgojeni je, naravno, puno skuplji. I cjenjeniji među gurmanima. Ali onaj iz uzgoja puno je prihvatljiviji cijenom mnogim potrošačima koji vjeruju da razlika u okusu između uzgojenog i “divljeg” nije ni približno toliko velika kao razlika u cijeni.
Hrvatske brojke, koje citira ova studija, pokazuju da se uzgoj brancina više nego udvostručio (+116 posto) između 2012. i 2016. godine. Naspram oko 5300 tona uzgojenog, procjenjuje se da je u 2016. u Hrvatskoj ulovljeno oko 8 tona “divljeg” brancina.
Najviše lubina ili brancina jedu Portugalci, Ciprani, Talijani i Španjolci: u prosjeku više od 500 grama godišnje po glavi stanovnika, dok je prosjek na razini svih 28 država EU zajedno 190 grama. Hrvatski je prosjek 380 grama po glavi stanovnika godišnje.
Italija je najveće izvozno tržište za lubina uzgojenog u hrvatskom Jadranskom moru. Na tu zemlju otpada 64 posto, a za njom slijede Slovenija, Francuska i Njemačka, gdje završi (redom) po 9, 8 i 6 posto hrvatskog brancina iz uzgoja. Italija, inače, uvozi 26,5 tona od ukupno 31 tone brancina koje konzumira godišnje. Francuska uvozi 6 od ukupno 9,6 tona brancina koje konzumira, a Španjolska većinu brancina koje konzumira godišnje uzgoji sama, uvozeći oko 9 od ukupno 25 konzumiranih tona.
U uzgoju i preradi 2200 ljudi
Cromaris, tvrtka koja je lider hrvatske marikulture i specijalizirana je za uzgoj i preradu bijele ribe s naglaskom na brancin i oradu, u 2017. je prodala 7334 tona ribe i školjki, od čega je više od tri četvrtine izvezeno.
Ukupno, u Hrvatskoj je zaposleno 1117 ljudi u uzgoju i 1149 ljudi u preradi ribe i školjaka, pokazuje najnoviji statistički bilten Europske unije o zajedničkoj ribolovnoj politici. Uz te dvije brojke o uzgoju i preradi, tu je još 2071 zaposlenih u samom ribarenju. Ukupno, dakle, 4337 zaposlenih u čitavom hrvatskom ribarstvu, što se ipak čini malo u usporedbi s oko 31 tisućom u Grčkoj ili 27 tisuća u Italiji.
U samoj marikulturi Hrvatska ima udio 2,48 posto u čitavoj EU po novčanoj vrijednosti, odnosno 1,29 posto po količini ribe i školjaka iz uzgoja.
Tu ipak ne govorimo samo o brancinu, nego o svim vrstama ribe i školjki iz uzgoja, a ipak treba znati da je losos prvi među “top 10” po vrijednosti (na njega otpada 23,52 posto svega uzgojenog). Zbog toga je, primjerice, i Velika Britanija prva po marikulturi u Europskoj uniji, s udjelom od 24,03 posto po vrijednosti u 2015., ispred Francuske, Španjolske, Grčke i Italije.
Da jer naš kapo mora vozit Mercedes ili BMW,a Grk i Španjolac su zadovoljni i sa Berlingom!