Izraelska vojska i dalje silovito napada ciljeve u Libanonu i u pojasu Gaze. Rijeke izbjeglica valjaju se zemljom cedrova, ljudi očajnički pokušavaju doprijeti do granice neke sigurne zemlje. Tisuće i tisuće stranaca mahom turista, ali i poslovnih ljudi koji su se nakon desetljeća građanskog rata u Libanonu poveselili da će u toj nekadašnjoj Švicarskoj Bliskog istoka ponovno stvoriti egzistenciju za sebe i svoju obitelj sada bježe glavom bez obzira. U danonoćnim naletima ratnog zrakoplovstva stradavaju i civili, dok se konačni vojni ciljevi Izraelaca još odgonetavaju.
Neki promatrači već najavljuju okupaciju Libanona, koju u svojoj mašti već vide kao generalnu probu za neku buduću invaziju na Siriju te, dakako, nakon toga i na Iran. U takvoj hipotetičnoj igri u novinarskom pijesku događaju se uvijek neka nova osvajanja, bitke za političke utjecaje, a njuši se i neizostavna američka žeđ za naftom. Je li Izrael pomahnitao?
Činjenica jest da je Izrael krenuo u intenzivnu ofenzivu, i to veoma žestoku, kao još davne 1948. godine, kada mu je zaista bila ugrožena egzistencija, što danas sasvim sigurno nije slučaj jer susjedne arapske zemlje više ne mogu ugroziti vojno nadmoćniji Izrael. Isto tako, činjenica je da Iran i Sirija stoje iza organizacija kao što su Hamas ili Hizbullah. Te organizacije izvode terorističke napade na židovsku državu. Na Izrael je palo već 1500 raketa ispaljenih uglavnom nasumce. A posljedica je to da ljudi više ne mogu posjećivati javna mjesta, restaurante, sigurno boraviti u stanovima, opasno je čak prelaziti i ulicu. Taj kaos, ta nesigurnost u svakidašnjem životu upravo i jest cilj raketnih napada. Hrvatska jako dobro znade o čemu je riječ jer je i srpski agresor iznenadnim topničkim udarima, raketama i raznim "zvončićima" nastojao prekinuti život na ulicama Osijeka, Karlovca, Zadra, a u Slavonskom Brodu je, primjerice, čak i igra na toboganu u parku završila smrću djece.
Međutim, ako se pomnije analizira, šire kopnene invazije Libanona ili drugih okolnih zemalja neće biti jer su izraelske obrambene snage (IDF) krenule s ograničenim postrojbama. Prije bi se moglo reći da je to rat za premoć u zraku, kako bi prestali raketni napadi. Zrakoplovstvo je navodno već uništilo više od polovice raketnog arsenala Hizbullaha.
Međutim, nikakve granice, nikakve mirovne snage, pa čak ni političke i diplomatske akcije međunarodnih razmjera, ne mogu pružiti štit i sigurnost od iznenadnih raketa. Hamas, Hizbullah, ali i njihovi zaštitnici Iran i Sirija, ne reagiraju ni na kakve diplomatske pritiske.
