Odlazim u prvi posjet Americi nakon pristupanja EU. Zato ovaj put u SAD-u neću razgovarati o ispunjavanju političkih uvjeta integracije. U SAD idem osigurati otvaranje pregovora o sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i ukidanju viza za hrvatske građane te da američkoj politici i poslovnim krugovima predstavim Hrvatsku kao ambicioznu državu, dobrog poslovnog partnera. Posebno, želim istaknuti mogućnosti Hrvatske da doprinese energetskoj sigurnosti Europe, a i da ponudi partnerstvo u traženju i eksploataciji mogućih novih izvora nafte i plina u Jadranu. Pripreme i koordinacija s Ministarstvom gospodarstva i Ministarstvom vanjskih i europskih poslova bile su uzorne. S visokim ću dužnosnicima razmijeniti stajališta o najvažnijim sigurnosnim, političkim i gospodarskim izazovima svijeta. Posebno je važna tema kriza u Ukrajini i njene implikacije na Europu. Ona potresa same temelje međunarodnopravnog sigurnosnog poretka u Europi i svijetu. Nitko u transatlantskom prostoru ne može reći da ga se to što se događa između Rusije i Ukrajine ne tiče. Potencijalno, riječ je o krizi koja može ugroziti stabilnost istoka Europe, cijele Europe, pa i cijelog svijeta. U tom kontekstu sigurnosna politička i gospodarska nedovršenost prostora Zapadnog Balkana za Hrvatsku jest i treba biti uznemirujuća; u tom kontekstu, posebno, želim doznati kolika je spremnost SAD-a utjecati na energetsku sigurnost Europe te koliko je Amerika u ovom kriznom trenutku spremna angažirati se u stabilizaciji prilika u našoj regiji.
Bez viza za godinu dana
U sklopu priprema za sastanak u Bijeloj kući najprije se u Washingtonu sastajem s brojnim opinion makerima, ljudima iz think tankova, sveučilišnih instituta i medija koji tvore javno mnijenje i utječu na one koji donose odluke. Okrugli stol u German Marshall Fundu pokazao je velik interes opinion makera za jugoistok Europe. Tu su i sastanci s utjecajnim senatorima Begichem i Murphyjem. Zapravo, susret s potpredsjednikom Bidenom, koji je bio kruna političkih razgovora koje sam imao, pokazao je jedinstvo američke politike o temama koje su mi bile posebno zanimljive, kako onima o Ukrajini, jugoistoku Europe, tako i o bilateralnim pitanjima. Zato, kao zaključak političkih razgovora u Washingtonu mogu istaknuti da SAD podržava bezvizni režim s Hrvatskom, a da su jedina prepreka njegovu uvođenju problemi u izglasavanju novih imigracijskih propisa. Novi režim s Hrvatskom nije sporan, ali nesuglasice o drugim pitanjima koče donošenje odluka. Kažu, za oko godinu dana možemo očekivati rješenje. O dvostrukom oporezivanju otvorit će se pregovori nakon analize interesa američkog gospodarstva za suradnju s Hrvatskom. Ako krene suradnja u energetici, na to nećemo dugo čekati.
Posebno je bio zanimljiv dio razgovora s potpredsjednikom Bidenom o Ukrajini i proširenju NATO saveza. Dobio sam dojam kao da su Sjedinjene Države pomalo umorne od uloge globalnog čuvara svjetskog poretka. Očekuju od saveznika da budu angažiraniji i odgovorniji u izvršavanju preuzetih obveza. Od potencijalnih novih članica NATO-a očekuju veću spremnost i ne žele ih prihvatiti u NATO kao teret, još jednu zemlju o čijoj će se sigurnosti brinuti. Desetljeća ratova u dalekim zemljama dovela su do velikih ljudskih žrtava i golemih financijskih gubitaka. Amerika se još od toga oporavlja. Javnost i dio politike dvoje o tome jesu li ti ratovi bili uistinu utemeljeni u američkim nacionalnim interesima. Slučaj zatvora Guantanamo samo je u javnosti pojačao te dvojbe. Sve ovo podršku mogućim vojnim intervencijama u inozemstvu dovelo je na vrlo nisku razinu. Usto, politici i poslovnom svijetu jasno je da novi vojni pothvati dovode u pitanje skroman, ali stabilan oporavak američkog gospodarstva nakon sloma financijskog tržišta 2009. Zato, SAD očekuje od Europe da preuzme više odgovornosti za vlastitu kuću i dvorište. Sve veća očekivanja zemalja bivšeg Varšavskog pakta da im se jamči sigurnost potiču, sasvim opravdano, SAD da zatraži od europskih saveznika u NATO-u da ispune obvezu ulaganja 2% BDP-a u svoj obrambeni proračun, ne da očekuju da SAD snosi golemi dio troškova njihove sigurnosti. U svim se razgovorima zalažem da Crna Gora na summitu NATO-a u Cardiffu, u rujnu, dobije pozivnicu za NATO. Posebno danas, u vrijeme ukrajinske krize, smatram, bila bi to snažna poruka regiji i podrška Crnoj Gori na putu u euroatlantske integracije.
Kamere ispred Bijele kuće
Na izlasku iz Bijele kuće iznenađujući broj američkih novinara i kamera. Naravno, tu su i naši mediji. Vide, zadovoljan sam razgovorima. Najvažnije, kažem, Hrvatska je prepoznata u političkim krugovima kao država koja zbog svog geopolitičkog položaja, integriranosti u EU, znanja i infrastrukture, može biti ulaz plina i nafte u Europu i tako doprinijeti energetskoj neovisnosti srednje i istočne Europe. Naravno, pri tome i dramatično ojačati svoj gospodarski i politički položaj. Američki interes za Hrvatsku vrlo je jasan. Naši mediji pitaju i što mislim o komentarima nekih portala i analitičara kako odsutnost predsjednika Obame predstavlja poraz i šalje lošu poruku. Kažem, nije ni planiran sastanak s Obamom, već s potpredsjednikom Bidenom. Najavljena je tek mogućnost kratkog pozdrava s predsjednikom Obamom na kraju sastanka. Do toga nije došlo jer je dogovorenom sastanku s Bidenom promijenjen termin. U Bijeloj kući, a i inače, imao sam vrlo topao doček. Zaključci sastanaka vrlo su povoljni za Hrvatsku. Tko nakon toga, zbog tehničkih razloga otpalog kurtoaznog rukovanja i fotografiranja s predsjednikom, vidi neki neuspjeh ili poraz, zaista ne razlikuje bitno od nebitnoga.
Energetska neovisnost
Drugi dio boravka u SAD-u, u Houstonu, bio je posvećen primarno gospodarskim interesima Hrvatske. Teksas svoj gospodarski i općedruštveni uzlet zahvaljuje upravo naftnoj i plinskoj industriji. A jedan Hrvat, Splićain Antun Lučić, alias Anthony Francis Lucas, dao je teksaškoj i američkoj industriji nafte inovativni doprinos koji ga svrstava u američke nacionalne heroje. U Houstonu sam razgovarao s predstavnicima najvećih američkih naftnih kompanija. Ponajprije, tema su bili novi izvori nafte i plina u Jadranu. Drugo, govorili smo o potencijalima Hrvatske u doprinosu energetskoj sigurnosti srednje i istočne Europe. Istaknuli smo i da bi SAD liberalizacijom izvoza ukapljenog plina, pa i preko LNG-a Krk, nabolje izmijenio svjetsko, posebno europsko energetsko tržište. Poslovnoj sam zajednici predstavio Hrvatsku kao europsku, sigurnu i demokratsku zemlju, otvorenu investitorima. Gradnjom terminala ukapljenog plina Hrvatska bi postala jedna od strateški važnih ulaznih točaka plina za srednju i istočnu Europu.
Proizvodnja plina hidrauličkim drobljenjem škriljevačkih naslaga (fracking) u SAD-u dovela je do eksplozije proizvodnje plina. Od neto uvoznika u 10 godina SAD je na rubu da postanu najveći svjetski izvoznik plina. Ako bi vlada SAD-a dopustila slobodan izvoz, količine koje su postale dostupne iz škriljevca primjenom frackinga tolike su da se može govoriti o energetskoj revoluciji. Količina plina kojom bi SAD “zasuo” svijet tolika je da bi u kratkom vremenu došlo do značajnog smanjenja cijena energenata, što bi, logično, imalo vrlo pozitivan utjecaj na industrijsku proizvodnju, na cijelo svjetsko gospodarstvo.
U svim razgovorima, uključujući i razgovor s guvernerom Teksasa Perryjem, jasno smo se, baš kao i zemlje Višegradske skupine, zalagali za liberalizaciju izvoza američkog ukapljenog plina. Pritom je važno reći da cilj energetske diversifikacije nije da se ruski plin izgura iz Europe, nego da se ukine bilo čiji, pa i ruski monopol na energetskom tržištu Europe, umanji napast korištenja energenata kao oružja u međunarodnim političkim tenzijama i, na kraju krajeva, umanji ovisnost same Rusije o izvozu energenata.
Moj put u Houston, Teksas, imao je za cilj da one energetske kompanije koje su pokazale interes za sudjelovanje u natjecanju za dobivanje dozvola za istraživanje i proizvodnju nafte i plina u hrvatskim međunarodnim vodama, uvjerim da nisu pogriješile kad su se javile, a one koje još oklijevaju da ohrabrim da to učine. Vlada je u pripremama tendera u kratko vrijeme obavila zaista kolosalan posao. O tome od ovdašnjih naftaša slušam na svakom koraku. Susreo sam direktore istraživačkog sektora velikih naftnih kompanija. Svi sugovornici ističu modernost i transparentnost natjecateljskih uvjeta kao i Zakona o ugljikovodicima. Uzbuđenje zbog mogućnosti uspjeha obostrano je. U odnosu na talijansku stranu međunarodnih voda Jadrana, hrvatska je strana neistražena. No po analogiji, nema razloga vjerovati da barem onoliko nafte i plina koliko je tamo, mora biti i na našoj strani Jadrana. Posreći li nam se, Hrvatska će postati energetski neovisna, cijena energenata u Hrvatskoj manja, industrijska proizvodnja jeftinija. Izravna i neizravna dobit može biti doista velika. Vrlo je važno da već sada razmislimo što ćemo, dođe li do otkrića značajnijih komercijalnih količina ugljikovodika, učiniti s novcem iz tih izvora. Vjerujem da se tako stečena sredstva dobrim dijelom trebaju ulagati u obrazovanje i osiguranje budućnosti naše stareće populacije, u jačanje onemoćalih mirovinskih i zdravstvenih fondova. Drugi dio sredstava valja uložiti u mladu generaciju, besplatno obrazovanje, istraživanje, ekologiju i širenje samog energetskog sektora.
Za kraj boravka u Houstonu posjetio sam sjedište Exxona, Sveučilište u Houstonu i NASA-u. Prezentacija tehnike 3D seizmičkih istraživanja zorno mi je pokazala što sve znanost danas može učiniti u traženju i eksploataciji energenata. Na Houstonskom sveučilištu, jednom od najboljih američkih sveučilišta, razgovaram s rektoricom o suradnji sa Zagrebačkim sveučilištem, i to u područjima informatičkih znanosti, medicine i glazbe. Memorandum o razumijevanju kao osnova suradnje bit će sklopljen u Zagrebu već u srpnju.
Iz SAD-a vraćam se s uvjerenjem da Hrvatska može biti dobar partner Americi i najvećim energetskim tvrtkama i da nas tako vide “i s druge strane Bare”.
>> Ivo Josipović u radnom je posjetu SAD-u. S američkim partnerima razgovarat će o energetskoj politici
To su budalaštine hrvatske diplomacije( koja zapravo i ne postoji). Predsjednik ne prezentira samo sebe, već i Hrvatsku. Stoga nije niti smio prihvatiti "poziv" u kojem nije bilo protokolorno osiguran sastanak s američkim predsjednikom. Možete li zamisliti da bi takoko nešto učinili Titi ? Ili Tuđmanu ? Sigurno ne. Gosp. Josipović je pokazao da je krpa za brisanje stražnjice stranih kompanija.